Kad rujan vlada

Kada odu labudovi
ili kada okupe se lastavice,
promijene se snovi,
krenu i zdravice,

nazdravljam životu svom
i njegovoj starosti,
žiću ovozemaljskom,
mada za kosti

vremena ima puno više,
i katkad je manje,
a katkada minuta se njiše
jer takvo je stanje.

Pravi moj rodni dan
na Uskrs se dogodi,
onaj duhovan, ugodan
kada Bog me rodi.

Kada kiše se spuste,
usne uzdahnu,
olakšanje zauste
da godinu smaknu,

a tada, ipak,
Kralja se sjetim,
kao napukli šipak
naprijed poletim

Božićem slavnim,
nestrpljiva sluha
srcem si mjerodavnim
u pjesme Duha.

Tako, kad rujan vlada,
u meni kao strast
i kao pahulja mlada
padne u slast

da rođendan proslavim
Božićnim napjevima,
naopako postavim
sredinu s krajevima

i vremena su relativna,
ona su prva pjesma mi bila;
nekada tužna pa onda divna,
nekada kao da duša je snila.

Može se zgusnuti
to rastezljivo vrijeme,
može se usnuti
ili nositi sjeme

koje se čuva što dalje,
na toplim stupnjevima
pa se pošalje,
zajedno s bubnjevima,

u taj jedan slavni Dan.
Narodi nam se Kralj
i to mi je rođendan
koji stiže u srce i u dalj.
‎27. ‎kolovoza ‎2018. 02:43