"5Ja sam trs,
vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu,
taj donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa."
Evanđelje po Ivanu, glava 15, redak 5
Od kad su me napustili vali
ova svijeta, tako razvratna i vrela,
anđeli me više puta zvali
da načinim hram od svojega tijela
jer bez toga, kažu, nemaš niti priliku
progledati, da ti oči se razbistre
kako mogao bi naći obrise svom liku,
kako bi ti ruke bile čiste.
Da u meni srca pročišćena nema,
zar bih anđelima stigla ja na vrata,
zar bih znala kakva anatema
visi teška oko moga vrata?
I da sto puta se ja posvetim,
uzalud bi bilo, ne bih razbistrila oči.
Da mom Bogu slavnom prijetim,
zar bi progledalo srce što se moči
kada god moj Bog to hoće?
Jedan pogled, samo jedan, puno znači,
kratak, a bremenit kao zrelo voće;
koliko tek gledanje Života zrači!
Tako umrljana, nespretna i grešna,
ova duša prepuna je loših dana
u kojima sva je bila neuspješna
ma koliko da je bila nesputana,
ma koliko da je upirala truda.
Svašta se naučilo od svijeta
i pod kožu zašlo tijela luda
koje ne odustaje od svoga leta
jer ga Onaj Jedan uvijek prati,
prestigne i preduhitri,
samo da se duša k sebi vrati,
da zasvira Bogu na nebeskoj citri.
11. kolovoza 2018. 21:11:03
No comments:
Post a Comment
just do it