Ne znam što si našao u meni,
što si vidio ti, Kriste, tu, na srcu mome,
osim grijeha, trnja u toj sjeni,
u toj tmini koja izbjegava grome.
Što je tako lijepo u nekom bolesniku
il' na rukama od čije grubosti se bježi?
Možda imam lijepih dana, dobru sliku,
ona barem smirena je i nikad ne reži.
Čime da se hvalim u ponoćnoj strci,
djelima nemoći, riječima od mača
koji nije tako oštar i dosta već krči?
Ili podilaženjem slovu duha otimača?
I taj otrov tu, u krvi mojoj godinama
što se nakupio da me zaustavi i uspori
pleše mi po tijelu kao vjetar po dinama,
mijenja stanje, sad je bolji pa je gori.
„Dobro jutro, zoro varljiva i lažljiva,
zbog tebe sam vina pila i još brže ostarila”,
pjevam divne pjesme usred svojih njiva:
uzmi srce, dušu nek sačuva gorska vila.
Duša ljekovito pjevala bi još i češće,
dobro sjetiti se, vidjeti je stare stvari
za koje mi srce kuca uvijek malo žešće;
ali to se ne primijeti dok se duša tali.
Prihvaća te sluškinja ta beskorisna,
tvoju pažnju, pohvalu i ljubav trajnu,
Bože, zlato moje, moja dušo misna,
hvala tebi što si dodao mi notu sjajnu.
09.02.2025. 02:12
No comments:
Post a Comment
just do it