Mala zemlja, veliki uspjesi

 

Marljive ruke, vrijedni životi, skroman duh,

sve to krasi dušu što na odlazak sad čeka,

premda nije došlo vrijeme, ponoć topla, vjetar suh;

i presušila je od kamena korita malena rijeka.

Loši uvjeti za odlazak iz stare građevine

i za kratko putovanje u daleki kraj.

Nikada ne napušta se domovine,

nju se srcem nosi gore, u taj sladak raj.

Tradicija stara, još od apostolskih dana,

Isus vodi svoje stado jer je Pastir pravi,

jer ga čuju ovce vjerne, nije zova strana,

strpljivo ga očekuju da se javi.

Ima li još kakvo stado, ovca izgubljena

ili neko malo janje koje traži Majku?

Treba stići svakog časa, skora trena,

kad izmakne, kad izbjegne novu hajku.

Moja domovino, moja rodna grudo,

što nam teže, to smo više ponosni mi na te

i na sve pastire, razne ljude, rođene za čudo,

koji trpe, stvaraju i grade, koji ginu za te

i za tvoju baštinu s nebesa i iz tvrda krasa;

neki šute, neki pjevaju i viču, mnogi rade svuda,

svi su svjesni da ti jedina nas dovodiš do spasa,

i do Sina Boga koji spašava od svijeta luda,

koji sve nas hrani poniznošću, i poji nas sluhom,

razvija nam stolove za sveto zajedničko jelo

pa upravlja našim lađama sa Svetim Duhom,

pa nas časti svojim svetim Tijelom.

15.02.2025. 12:40