Žal, taj tužni žal
i ta lađa koja pluta,
koju nosi maestral,
i ta duša koja luta,
sve to boli kao slutnja
neke nove tragedije,
a prati je šutnja
i nesnosne legije.
Puk, taj dragi puk
što ga hvata nevrijeme
i anđela zlatni luk
kao teško breme,
sve to gori od ljepote,
do dubina plače,
teške li grehote,
a prilike samo tlače.
Vino, slatko-gorko vino
od života i od voća,
i mučanje grubo i fino
što se u tišini toća,
sve se vrti od mučnine,
svijet će naopačke,
i padaju do dubine
zjene mokre i nejačke.
I lovi se duhana,
poezija se piše
kao pjena nesputana
koja se na valu njiše.
srijeda, 13. rujna 2017.
23:11:09
No comments:
Post a Comment
just do it