Utjeha dođe, polagano sjeda
na mrko čelo i grudi blijede,
a božanski glas ti pripovijeda
o završetku teške ljudske bijede.
Utjeha ne vidi se lako, za čuti je nema,
al' ona svejedno učini svoje;
osjećaš kako ti nestaje trema
i mir silazi na tijelo tvoje.
Dugo je vrijeme prošlo za nju,
i nije se htjelo to prihvatiti,
nego se guralo, dalje u pobjedu.
Riječi nebeske te počinju pratiti
na svakom koraku, na svakoj stazi,
sve dok ne popustiš toj milini,
i stope stanu, i um već ne pazi,
i gubiš se često u toj silini.
I opet se budiš jer ništa ti nije,
ti niti ne znaš o čemu je priča.
Zaborav uskače više no prije,
srce se brani od velika kiča.
Nisi više od ovoga svijeta,
već dugo hodaš nebeskim putom,
tuguješ, plačeš zbog svoga sjeta,
Isus te skriva svojim skutom.
Barem si upro svom svojom snagom,
to znaš, u pomoći nazoru svakom.
Ničega nema pod starim pragom,
a ti razgovaraš s Bogom dušom ti lakom.
22.02.2025. 20:33
No comments:
Post a Comment
just do it