Oko srca bol,
a molekule kisika
kao život gol
u odajama dušnika.
I već dugo odlaziš,
mladosti lagodna,
i nikad ne prolaziš
kao zaostalost neka zgodna.
A starost je potka,
sretnija od one naivnosti,
pobožna i krotka,
bez jake uplivnosti.
Blago onome starežu
što mudrosti nakupi
kao ulov u mrežu
gdje su darovi skupi.
Bog te uvijek pozove
i čuješ ga jasno.
Raskine tvoje okove
da zaživiš časno,
ali ne pred ljudima,
nego u srcu Gospoda,
u njegovim grudima,
sred njegova roda.
I nebesnik postade
ta zaostala osoba,
s veličanstvom nade
kao majčinska utroba.
24.02.2025. 03:49
No comments:
Post a Comment
just do it