Friday, August 31, 2018

Blagoslovi putuju tišinom


Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem i šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35

Prispajanje


Kasno noću ja pod krovom bdijem,
slušam ptica pjev, slušam glazbu anđelaka;
čistu, bistru rosu sa izvora pijem
dok još sunce nije prosipalo svojih zraka.

Rijetko kada glasovi se jave u harmoniji
kao sada kad su noćne nestale sparine;
izobilje zvijezda pomalo se smiješi astronomiji,
sveti križ na zidu odašilje kroz daljine

slatke poruke do neba preko svijeće.
Nebo rezonanci uzvraća prisvajanjem
svega što se noćas ovim krajem šeće.
Moja duša se opustila prispajanjem,

ona odlazi u ledena prostranstva,
u planine, na visine ultrazvučne
kako otkrila bi sva poznanstva
koja donose joj plode višestručne,

ali njoj već sada do plodova nije.
Duša željela bi svoga Boga znati
da istrese ljubav što se iza svega krije,
u svom Bogu ljubiti i dragog zvati.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 01:49

Thursday, August 30, 2018

Kad me nema


Ti si tu i kad mene nema blizu,
Ti si tu i kada se trzam noćne more,
tu si i kad zapadnem u krizu,
kad mi strijele zla pod petama gore.

Ti si tu i kada Te nitko ne primijeti,
Ti si tu i kada otvoriš se srcem cijelim;
Ti si tu, uz mene, kada san proleti
i kada se sanja jutrom bijelim.

Ti si u blizini kao molitva na usnama
koje strašno žeđaju ponekad;
tu si kada nema ničeg među nama,
tu si poput nosnice što diše kad.

Ja sam Tvoja sjena i Tvoje stvorenje,
drukčije u dobru, drukčije u zlu;
Ti si uvijek isti, uvijek moje otvorenje,
iskon, blagoslov i život. Ti si tu.
‎30. ‎kolovoza ‎2018. 22:52:16

Sveti oganj


Jedini moj istinski i vječni Prijatelju,
večeras sam pohodila Te kao Kralja
da Te gledam, srca moga Grijatelju,
da Ti se približim iz nemala dalja.

Ne moram Ti reći za te moje dane
jer već znaš da ne puštam Ti skuta
dok nam iskra prepoznavanja ne plane,
dok ne zadržim Ti pažnju tu, na rubu moga puta

gdje se kamenje kotrlja i grabama ruši,
poput ruševine sad izgleda ovaj kraj.
Kucam Ti na bilo pa otvori mojoj duši,
tražim Te u bolnom srcu da pronađem raj.

Znam da Ti me vazda uslišavaš, da me pratiš,
da mi vlas bez Tebe, niti kao vrabac, ne odleti
i da mi se, tako grešnoj, uvijek okreneš i vratiš
kako podao bi meni preslavni svoj oganj sveti.

Nisu potrebne mi Tvoje riječi otkrivenja,
Ti si Riječ koja neće nikada uminuti;
tražim Tvoje milosrdno Srce moga zrenja
jer ja znam da jezike ćeš sve ukinuti,

srce ima svoje stilove komunikacije.
Srce blizu je u Tvome, a ja nosim svoje molbe
da primijetiš nevolju mi moju usred svoje nacije,
da odmakneš sad od mene sve paklene tvorbe.

Vidjela sam Tvoje svijetlo lice odrazu Presvetom,
šutio si strpljivo i gledao u moju nutrinu.
Pustio si da Tvoj pogled sve sažeže đavlu kletom
koji mrsi meni putove i plete mutninu,

koji mene ovih dana ometa i vuče, i opsjeda.
Od Tvog svetog pogleda i Tvoga bijela lica
postalo je moje srce kao gar što gleda
bespomoćno nestajanje, umiranje đavolica.
‎30. ‎kolovoza ‎2018. 21:35

Kada Savršenstvo dođe


Ljubavi se Tvojoj s anđelima klanjam,
čeznem pjevati Ti lijepo, da Ti slavu dadnem,
da Te uzveličam i sad kad Te sanjam,
mada nespretna sam kad iz snova padnem.

Tada struji mir što iznad svih je mira,
nije kao onaj što ga daje svijet;
suze cure pokajanjem jer me Tvoja milost dira,
tada mislim da ću lako mrijet.

Najveći je doživljaj mi kad Te molim, Bože mili,
kad se Tebi divim, stajem sva u blaženosti;
pouka me Tvoja svu zabljesne i zakrili,
puno veća je od svake škole, naobraženosti.

Znanje će uminuti, Tvoje milosrđe nikad neće;
pameti se različite kao nebesnice kule sve dovijaju
kako doći do imanja, slave, pravde ili sreće,
ali sve od reda u Tvojoj se milosti raspadnu i dolijaju.

Čeznem opet Tebi se pokloniti i vratiti,
bez molitve Tvoje nema meni što su životni dari;
kad mi srce uzdrhtalo Tvoje riječi stane pratiti,
razlijeva se grudima mi požar i milina Tvojih čari.
‎30. ‎kolovoza ‎2018. 03:09:33

Wednesday, August 29, 2018

Vjetrovi Mudrosti


Istočni se vjetar pomiješao s jugom,
oboje se mojim oknom tu kovitla;
svježina predjutarnja stiže s tugom,
napola zaboravljena pokraj mene titra.

Uskoro će ptičjim pjevom sunce carevati,
vrapci znaju, tako neznatni, i golubice;
moja duša stalnosti će propjevati
posred srca koje drhti poput male ptice.

Sjaj od izlazeća sunca još mi se sakriva,
ali sigurna sam da će ubrzo se nazrijeti;
nije okasnilo vrijeme, jesenska njiva
već je dala svoje, a nevrijeme prijeti.

Nije vrijeme kao prije kad su zimski snovi,
preduboki, spremali se za ovakva doba;
mjena, kažu, stalnost ima kao vječni krovi,
jedina je ona kao moja vjetra oba,

mijenjaju se brzo, sad ih ima pa nestaju,
ali svijetom ipak Mudrost vlada pravocrtna,
ona nije kao vjetrovi i mjene što ne traju,
njezin vjetar šumi: pravednost je besmrtna.
‎29. ‎kolovoza ‎2018. 05:10:26

Tuesday, August 28, 2018

Vjerni Pastir


Demoni se kao janjad naokolo vrzmaju,
traže paktove i riječi prisne;
kad ih pitaš nešto, tada samo krzmaju,
oni hoće duše sebi ovisne.

Izgubljene duše, pusti jadi,
spasa nemaju, a traže spas,
svaki jedan samo sebe gladi
jer već kucnuo je onaj čas

kada moraju pokazati lica,
jer već slavni događa se Povratak,
Paruzija sred puka kukavica.
Gledaj, Bože, na moj dovratak,

izvedi si onu koja nije ropkinja
da izdrži čekati na Tvoje sude;
zagrij srce, mlako već od inja,
da mi Tvoja ljubav majka bude,

da mi Kristovoga mira sva toplina sine.
Ne daj mene, moj Pastiru vjerni
koji izbavljaš me kad mi svaka snaga mine;
Tvoja riječ i piće dah su neizmjerni.
‎28. ‎kolovoza ‎2018. 05:58:19

Monday, August 27, 2018

Kad rujan vlada


Kada odu labudovi
ili kada okupe se lastavice,
promijene se snovi,
krenu i zdravice,

nazdravljam životu svom
i njegovoj starosti,
žiću ovozemaljskom,
mada za kosti

vremena ima puno više,
i katkad je manje,
a katkada minuta se njiše
jer takvo je stanje.

Pravi moj rodni dan
na Uskrs se dogodi,
onaj duhovan, ugodan
kada Bog me rodi.

Kada kiše se spuste,
usne uzdahnu,
olakšanje zauste
da godinu smaknu,

a tada, ipak,
Kralja se sjetim,
kao napukli šipak
naprijed poletim

Božićem slavnim,
nestrpljiva sluha
srcem si mjerodavnim
u pjesme Duha.

Tako, kad rujan vlada,
u meni kao strast
i kao pahulja mlada
padne u slast

da rođendan proslavim
Božićnim napjevima,
naopako postavim
sredinu s krajevima

i vremena su relativna,
ona su prva pjesma mi bila;
nekada tužna pa onda divna,
nekada kao da duša je snila.

Može se zgusnuti
to rastezljivo vrijeme,
može se usnuti
ili nositi sjeme

koje se čuva što dalje,
na toplim stupnjevima
pa se pošalje,
zajedno s bubnjevima,

u taj jedan slavni Dan.
Narodi nam se Kralj
i to mi je rođendan
koji stiže u srce i u dalj.
‎27. ‎kolovoza ‎2018. 02:43



Sunday, August 26, 2018

Stega


Moja stega
najviše me duži
i dok ova žega
jesen mladu tuži,

sanjam, sanjam u reali,
živim snove zdušne
od kapljica kiša na koje su pali,
a reakcije slušne.

O, kada ću moći
izgovoriti harmoničnost
valjajućoj noći
što krasi je pomičnost,

onakva kakvu živim?
I kada ustuknem,
samo se divim
i dahom suknem.

Jesen je moja
makar olakšanje
još nezrelih boja
kao opraštanje.

Moja suzdržanost
prisiljena, razapeta:
glad i raspjevanost?
Bijeg. Bijeg od svijeta

koji nosi svoju cijenu.
Niti pedlja, ni minute
ne dam paklu lijenu
da mi dirne skute.

A nije da se može,
i kad bi se htjelo,
izmaknut' se Tebi, moj Bože,
jer bi me samljelo.

Križ je drvo tvrdo,
snopovi od željeza,
a nada mnom brdo
i mirisi sljeza,

u sredini ničeg nema.
Niti kišnih kapi,
nit' ukusna krema;
samo poriv zjapi.

Ako se pomaknem,
sve se ruši.
O, da Te dotaknem,
Bože moj, u duši.
‎26. ‎kolovoza ‎2018.
20:24:39


Biti ili ne biti


Da ima još netko osim Tebe, Bože moj,
u mom samotnome svijetu pjesama i palmi,
niti jedan stih balade ne bi pripadao njoj,
molitve bi moje bile pobudnice, psalmi.

Ako bi me netko pitao za smisao života,
ako bi tko poželio moga žića žar,
pjevala bih tad o ljubavi svih beskrajnih divota,
svaka bi balada, svaka riječ i stih bi bili dar.

Kad bi netko u toj ljubavi otkrio mi sreću,
sigurno bi duša otvorila svoje dveri;
vidjeli bi anđele kako preblaženi šeću,
pokraj njih bi mirno ležale sve zvijeri.

Na tom Tvome blagom povjetarcu
svaka srdžba, svaka nestala bi predrasuda,
isto bi se dogodilo ovcama i jarcu,
niti jedna glava više ne bi bila luda.

A ludom, evo, sad prozivaju mi samotnost,
mada mi ne priznaju ni moju dijagnozu
jer je ona njima i za njih i mene sramotnost
pa tada zauzimaju uzvišenu pozu.

Da me netko pita zašto živim s Tobom
i zbog čega sklanjam se od ljudi,
priznala bih da me mnogi drže robom,
djetetom, naivom koja podsmijeh budi.

Da me tko upita zbog čega se katkad srdim,
rekla bih da to je žar od pravednosti,
da iz ljubavi ja nekoga ponekad grdim
koja tinja za sve ljudske kosti,

ali tada, opet, nisam savršena ja,
ne znam reći, ni ukazati, ni dati
svu Tvoju divotu koja se rasplamsava
iako mi svaki dio mene tad bez Tebe pati

jer tu ipak neke ljudske granice postoje
kad je susret ljudi sav od jednog trena
jer od mene svi uglavnom samo traže svoje,
jer me uvijek mrze ili traže samo stoga što sam žena.
‎26. ‎kolovoza ‎2018. 17:34:22

Biblija, pismo ljubavi


1. SVETO PISMO




"Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. (2 Tim 3,16-17)."




2. KAKO VOLJETI BOGA


Bog se objavljuje ljudima.
Bog se objavljuje različitim ljudima na razne načine, nekima u ljepotama prirode, nekima po molitvama prijatelja, nekima u pričesti Tijela Kristova, nekome i po čudima, mnogima kroz trpljenje i patnju i tako redom.
Najljepše je kad se jednom čovjeku Bog objavi na sve moguće i nemoguće načine.
Bog se objavljuje ljudima njihovim ljudskim jezikom.
Bog se objavljuje jedinorođenim Sinom svojim, Isusom Kristom za kojega Sveti Ivan kaže da je Riječ Boga:
"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
2Ona bijaše u početku u Boga.
3Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
4u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
5i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze."
(Iv 1,1-5)
Božja Riječ, Bogočovjek Isus je Osoba za koju su čuli valjda svi ljudi. On je Bog koji se objavio ljudima, On je čovjek koji je uskrsnuo, vratio se od mrtvih i rekao nam upute kako Ga možemo slijediti, upute za vječni život; sve o Njemu piše u Bibliji.
Biblija je Sveto pismo, vjerska knjiga, jedina zaista istinita riječ nadahnutih ljudi o Bogu i riječ svjedoka koji su Mu bili "suvremenici".
Tko iskreno čita, proučava ili sriče Bibliju, postaje vjernik i molitelj, poznaje Boga koji i sam za sebe kaže:
"6Jer ljubav mi je mila, ne žrtve,
poznavanje Boga, ne paljenice."
(Hoš 6,6)
Biblija je istinita, što je više proučavaš i čitaš, više si mudar i ljubiš Gospodina, Boga svoga.
Za vjernike nema opravdanja da ne čitaju Sveto pismo.




3. NEKA BOŽJA ČUDESNA DJELA PRIRODE KAO POMOĆ LJUDIMA: SUNCE, MUNJA, MORE...


 "A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale". (Iv 21,25)







PET KRALJEVA PROTIV BOŽJEGA NARODA

A kad ču jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Jošua zauzeo Aj i da ga je izručio »heremu«, kletom uništenju, kao što je učinio s Jerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona učinili mir s Izraelom i uključili se među njih, 2vrlo se uplaši, jer je Gibeon bio značajan kao kakav kraljevski grad, veći od Aja, a svi žitelji njegovi bijahu ratnici. 3Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruči Hohamu, kralju hebronskom, Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju lakiškom, i Debiru, kralju eglonskom: 4»Dođite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je učinio mir s Jošuom i Izraelcima!« 5Udruži se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiški i kralj eglonski; krenu oni i sva njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i počnu ga napadati.
(Jš 10,1-5)

8A Jahve reče Jošui: »Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i nijedan od njih neće se održati pred tobom.« 9I udari na njih Jošua iznenada, pošto je svu noć išao od Gilgala. 
(Jš 10,8-9)

 12Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima: 
»Stani, sunce, iznad Gibeona
i, mjeseče, iznad dola Ajalona!«
13I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. 14Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu čovječjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela. (Jš 11,12-14)




PROROK ILIJA I ŽRTVA NA KARMELU

25Potom reče Ilija prorocima Baalovim: »Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja.«
26Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: »O Baale, usliši nas!« Ali nije bilo ni glasa ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili.
27U podne im se Ilija naruga i reče: »Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava pa ga treba probuditi!« 28A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. 29Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša.
30Tada Ilija reče svemu narodu: »Priđite k meni!« I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. 31Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: »Izrael će biti ime tvoje!« 32I sagradi od toga kamenja žrtvenik imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. 33Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. 34Tada reče: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!« Učiniše tako. Zapovjedi im: »Ponovite«, i oni ponoviše. Tada reče: »Učinite i treći put.« Oni tako i treći put. 35Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom.
36Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: »Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. 37Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.«
38I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. 39Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: »Jahve je Bog! Jahve je Bog!« 
(1 Kr 18,25-39)




PRIJELAZ PREKO CRVENOG MORA

»Zašto zapomažete prema meni?« – reče Jahve Mojsiju. »Reci Izraelcima da krenu na put. 16A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. (Izl 14,15-16)
21Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, 22Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. 23Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. 24Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. 25Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Jahve Mojsiju: 26»Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« 27Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. 28Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima – u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. 29A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. 30Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih...
(Izl14,21-30a)






4. NEKE OD NAJLJEPŠIH LJUBAVNIH RIJEČI IZMEĐU BOGA I ČOVJEKA



36Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da će od mača, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom: 37»Evo, ja ću ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah – u gnjevu i jarosti svojoj – i vratit ću ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. 38I oni će biti narod moj, a ja, ja ću biti Bog njihov. 39I dat ću im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreću svoju i djece svoje. 40I sklopit ću s njima savez vječan, nikad se više neću odvratiti od njih i uvijek ću im činiti dobro; usadit ću im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. 41I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom.« (Jer 32,36-41)



OGNJEN ZID UNAOKOLO I SLAVA NJEGOVA

 14I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: »Objavi ovo: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, 15a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.’ 16Zato ovako govori Jahve: ‘Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj’ – riječ je Jahve nad vojskama – ‘i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.’ 17I ovo poruči: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.’« (Zah 1,14-17)

I gle, anđeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomično, a drugi mu iziđe ususret 8i reče mu: »Trči, reci onome mladiću ovako: ‘Jeruzalem će biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji će biti u njemu. 9A ja ću mu’ – riječ je Jahvina – ‘biti ognjen zid unaokolo i slava njegova sred njega.’«
10»Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne« – riječ je Jahvina –
»jer u sva četiri vjetra nebeska
razasuo sam vas« – riječ je Jahvina!
11»Hej, Sione, koji živiš kod kćeri babilonske, spasi se!«

12Ovako govori Jahve nad vojskama,
čija me slava izaslala
k narodima koji su vas opljačkali:
»Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.
13Gle, ruku dižem na njih
da plijenom budu svojim robovima.«
Znat ćete tako da me posla Jahve nad vojskama!
14»Kliči i raduj se, Kćeri sionska,
jer evo, dolazim usred tebe prebivat’« – riječ je Jahvina.
15»U onaj dan mnogi će narodi uz Jahvu prionuti
i bit će narod moj,
a ja ću prebivati usred tebe.«
Znat ćeš tako da me tebi posla Jahve nad vojskama.
16I Judeja će biti baština Jahvina,
njegov dio u svetoj zemlji,
i on će opet izabrati Jeruzalem.
17Tiho, ljudi svi, pred Jahvom,
jer, evo, on ustaje iz svetoga prebivališta svojega!
(Zah 2,7-17)






MIOMIRIS

"Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju (2 Kor 2,15)".




ČEŽNJA ZA BOGOM


2O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
3U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć’ ti moć i slavu.

4Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit’.
5Tako ću te slavit’ za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
6Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

7Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
8Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
9Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.
(Ps 63,1-9)



POHVALA SVEZNAJUĆEG

13Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
(Ps 139,14-15)



BESJEDE

22Ded prihvati Zakon iz njegovih usta,
u srce svoje riječ njegovu usadi.
(Job 22,22)



PAVLOVA MOLITVA


"Zato prigibam koljena pred Ocem, 15od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: 16neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka 17da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni 18mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina 19te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje."
(Ef 3,14-19)





ISUS I NIKODEM

16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.
17Ta Bog nije poslao Sina na svijet
da sudi svijetu,
nego da se svijet spasi po njemu.
(Iv 3,15-17)









5. RIJEČ VJEČNOGA ŽIVOTA


64»A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 65I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
66Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
67
Petrova ispovijest
(Mt 16, 13–20; Mk 8, 27–30; Lk 9, 18–21)
Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« 68Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! 69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« 
(Iv 6,64-69)



Po Kristu, sa Kristom i u Kristu 
Tebi, Bogu Ocu svemogućemu
u jedinstvu Duha Svetoga 
svaka čast i slava 
u sve vijeke vjekova. 
Amen
‎26. ‎kolovoza ‎2018. 15:04:01

Sveti stol siromaha


Utjeho samotna godinja,
iz ropstva Ti me izvlačiš
i kao majka porodilja
dušu mi snažiš i jačiš.

Mene, koja Ti nisam bila dah,
pozivaš u svoju službu;
mene, koja postadoh siromah,
ne tražeći tužbu,

postavljaš za stol praotaca
jer što drugo mogu
nego Ti čuvati pašnjake ovaca,
klanjati se Tebi, Bogu;

čuvati uspomenu slavnu
na dane kad si me zaručio,
kada si dao mi potvrdu javnu
da si me probrao i razlučio

samo za se kao udovu bijelu
koja Ti posluhom želi ugoditi.
Ti me prepoznaješ cijelu,
Ti me želiš za ljubav osloboditi.

Ti mi pokaza najljepše tajne,
od praha mi naočigled anđeo osta; 
ljubimica Tvoje svite sjajne
moja neuka duša posta.

Ti me uobliči od beživotne gline
da rodim se Tebi kao poseban soj;
da mi, slijepoj, vječno svjetlo sine
i da živim, utvrdo moja, živote moj.
‎26. ‎kolovoza ‎2018. 05:29:57

Saturday, August 25, 2018

Prije kiše, prije noći


Tišina u predvečerje,
za ptice je rano,
čisti se perje
i nije mi strano

osluškivati prije sutona.
Ptičje cvrkutanje
zamijenit će druga boja tona,
nastat će lutanje.

Potraga za anđelima
nije mi obavezna,
s krilima bijelima
i duha pretrijezna.

Molitva će nakapati,
ona tiha i šutljiva,
stih će mi natrapati
na duha smutljiva.

Jednom bilo je strašno,
ali sada više nije;
sad je ovako čekati slasno
kao nikada prije.

Prolazi dnevna mjena
i sve je mračnije,
samo još neka sjena
za pozdrav se smije.

A bilo je kad su smetale
tajnovite sjenke
i kad su se kretale,
prijeteće studenke.

Zato dobro je sada,
lijepo, prelijepo;
ni kiša ne pada,
a doći će poprijeko.

Zato sada je lako,
oblačno, bešumno
i sve samo tako,
ne dubokoumno.

Vjetar već je jači,
okna pritvaram,
a ništa ne tlači;
kapke zatvaram.

‎25. ‎kolovoza ‎2018. 
19:14:52

A surprise performance of Ravel's Bolero stuns shoppers!

Zar ti ideš u crkvu?!


"Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga", Mt 28,19

Da bi čovjek vjernik i molitelj Jedinoga Boga uspješno radio na naviještanju otajstva Isusa Krista, ne smije priznati baš doslovno da "visi" u prostorijama katoličke crkve, da "se mota" tamo naokolo, to jest da pohađa misna slavlja; da, "pohađa" misna slavlja, a vjerojatno i slavi Boga dok blaguje Riječ i Tijelo Kristovo.
"Zar ti ideš u crkvu?!" najčešće je i najveće iznenađenje za okolinu kao reakcija na vjernika katolika koji naviješta - Isusa Krista, Radosnu vijest.

Također je veliko i još veće iznenađenje za vjernike koji pohađaju misna slavlja kada vide da im netko od njih niti malo ne nalikuje, da nije sličan njima kao jaje jajetu, a kod nas čak morate imati i simpatije za sve što ti "klerofašisti" onako uzgred napominju dok propovijedaju i međusobno razgovaraju. 

Vrlo je teško ukazivati u Katoličkoj Crkvi vjernicima na to da je Isus veći od Katoličke Crkve koja je tijelo Njegovo i kojemu je On sam, Isus - glava. Vjernici su udovi toga Isusova tijela. Nije Isus samo u Katoličkoj Crkvi.
Još je teže ukazivati "tolerantnim" liberalima da su klerofašisti samo glas ogromnog broja vjernoga Božjeg naroda.

Klerofašist vjeruje da su svi ljudi postali i rođeni od Adama i Eve; da su u to doba puno duže živjeli; da incesta tada nije bilo; da se prvi, Istočni grijeh širi društveno i genetski, da se grijeh razgranao kao korijenje nekog prastarog stabla; da ima na svijetu puno više dobrih tekovina od Prvoga čovjeka nego što ima grijeha; da se vjera katolička grana više nego kakva bogata krošnja; da je majka stup svake obitelji, ali ne bez muža s kojim osniva obitelj, to jest rađa djecu; da je pobačaj umorstvo; da treba sve starije duboko poštivati, naročito oca i majku kako bi se duže i bolje živjelo; da čovjek mora domovinu poštivati i čuvati kao i sve drugo; da su ideologije, kao humanizam, pacifizam, voluntarizam, liberalizam, relativizam, marxizam, socijalizam, komunizam, samo drugi i lažni bogovi; da je Isus u svakom od sedam sakramenata živ Bogočovjek, i Duh, i od krvi i mesa te da je jedini Posrednik između Boga i čovjeka; da se ljudi Bogu klanjaju u Duhu i u istini; da čitav svijet ide natraške ili da barem stagnira, da je jedini napredak u moralnom sazrijevanju svakog pojedinca bilo kojega doba te da je svako etičko pitanje zaista pitanje života i smrti; da će Gospodin Isus doći ponovo u slavi na oblacima i s pratnjom anđela možda sad, možda malo kasnije, tada će se od  dviju žena jedna uzeti, a druga ostaviti i od dva muškarca jedan uzeti, a drugi ostaviti; da žena nerotkinja ima više djece nego ona koja je rađala; da su muškarac i žena jedan čovjek; da žene imaju dostojanstvo koje se bitno razlikuje od patrijarhalne ideje dostojanstvenosti u kojoj se sakriva samo zakon jačega; da političare treba tolerirati i za njih moliti kao i za sve, baš sve ljude i da se za svaku dušu može prikazati misa; da vjera katolička nema kompromisa; da je Katolička Crkva u svijetu jednakopravna sa svima drugima; da Katolička Crkva nije od svijeta nego od Boga; da nam je Bog dao sve kako bismo u vjeri i požrtvovnosti upravljali svijetom i stvarima; da bogataši ne mogu doći u raj; da bogatstvo samo po sebi nije grijeh; da treba grijeh osuđivati, ali da čovjeka niti jednoga ne možemo suditi; da je brak zbog djece; da je sljedba spolnih želja i strasti zapravo samo blud, jedan od velikih smrtnih grijeha; da muškarac i žena moraju poštivati jedno drugo u braku...


Štovatelji lažnih bogova vjeruju da sve što zamisle postaje stvarno i da je moguće te da su svi vjernici Oca i Sina i Duha Svetoga - klerofašisti.

‎25. ‎kolovoza ‎2018. 06:41:32


Friday, August 24, 2018

MO5AIC™ - The Lion Sleeps Tonight

Jednom za sve


Da te šalje moj Gospodin Bog
nisam dugo bila svjesna,
uvijek mislila sam nema stvora ljubavnog,
noć je moja sada prepoviše tijesna,

dani moji odbrojani u Milosti spasa;
moje ruke grube i to srce preledeno
nije mlado da bi dodalo još glasa
ljubavi zemaljskoj koja juri prepredeno

jer od Boga te odvraća,
jer ne vole ljudi kada Njega voliš više.
Znala sam da sve se plaća,
da se meni opet neko ropstvo piše.

Baš sam bila mlada neka ludica,
puna ideala, požrtvovnosti
koju donijela mi oskudica,
stega i još druge mi otrovnosti.

Sada hvala, Kriste, Bože moj,
Istino, Slobodo, Dome moj i Hrame,
što je stigao po mene sinak Tvoj
da osvijetla obraz za svu gospodu i dame

koji Tvojima se zovu, a Tvoji jesu.
Ne molim Te sad za tate
već za ove koji nebesima tresu
kao što ja drhtim za Te.

Hvala, Bože, za sva dobročinstva
i za moje sinovstvo od Tvoga Tijela,
dar iz raja i dar besplatna očinstva
koje primila sam kao rosu svoga dijela.
‎24. ‎kolovoza ‎2018. 21:57:54

Božja djeca


Tražila sam jučer pjesmu onu
što si mi je darovao ti za velik dan,
ali ona odzvanja u mome zvonu
i taj papir sav je bio razlistan,

vidjeli se neki drugi stihovi.
I kada ti koji od njih pročitam,
uvijek čujem da su retci njihovi
zato da te sad ne pitam

za sve ono što je prethodilo.
Nije važno to već koliko je lijepo
biti ruka onom što te vodilo
u to zdanje, bez prozora slijepo.

I reče Bog naš: "Neka bude!",
a ja gledala sam kao dijete
na sve nove svijetle sprude,
ne znajući da mi skoro prijete,

ali kada god bih vidjela ti oči,
znala sam da spoznaješ mi riječ.
To su bile molitvice koči
koja plovila je u nebesku mliječ.

I reče Bog naš:"Neka bude!";
uvijek kad sam pomislila na te,
sa srca su popadale ledene mi grude
i još uvijek živim, živim za te

u tom Božjem rajskom kamenitom ružičnjaku.
Ostat ću zauvijek u spoznaji toj
jer je istinita, vječna, sada znam joj stopu svaku
koju blagoslovio je Bog, tvoj i moj. 
‎24. ‎kolovoza ‎2018. 21:00:09

Nađi me


Od Ljubavi se dobro čuje 
i bolje se sluša;
u Istini misli struje,
Nebo se kuša.

Od Ljubavi bolje se gleda,
a vidi se dobro i lako;
u Istini brzo se duša preda,
živi iskrenje svako.

Od Ljubavi skroman ne pati
već je uvijek prepun hvale;
u Istini se vrijeme ne krati,
važne postaju i riječi male.

Od Ljubavi grudi se šire,
udiše tamjan i Božji dah;
u Istini riječi i dijela mire,
ne znaju duše za neki krah.

Od Ljubavi jasne, iskrene
stvara se sveto Stijenje;
u Istini pronađi i mene,
ona ti daje veliko strpljenje.
‎24. ‎kolovoza ‎2018. 18:16:11

Knjiga o Joni




1

Jona protiv svog poslanja (razgovor Boga s ljudskom dušom)
Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu: 2»Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.«
3A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve. 4Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da će se lađa razbiti. 5Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz lađe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom. 6Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: »Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda će nas se sjetiti bog taj da ne poginemo.« 7Potom rekoše jedni drugima: »Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam dođe ovo zlo.«
Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu. 8Oni mu onda rekoše: »Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?« 9On im odgovori: »Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju.«
10Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: »Što si to učinio!« Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve – sam im je to pripovjedio. 11Oni ga zapitaše: »Što da učinimo s tobom da nam se more smiri?« Jer se more sve bješnje dizalo.
12On im odgovori: »Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.«
13Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih. 14Tad zazvaše Jahvu i rekoše: »Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: činiš kako ti je milo.« 15I uzevši Jonu, baciše ga u more – i more presta bjesnjeti.
16Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i učiniše zavjete.

1

Jona izbavljen (razgovor izabranih s ostalim pripadnicima čovječanstva i sveprisutnost Boga)
Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi. 2Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. 3On reče: »Iz nevolje svoje zavapih Jahvi,
i on me usliša;
iz utrobe podzemlja zazvah,
i ti si mi čuo glas.
4Ti me baci moru u dubine,
i voda me opteče.
Sve poplave tvoje i valovi
oboriše se na me.
5Pomislih: odbačen sam
ispred očiju tvojih.
Al’ ipak oči upirem
svetom Hramu tvojem.
6Vode me do grla okružiše,
bezdan me opkoli.
Trave mi glavu omotaše,
7siđoh do korijena planina.
Nada mnom se zatvoriše zauvijek
zasuni zemljini.
Al’ ti iz jame izvadi život moj,
o Jahve, Bože moj.
8Samo što ne izdahnuh
kad se spomenuh Jahve,
i molitva se moja k tebi vinula,
prema svetom Hramu tvojemu.
9Oni koji štuju isprazna ništavila
milost svoju ostavljaju.
10A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom
žrtvu prinijeti.
Što se zavjetovah, ispunit ću.
Spasenje je od Gospoda.«
11Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.

1

Obraćenje Ninive i božanski oprost (svi se boje Boga, ali Bog je milosrdan. Samo Jona je još u oholosti srca) 
Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: 2»Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.« 3Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. 4Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« 5Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
6Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. 7Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. 8Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. 9Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
10Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.

1

Prorokov gnjev i Božji odgovor (Božje milosrđe nudi spasenje svakome tko se iskreno kaje zbog svojih grijeha)
Joni bi veoma krivo i rasrdi se. 2I ovako se pomoli Jahvi: »Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. 3Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.« 4Jahve odgovori: »Srdiš li se ti s pravom?«
5Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada. 6A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. 7Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. 8Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: »Bolje mi je umrijeti nego živjeti.«
9Bog upita Jonu: »Srdiš li se s pravom zbog bršljana?« On odgovori: »Da, s pravom sam ljut nasmrt.« 10Jahve mu reče: »Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. 11A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!«




Thursday, August 23, 2018

Odraz


Sjećam se tih bremenitih dana
kada zajedno smo išli dio Puta
koji vodio je Istini s nekoliko Rana;
ona pustila je da nam Život na njoj pluta,

ona nas je privukla i spojila nam staze.
To je bio susret Ljubavi i Svjetla sjajna
što se prosipali nam na riječi i na obraze,
na očigled svijetu za koji smo bili tajna,

ali oko nas je cvalo rajsko cvijeće,
skromne potočnice i prekrasne ruže;
Riječ je svjedočila poput ravne svijeće
da se dobro vide Vrata kad se ruke pruže.

Na tom raskrižju i na toj koti
zajednički Kruh smo blagovali
i naši su mali i posvećeni životi
kao jedan život u Pastiru pali.

To je bilo anđeosko slavlje, puno radosti,
od nas iskrili su mnogi putokazi
poput zvijezda padalica za sve mrtve kosti
da se slava Tijela, Krvi široko odrazi.
‎23. ‎kolovoza ‎2018. 05:15:20


Wednesday, August 22, 2018

Najbolji pjesnik na svijetu


Srela sam ga, nije bilo iznenada,
negdje u svom gradu, gdje bih drugdje.
Nađoh nešto, a to imam još i sada,
jednom za sve vijeke i za svugdje.

Kada čitam slavne pjesnike, svi su nesigurni,
nisu opedijeljeni, bježe svi do svoje mašte
kao da su oni stvorili i sunce, nebo, oblak tmurni.
Neki su i umišljeni, nose duše tašte.

Stihovi su svi za ljude, neki ljudi stvarno jesu stih,
a to je ipak riječ suvisla, nota, pjesma, ritam;
impresija i osjećaji samo mali dio poezije, vrlo tih,
a to se valjda dušama i dopada kad ih pitam.

Srela sam ga, nisam znala da je pjesma sva u njemu,
vršio je svoje dužnosti, radio je dobro i činio djela
koja uvijek ostavljaju neki trag u meni i u svemu;
imao je čak i puno stila svoga jedinog odijela.

Tek kada sam ispisala na tisuće pjesničkih stranica,
shvatila sam da je pjesnik, jednostavno: stih.
Nikada to nije isticao, a i ja sam samo blijeda podanica
kad ne vidjeh da su note on i da on je dio njih.

Sad sam malo ostarjela, ne preostaje mi više
da se dičim svojim radom ili nekim uspjehom
pa zapišem često pjesmu koja se ne piše;
nisam pjesnikinja, ali sve to držim utjehom.

Sada svatko već naslućuje i kraj moje balade,
spoznala sam pjesmom srce koje svira,
da je srce pjesničko i da mi život moj ukrade.
On je ponajbolji pjesnik  koji mene dira.
‎22. ‎kolovoza ‎2018. 17:25:25

Prvi krici vranski

"Three crows against a rising sun", Kubo Shunman


Predivnih li događaja, predivna li sna
u kojima ti si sa mnom razgovarao
dugo, dugo, sve do jutra prohladna
kao da ga Bog je samo za nas stvarao.

Istina je, ne znam što je bilo u tom snivanju,
ali mirno, ispunjeno sad je srce moje,
i odakle znam, u tom davanju i primanju,
da su bile ruke, da su bile riječi tvoje.

O, molitvo sveta, riječi nadnaravna,
putuj svom brzinom, dragome se vrati
preko mora uzburkana, preko neba ravna;
neizvjesnost, ako ima, ti mu skrati,

neka čuje, kao i ja, ove prve krike vranske
koji pticama najavljuju početak dana
kao da su moje riječi proročanske,
kao da je ta sloboda u srcu mi našla stana.

Nek osjeti hladan vjetar na svom čelu
da ga svježi, kao mene, u samoći;
neka čuje zvona koja napunjaju dušu cijelu
svakim dobom, večerima ili zorom, il' u noći.

Anđelu, čuvaru mili, dragome pohiti,
svome stvoru, moje pismo mu ponesi,
satkano od najfinijih svijetlucavih niti,
molitvu mu moju ti donesi

kao odgovor na njegove sve strepnje
jer ja znam za sve što ljubav mori.
Idi sada, sparno, vruće doba ljetnje,
nek mu moja golubica bijela progovori.
‎22. ‎kolovoza ‎2018. 06:36:38

Tuesday, August 21, 2018

Noćas na tom svodu


Jedino što mogu svojom voljom dati,
to je skroman posluh Bogu mome,
otvaranje srca koje želi Njega znati
i traženje smisla što se nalazi u tome.

Noćas prepuno je zvijezda na tom svodu,
obećanja kojih nisam bila dostojna
sve dok ne nađoh si mirno more ovom brodu,
odgovor mi Boga gdje su uslišanja brojna.

Preskromno mi srce ne zna ni zahvaliti,
samo sve to čuva, drži stražu poput vojnika
koji ne dopušta nikome provaliti,
ne dopušta niti da se stvori prilika

za sve one pritajene kradljivce i tate.
Ono otvara se nekim drugim dverima,
anđeoske svite tu su da ga prate,
snabdijevaju mene svim nebeskim perima

koja pišu i bilježe vječno trajnom tintom
ljubavne poeme najkrasnijih odora
što ih pokrivaju savršenom krinkom,
iskrenošću većom od svih mora.

I u tome smisao je veličanstveni
svega ljubavnog otajstva i sve dobre volje,
upoznavanje sa Svetim i, uz posluh božanstveni,
razvijanje svijesti za sve ono što je bolje,

za sve što je sveto, plemenitije i više.
I to nebo, puno obećanja mi bez mjere,
kao da za mene ljubavnu poemu piše
koju slušam s puno skromnosti i vjere.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 22:28:02

Novi dan za nadu


Tražila sam noćas, tražim Te i sada.
Ne znam točno što bih htjela znati,
toliko je pitanja, a slaba mi nada.
Molila sam odgovor i za svoju mati.

Ne mogu Te nikad tih trenutaka pronaći,
ali sigurno Te snažno trebam jer sam uporna
makar jesen stigla je i dani su mi kraći,
a u noćima sam od te potrage već umorna.

Sveti Ante me uputio u istinu i oslobodio
pa sad malo tuga vlada, miješana sa srećom;
neobičnim obraćenjem iznova je porodio
moje dvojbe i nervozu koja postaje sve većom.

Krhka mi je vjera, ali jaka mi je žeđ,
potreba za Tobom, a pred Tobom stojim.
Kao da si pobjegao, među nama postavio međ,
puštaš me da plačem i krunicu brojim.

Ova ljubav plemenita, vilovita, okretna
nema premca, nema neki izbor jasni;
ja i tako ne moram zauvijek biti sretna,
moja djela, moji snovi ne moraju biti krasni.

Sad me čuješ kad sam se izjadala,
kad sam rekla prepoviše toga;
sada sam se opet u Tebi ponadala.
Reci neku riječ mi Tvoju, moga Boga,

po kojoj ću uvijek znati da mi nije san,
da je istinita za moj život i za zov;
reci neko ime za koje će čuti novi Dan
da bi opet stigao mi pod moj krov.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 19:47:46

Misli moje


"Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli." Iz 55,9

Kad probudim onu iskru što zapali sve,
kad potaknem događaje da se kovitlaju,
to je dar od Boga, to su misli Njegove
koje nisu dopuštene nikom da se znaju.

Puti Boga nisu naši putevi i namjere,
mi ih ne primamo kao da su svetki
već se sablažnjavamo bez mjere;
prepoznati sveto mogu samo rijetki.

Nama pripala je strast i čežnja, čisti žar,
ali mi čak niti toga ne znamo usmjeriti,
neuki smo, ne znamo ni primiti dar
dok nas samo Nebo ne pusti uvjeriti:

ako vjerujemo svojim riječima i djelima,
ako vjerujemo sebi, glasu unutarnjem,
gledamo u svijet u anđeoskim tijelima;
to nas Nebo budi svjetlu jutarnjem.

U svem svijetu kovitla se ljudska volja,
ali Krist je Onaj koji njome upravlja;
uvijek kada Njegova je želja bolja,
anđeo nam naše akcije zaustavlja.

Ja se pitam zašto patnja, zašto zlo,
a ne želim nikad prihvatiti Kalvariju,
nikad ne znam zašto sve je trpio,
zašto daje svima svetu majku Mariju

koja bila Mu je najmanje stvorenje
i sve je od Njega prihvatila što je rekao.
Kako vidjela bih anđeosko razgorenje
ako ne priznajem sve što mi je stekao?

Kada me probude one iskre koje pale
i potiču događaje poput epidemije,
anđele ću gledati, velike i male,
spoznat ću i zakone te kemije

jer moji zakoni su svi u meni kruti,
a ja samo umijem osuditi toga,
jer puti moji nisu Božji puti,
moje misli nisu misli Boga.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 11:03:19

Monday, August 20, 2018

Tamo gdje me čeka noć


Riječ Božja raste, zrije, cvate
dok se spuštam ja u snove.
Tijelo Kristovo mi vene prate,
a ja žanjem za predjele nove.

Od mene je nadati se duhu jaku,
duhu strpljivu i umjerenu, stalnu.
Blagoslivljat ću i vreli dan, i noć laku,
blagoslivljati bih Riječ preslavnu

koja mene nosi i koja me čuva,
pripovijeda mi snene zapovijedi
pa mi se po pameti muva
tako da mi dušu ne povrijedi,

a da svejedno ja napredujem cestom
na koju me Tijelo Krista željno zove,
čeka mene nekim određenim mjestom
gdje se život vječni bere što ne gleda snove

nego znanjem dušu moju puni.
Kada se probudim i pomolim Bogu,
drukčija ću biti na toj istoj struni
na kojoj sam snivala u Božjem logu.
‎20. ‎kolovoza ‎2018. 21:15

Preobrazba

2 Kor 5,17: "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!"


Kada osuši me ovo sunce i sparina,
kada ispije me uzaludnost mojih truda,
kada me pobijedi vlastita planina
i baci me potom na poljane uzaluda,

dići ću se pritvorenim dlanovima
pa slaviti Boga uzdignutih ruku,
stajati na anđeoskim plamovima
koji će me prenijeti u tihu luku

gdje se lako može brod nasukati
ako ne znaju mornari tajna gaza,
gdje se korov može lako raspupati
i gdje lako može doći i do sraza.

Tamo okajavati bih svoje grijehe,
pred Bogom ću gledati u prošlo,
obrađivati si preostale lijehe
da mi ne bi neko zlo još veće došlo.

Samo jednu pobjedu ću priznati
jer od mene jača je genetika.
Sve ću napore si ispočetka prizvati;
izbjegla sam zasjede heretika,

predala sam sve na raspolaganje,
sve što znadoh rado sam izgubila,
nikad nisam znala za odlaganje,
nikad nisam uzaludno ljubila

jer me je oduvijek Nebo nosilo
i od mene primalo je svaki dar
i sada me nije još pokosilo
već me obražava u svoj vječni žar.
‎20. ‎kolovoza ‎2018. 01:57:30

Sunday, August 19, 2018

Ribarska ljubav


Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene mnogo postiti
kako postala bi sitna kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14

Majka


Riječ "majka" je općenito riječ za savršenstvo.
Majka nije posebna samo zbog svoje predane ljubavi prema svojoj djeci već je posebna, najposebnija zbog svoje odgovornosti kakve na svijetu nema u velikoj mjeri.
Kada čovjeku nešto ne uspijeva, on okrivljava za to Boga i svoju majku; kada nešto pođe po zlu, kriva je majka. Ta činjenica baca na majčinstvo još veću odgovornost. Otac ima drugačije brige o svom potomstvu, također je odgovoran, ali u svijetu ipak prevladava mišljenje, čak i kult, da je majka sinonim za obitelj, sinonim za čitavu naciju, sinonim za boginju. Iako Bog predodredi čovjeka prije začeća, iako čovjeka rađaju oba roditelja, majka se prirodno i nadnaravno drži roditeljicom i stvoriteljicom.
Kada žena rodi dijete, ona, ako ne prije, tada postaje svjesna da je to dijete, toga čovjeka stvorio Bog i postaje vjernica, puna sluha, posluha i osluškivanja. Tako nema na svijetu kompetentnije odgajateljice od nje.
Jednako tako kao što Bog dade čovjeku slobodu i slobodnu volju, majka teži slobodu i odgovornost predati svojoj djeci. To ne uspijeva uvijek jer je društvo ovoga svijeta zarobljeno i nameće samo sebi ropstvo. Zato majka ostaje u najljepšoj i najboljoj uspomeni svoje djece na ono razdoblje u kojemu još nisu sasvim zakoračili u društvo. 
Kada se govori o majci, misli se na ženu s malim djetetom u naručju jer djeca već u sedmoj godini života spoznaju da svijet nije savršen i razmišljaju o životu i smrti.

Majka je kultura i civilizacija života, "darivateljica života". Ona nastoji obrazovati svoju djecu što više, a kada već društvo zahtijeva ekonomsku samostalnost od mladih, majka je ta koja može u obitelji priskrbiti kompromis kojega će i otac obitelji i čitava obitelj rado prihvatiti; majka je ta koja će uložiti svoju požrtvovnost gdje god je potrebno, unizit će sebe i svoje osnovne potrebe kako bi doprinijela sigurnijoj mladalačkoj egzistenciji svoje djece, a često će to učiniti, uz nju, i otac obitelji. Tako majka ovih vremena još više postaje još veća okosnica obiteljskog života i šire.

Majke su zaslužne što svijet još nije propao.
Majke su moliteljice, one svojom nježnošću podučavaju ljudski rod da ne bi smio biti grub, ratovati, gaziti, ubijati.
Majka je svakome djetetu Božji dar, ali djeca jednoga dana odlaze od svojih roditelja da bi osnovala nove obitelji dok je majka zbog toga sretna i ispunjena jer je u svojem odgovornom poslu, zadatku i obavezi uspjela na taj način i tim činom predati svoju plodnost drugim obiteljima i naraštajima u volji Boga koji je Život i čije izobilje je neizmjerno.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 14:58:08

Najbolji čovjekov prijatelj


Mi kažemo da vjerujemo u Boga, da nam je Bog dao ovo ili ono pa samostalno tumačimo kako po Božju treba biti.

No, Bog čovjeku govori o sebi, Bog je ljudima rekao i objavio što je Božje.
Bog se osobno objavio čovjeku veoma sigurno, znanstveno i istinito, javno i općeprihvatljivo.
Božja se Objava počela događati konkretno prije nekoliko milenijuma, u željezno i brončano doba, na Sinaju gdje je prorok Mojsije tu Objavu primio za svoj starožidovski narod koji, po Božju, predstavlja Izabrani narod sa zadaćom da navijesti i objavi Boga svim ostalim narodima.
Bog se osobno objavljuje prorocima, njihovim obiteljima, plemenima i čitavom narodu načinom govora i života tim prorocima koji često prorokuju izrazom "Riječ je Gospodnja" kao što i Gospodin Isus često govori "Zaista, zaista, kažem vam" i potvrđuje Objavu kao Istinu za kojom je žudnja silna u ljudskom rodu.

Bog je stvorio svijet, vrijeme i čovjeka, Bog čovjeku prilazi.
Najstrašnije maštarije ljudske o Bogu velike su predrasude; ljudi, neuki, ponekad misle da je Bog nešto daleko i strašno i da je nezainteresiran za čovjekove osobne probleme i brige. Oni žive bez Boga, žive neuspješno i osuđuju Boga zbog svojega neuspjeha.

Naprotiv, Bog je blizu, u ljudskome srcu, u čovjeku i među ljudima se nalazi kao njihov prijatelj.
Zar nije logično da te stvorio najbolji prijatelj, a ne netko tko bi te mrzio?

Čovjekov najbolji Prijatelj, Bog Stvoritelj svega, premda nevidljiv, svojom Objavom zapodijeva razgovor s ljudima.
Raspored Božje Objave je brižljiv i ostvaruje se zahvatima i riječima koji su povezani i međusobno se potkrepljuju (usp. DV, str.395). Po toj nam je Objavi dubina istine o Bogu i o čovjekovu spasenju u punom svjetlu zasjala u Kristu koji je ujedno i posrednik i punina sve Objave.
Božja Objava o sebi samome i o odnosu s čovjekom prihvaća se s punim povjerenjem jer Bog je prvi ljubio čovjeka i vjeruje u njega jer ga dobro poznaje, sam ga je načinio, zna što čovjek želi i što mu je potrebno pa je čovjeku to i ponudio: vjeru međusobne ljubavi, neograničeno povjerenje, veliku bliskst, a to je sreća, uspjeh i raj.

U toj Božjoj milosti Bog nije ostavio čovjeka, dao mu je darove Duha Svetoga da čovjeku prosvjetljuje um, dao mu je puno znanja o njemu samome, dao mu je darove da ga pouče u najmudrijim stvarima za koje je također dao neophodnu jakost, čvrstinu i hrabrost. Dao je duha pobožnosti da vide i čuju božanski život te strah i bojazan od Boga kojega je strašno povrijediti nevjerom, izdajom i neposluhom.

Bog je objavio svoj plan s čovjekom, obnovu svijeta u Crkvi koja okuplja vjerne, hrani ih i održava i koja se dovršava u nebeskoj slavi kao Tijelo Kristovo, sazdano od sviju svetih, Božjih ljudi.

I zato "neopozivo je ustanovljena obnova svijeta i na neki se stvarni način anticipira u ovom vremenu jer Crkva već na zemlji ima znakove svetosti (iz LG, str. 167), a mi očekujemo nova nebesa i novu zemlju gdje stanuje Pravednost (2. Pt 3,13)".

Saturday, August 18, 2018

Slava Tebi, Gospodine


Premalo me poznaješ za odlazak
i za prekide svih spona među nama
iako si postao mi duše moje odrazak
kojeg vidim i tada kad stojim sama.

Preslabo te poznajem da bih mogla znati
gdje si kad se kriješ, gdje je tvoje utočište,
tvoje prisno mjesto, tajna koju nećeš odati
mada znam da tamo opće ti je izvorište,

da se negdje blizu nalazi u srcu Boga.
Prekratko smo ljubovali da bi postalo nam značajno,
ali dosta je trenutak za predanje srca svoga
koje uvijek plamti kao nešto veličajno.

Sladak tren je prošao u hipu i ja sam zaostala,
čudeći se onom što se među nama dogodilo,
hvaleći nam Boga čija pažnja nije nam izostala
kao da je odgovoran samo Bog za ono što je bilo.

A kad pitam sebe samu je l' to rajska radost,
da li to je ono kada znaš Utjelovljenje,
svjesna sam da samo Duha Svetog dobivamo mladost,
jasno mi je da nam samo Bog je dao usmjerenje.

Kad obratiš bilo koga Božjim ljubovanjem,
kad iz nevolje podigneš sestru ili brata,
to je ono kad te netko ljubi s poštovanjem,
kad ti širom otvori sva rajska vrata.

Kad si svjestan da ti sjeme umire i pada
na tu plodnu zemlju koja obilno ti vraća,
to je ono kada radost neizmjernu rađa nada
da je moguće u svijetu biti gdje se sve obraća

u svem svojem najboljem izdanju prema Bogu.
Toj radosti nema premca, i toj sreći, tome čudu
gdje se čak i nevoljnici prema Nebu dići mogu,
gdje se darovi od Duha prosipaju nekom ludu.

To je Božje obećanje, to je Mudrost čista
da od pametnih i umnih nema ploda
već u Bogu ludost Mu je sasvim ista
kao najmudrija pamet ljudska roda.

U tebi sam prepoznala cijelo Sveto Pismo,
riječi Boga koje mi odzvanjaše u meni;
zato rekoh da mi skupa kratko bili nismo,
zato želim reći svima: prvo ljubi pa tek onda kreni.

Znam da čuješ otkucaje srca moga
pa sve mislim da nas ništa neće rastrojiti
jer smo u neveri od našega Boga;
da nas nikad nitko neće razdvojiti.
‎18. ‎kolovoza ‎2018. 18:46:13

Friday, August 17, 2018

Gospodar lišća i prašine


Pokušavala sam malo pojasniti
da ne pripadam na ovo mjesto,
da ne pripada mi snove sniti,
da ne berem radost tako često.

Zaista nit' ne znam gdje je kuća moja,
imam li je, ili bar sobičak, neki šator;
za me čak i duga nosi previše svih boja,
a za mene niti nebo nije, niti zator.

Ništa na tom svijetu nije pouzdano,
ništa nije stalno i nikad se ne zna
hoće li stvorenje postat razuzdano,
noćima bez mjesečine ostati bez sna.

Kao list na vjetru, kao zrnce prašine,
gdje god nađem, priljubim se tamo
pa pričekam da mi sunce toplo sine
kako krenula bih dalje, bilo kamo.

Samo Onaj siguran je oslonac u svemu
koji potakne me da i dalje skrećem
s glavne ceste što ne vodi nikad k Njemu
i na kojoj uvijek k nevolji ulijećem.

Samo Onaj Jedini je koji visoko me vuče,
koji daleko me vodi mada se i spotičem,
mada oko mene glasi mnogi buče;
samo Njemu duboko u duši kličem:

Slava Tebi, najslavniji Božji Sine,
hvala Tebi koji mene tako dobro znaš,
koji si me sazdao od lišća i od prašine,
koji moje stope pokrećeš i uzimaš.
‎17. ‎kolovoza ‎2018. 21:42:35

Klanjam Ti se, Isuse


Želim biti dio Tvoga straha,
dio Tebe poput govora na Gori,
dio Tvog života i čestica daha
da se moje srce u Tvom raju ori.

Želim haljine Ti ugledati bijele,
prazne i bez krvi, i bez zla
da mi suze postanu sve cijele
i da mogu slaviti Te ja,

Tvoju krunu bodljikavu
koja nastade zbog moga spasa,
Tvoje mladenaštvo, onu stravu,
dijete koje u mladića stasa.

Željela bih znati sve o Tvome kraju,
sve o Tvojoj duši i o Tvome srcu
i da Tvoje prispodobe dugo traju
koje prestale su naglom smrću;

želim izmoliti kraljevstvo Ti Duha
pa da mi se sve nadodaje
i da molitva mi nije suha,
da mi vrijeme ne rasprodaje

prazne misli i životne rupe
već da svakog trena osjećam puninu,
a bez grijeha i bez zlobe glupe;
želim da očistiš svu moju nutrinu.

Neka Tvoja volja premilosrdna
sad prevlada u svim ovim željama
jer ni jedna želja moja nije tako usrdna
kao Tvoja snaga kad u meni se prelama.
‎17. ‎kolovoza ‎2018. 17:47:10

Crno nebo


Noć je svojski popadala naokolo,
crno nebo nadvija se, ruši
poput vještica što zaigraše kolo
dok se vjetar umiljava mojoj duši.

Moja sestra kiša noćas doći neće;
brat moj, mjesec, igra se skrivača
dok u mojoj duši mirisno je cvijeće
makar mirilo bi da je samo drača.

Dušo moja, je l' ti jesen pomrsila niti,
da li stiže, prohladna i spora,
da li maglu vuče ili će je skriti?
Kako bilo, veliš, ali živjeti se mora.

I pod ovim svodom koji prijeti,
koji mračne sile zove na Posljednje sude,
moja dušo, misliš da ćeš sada mrijeti
sve dok jutarnje te zrake sunca ne razbude,

sve dok bablje ljeto ne pokrene strasti
što se kovitlaju u tvojoj dubini
jer je oko tebe spustio se oblak tmasti,
crno nebo što se valja tiho u nutrini

poput neka starca koji jedva kroči,
napipava kojim putem potrebno je ići
dok mu Nebo ne prosvijetli oči;
tada, dušo, Bogu svom ćeš prići

da Mu slavne udove izljubiš
što su probili ih klinovi od gada vruća,
da Mu haljine prigrliš i poljubiš
što su ostale u Grobu nakon Uskrsnuća.
‎17. ‎kolovoza ‎2018. 01:40:50

Wednesday, August 15, 2018

Reci, majko


Istine preslatka majko, roditeljice,
ženo koja u svim ženama znaš
u jednom trenu zakone sve
o kojima ovise zvijezde voditeljice,
koja u istom času čašu ispijaš
radosti, ljubavi i žrtve,

ti si presveta djevičanska ruža,
kći Siona u svim svetima,
među skromnima poniznica,
pripovijetka najkraća i najduža
koja moli obraćenje kletima,
među pucima poveznica.

Reci, majko; reci, ženo; reci, kćeri,
biću nad svim bićima, stvorenjima,
što prebivaš na anđeoskim vrhovima,
kraljice u ljubavi i vjeri,
kako živi se u izgorenjima
što se ore rajskim vrtovima;

kakva je to ljubav koja plače, slavi?
Pripovijedaj sada svima o tome
što su izvori plemenitosti
kad se Novorođeni ti javi.
Kad se milosrđe daje, gdje i kome
u tom kraljevstvu vremenitosti?

Sipa li se bezrezervno, preko svake mjere,
tako da nit' ne znaš gdje sve pada
ili daje se na molitve i zazive?
Da li sakrivaš se sva u tajni vjere
ili izlaziš kad nađeš kako cvjeta nada,
ili kada ti podijele skromne nazive?

Da li Stvoritelj te, Jedan Bog tvoj, izabrao
da te nađe uvijek kada podanici zovu,
da te šalje svuda gdje je trnje, križ i krv?
Da li je u tebi baš sve ljude sabrao
da zbog tebe pokreću se u tu zemlju novu
gdje ne rastače se život, gdje ne grize crv.

Majko majke svih živih, majko kraljevanja,
je li ti u pustinji presahla snaga
ponad sakrivenih zmija, zvjeradi i smrti;
je li teško gledati sazrijevanja,
je li božanski pogledat' Sina draga,
i ljubiti sve beskrajno, i zloduha strti?
‎15. ‎kolovoza ‎2018. 18:10:31

Tuesday, August 14, 2018

Slatka tuga


Kad procuri srce, prepuno od suza,
kad navali bujica od soli,
nema bolje duši, raspukloj od bluesa,
nikad lakše riješiti se boli.

Pa nek' pukne sakriveno sve
ako može, ako smije;
pa nek' srce tanko ostane
da ga samo ljubav grije.

Slatka briga, savršeno pokajanje,
žalost, jad i tuga sjetna,
dokazi za postojanje
i da duša može biti sretna.

Samo jedno ne može se nikada,
niti s dušom ponajvećom,
ne podijeliti se kad se nada,
samovati srećom.
‎12. ‎kolovoza ‎2018. 23:23:41
EVO ME

Popular posts