Trnje u mom tijelu
nenadano dolazi,
na tu dušu cijelu
neprimjetno silazi
kao nježan mač,
poput iglenoga vrha,
kao pusti drač
poput strašna srha
da se pitam kome,
čemu služi taj mi znak,
da li Bogu mome
il' je neki pomor jak
od kojega stvarno sada
ne može se učiniti puno;
zato snaži mi se u te nada,
ti, trnova oštra kruno
što si moždane probijala
mome dragom, mome Bogu
čiju ljubav si razvijala
da ja nadati se uvijek mogu.
Sunce gledati me neće
kada proljeće zavlada
što mi pjeva note sreće
da još jača ta mi nada
pa će brzo proći
vrijeme ispitivanja
i ti dani će mi doći
poput osluškivanja.
U čempresu uz cestu
pjevao je neki kos,
na tom zaštićenom mjestu
dao mi je velik doprinos.
Kruno oštra, trnovita, zlatna,
Krv mi Isusova daje
moždanima neka nova klatna
da se ljubav moja kaje,
da se preokrene i obrati
sasvim druga da mi bude,
da povuče se u proljetne vlati
koje miluju i duše lude
da od njih načine ležaj meda
Riječi koja spustila se na me
kao gruba opomena leda
što se brzo rastopio za me:
budna moraš biti, bdjeti
ti nad sobom samom,
molitvom i voljom žeti
pobjedu nad ovom tamom
jer je trnje to na srcu tvome
zato što ti grliš Krista
pa ti on u zagrljaju tome
čini da ti ljubav bude čista.
07.02.2025. 00:59
No comments:
Post a Comment
just do it