Bog je blizak

Pozovi me u onom svetom času
kada tvoji anđeli čuvari krenu
poput konjanika u laganom kasu
da te s ovih grubih sanja prenu,

pozovi mene i nikoga više.
Moje će te lađe sustizati
jer zbog toga moje tijelo diše;
tebi puštam staze moje utirati

jer kako mogla sad bih znati
što je Isusovo čudo, a što svijet
i kako može isto sunce sjati,
a drugačiji je svaki let

da te nemam, prijatelja svoga,
ljudsko biće, sve od mesa i od krvi,
koji ljubi moga jedinoga Boga,
kome moj Bog stoji uvijek prvi?

Može li se nešto bolje naći,
da li ima išta bolje od života vječna
u koji već sada možeš zaći
iako je puno veći nego staza mliječna?

Bog je blizak, ali nema sve te smetnje
koje ljudskom biću smrtniku se roje,
koje guše njega kao kapi ljetne;
ljudi samo greške broje.

Lijepo li je čuti glase kad je duša sama,
lijepo li je biti siguran i znati
da u svjetlu ona živi kada okolo je tama,
kad je Milosrdno Srce grije, prati.
‎03. ‎kolovoza ‎2018. 04:22:22