Friday, August 10, 2018

Ljubav i mi


Da, ti uvijek znaš što sve mene muči,
a i zaljubim se iz početka svakim danom
kojime se budim da mi dlanove razruči
Bog naš kojega se, opet, nađe svetim stanom

za sve potrebe, i poganske sve uspomene.
Sada, kad je otišlo nam cijelo more ljudi,
kad smo ostarjeli kao sva divota što ne vene,
vraća nam se čak i mladost koja budi

pomiješane osjećaje, dušu novu, dušu staru.
U toj čežnji nikad nismo savršeni,
nikad ne znaš što ne baciti u neku baru
i koji još osjećaji nisu završeni.

No, tuga je uvijek tuga, ostala i bila,
pa sad, da l' smo i koliko sveti?
Ne znam, oko nas se uvijek samo sreća vila,
od nas bježali su zlobni, kleti

i svi slični kao nagovještaj sudbe zle,
kao prašina što pada s našeg Duha.
A možda takvi uopće ne postoje,
svakim danom svi smo opet željni Kruha.
‎10. ‎kolovoza ‎2018. 01:56:34

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts