Marijice, Djevo naša stamena
što razgoniš kosti đavla drska,
tvoja suza, makar vidim, kamena,
jako mi je, strašno mi je mrska,
ali opet budi moje sjetne osjećaje.
Bog tu može načiniti svoju djecu
kamenitu i od suze što je srce daje,
može duši razgoriti i malenu svijeću
da joj vene grije, da joj srce žari.
Može tebe, Majko, postaviti voditeljicom
sviju nas koji dozivamo čas nam stari
kad te dade Isus nama biti roditeljicom.
Stoga, značajne su tvoje ispraćajne suze
kad si vodila ga zaspaloga grobu
gdje raskinuo je platno, svoje uze,
kad je uskrsnuo, javio se u svečanu sobu.
Da presuše, suze naše da presuše
što su navirale sve za plačem tvojim,
da nas đavao i smrt ne guše,
da te prozovemo znakom svojim.
19.02.2025. 13:46
No comments:
Post a Comment
just do it