Kasno noću ja pod krovom bdijem,
slušam ptica pjev, slušam glazbu anđelaka;
čistu, bistru rosu sa izvora pijem
dok još sunce nije prosipalo svojih zraka.
Rijetko kada glasovi se jave u harmoniji
kao sada kad su noćne nestale sparine;
izobilje zvijezda pomalo se smiješi astronomiji,
sveti križ na zidu odašilje kroz daljine
slatke poruke do neba preko svijeće.
Nebo rezonanci uzvraća prisvajanjem
svega što se noćas ovim krajem šeće.
Moja duša se opustila prispajanjem,
ona odlazi u ledena prostranstva,
u planine, na visine ultrazvučne
kako otkrila bi sva poznanstva
koja donose joj plode višestručne,
ali njoj već sada do plodova nije.
Duša željela bi svoga Boga znati
da istrese ljubav što se iza svega krije,
u svom Bogu ljubiti i dragog zvati.
31. kolovoza 2018. 01:49
No comments:
Post a Comment
just do it