Promjena

 

Mnogi još i danas misle da je naša vjera dio našega folklora, jednako kao i festivali i rituali mesa, npr. karnevali. Sve je slično u običaju s našom katoličkom vjerom, sadržaj običaja i nazivi događaja, čak i za obrede ljudi ne vide da je to dar s nebesa nego vlada uvjerenje da su to pradavni ljudi izmislili, naravno, još prije Krista.

I zašto se to mora pretvoriti u obrede ljudskoga, pokvarena mesa u najgorim okolnostima nekih plesova i parada? Karnevali su za vjernike kršćane sigurna smrt.

Naravno, sve se događa kao promjena osobnosti s lošega na bolje, ali ono loše ipak bi moralo izumrijeti, a ne procvasti i komercijalizirati se što je samo dokaz da promjena osobnosti neće nastupiti u roku od 24 sata, s pokladnog utorka na Čistu srijedu.

Pepelnica će nam poslužiti kao obredi obraćenja, povratka Bogu iz grijeha, ali to ne znači da ljudi moraju svoje grijehe izmišljati kako bi potom izgledalo da su se promijenili i uozbiljili kada se opet budu ponašali normalno i umjereno. I tada smo načičkani grijesima. Samo ih je potrebno otkriti, ukazati sebi na psovke, ogovaranja, strančarenja, pijanke, ljubomore, zavisti, laži i pretvaranja, zavaravanje sebe i drugih, glumatanje u konvencijama društva, lijenost, naročito lijenost u duhu i mentalna, lijenost bez požrtvovnosti za učenje dobroga i odbacivanje lošega. Čovjek čak ni Boga moliti ne može nakon pijanke ili proste i neukusne, neprikladne javne zabave i parade.

I sve se to naziva narodnim običajem u istoj kaci s rimokatoličkom vjerom, obredima i sakramentalnim životom.

Upravo je sakramentalni život ono što mora doći umjesto karnevala jer se u sakramentalnom životu tijekom mnogih godina događaju te promjene, stvarne promjene osoba na bolje, na sveto. Tko si daje oduška pod izgovorima da je to pravo i istinsko hrvatstvo, ti karnevali, jednako kao i pohađanje misnih slavlja te da to dvoje, troje može ići zajedno, taj nije okusio Boga i ne zna što čini. Malo nas je koji smo svjesni zala koja činimo, ali neki to u Božjoj milosti spoznaju nakon grijeha pa se ispovijedaju kako bi im Krist vratio život na novi početak.

Postoje običaji koji su zanimljivi i kulturni, ali karnevali golotinje, naročito kada nam dolaze iz drugih krajeva zemaljskih, nemaju veze s našom vjerom i narodnošću, ali imaju veze s našom jadnom osobnošću.

Da bi se neka osoba promijenila, nije dovoljno reći i odlučiti u roku jednoga dana. Zato vam mnogi ljudi nikada neće povjerovati da ste se promijenili jer ne vjeruju ni sebi, ni Bogu, jer misle da su istinske i bitne promjene nemoguće. I jesu, u zemaljskom svijetu, ali mi, katolici nismo od ovoga svijeta. Okanimo se djetinje i djetinjaste vjere.

Jednako kao što je moguće da pod prilikama kruha i vina blagujemo sakramentalnu izmijenjenu bit Isusa Krista, to jest, blagujemo Riječ, Dušu, Tijelo, Krv i božanstvo našega Boga živoga u našoj vjeri, tako se mijenjamo iz divljaka u svetu djecu Božju, ispunjeni snagom i moći te kvalitetom i ljepotom vječnoga života u kojemu nikada više nećemo žeđati, ni ogladniti, ni patiti, a niti umrijeti. 05.02.2025. 10:49

„1 Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2 naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 3 To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. 4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5 i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, 6 pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 8 ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: »U oganj!« (Heb 6,1-8).”

„Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!” Ps 51,12-14