Duga nad usnulim gradom
kao most u daljini, kao nada
diči se svojim lukom i padom
iz noći tamo gdje noć je još mlada.
Nije odavde već poput tuđinca
leluja, treperi i nebom luta.
Kao da nebo traži si posinca
koji odlazi tamo gdje riječ je kruta.
Da ga utješi, da mu se preda
kao što se predaje neko pismo,
prepuno ljubavi, mira i reda.
Stiglo je doba plodno i kišno.
Poslije dolazi sunce svijetlo,
toplo i žarko, s puno svježine,
zrelo i proljetno, jako i sjetno
na one davne dane tišine.
I dugine boje sasvim su sjajne,
crvene, žute, plamene, bijele
što nose u sebi dugine tajne,
boje mora, neba i zemlje cijele.
Ljepota života, sve božanske doli
kreću na ljude otopiti led,
ugrijati vene, odmaknuti boli,
predati djeci mlijeko i med.
Vodilja zvijezda u noći svakoj
kraj prekrasne duge tiho sja
da nas poveže u duši lakoj
i da se sretnemo ti i ja.
petak, 9. ožujka 2018. 05:31:40
No comments:
Post a Comment
just do it