Prohodnošću cesta moja srebrna se diči,
korakom lakim, teškim iskušenjima.
Moja duša već odavno na sebe ne sliči,
vrijeme ide prema iskupljenjima.
Starosti je znak da poput puževa sam spora,
da je, kad je samo, otežalo tijelo
poput grijeha, zaboravljenih ispred sveta dvora,
ali duhovna ga snaga drži da je cijelo,
zajedno i s duševnim opterećenjima.
Ništa ne nosim sa sobom, osim svega toga,
dajem Kristu i njegovim posvećenjima
kojima me doveo je i do ova kraja moga
u kojemu moram još se uspinjati planinama,
bacati se s obzirima u prostrane nizine
kao da curetak sam, a težim za visinama,
da u svijetu ja naslutim božanske širine.
Nema spavanja kraj Krista, Boga,
ni u času umora i u njemu odmora.
Svjetiljka mi kazuje i dio puta moga,
mora gorjeti mi poput ljetnih zora.
28.02.2025. 00:07
No comments:
Post a Comment
just do it