Vjetar huji, vjetar silan, strašno jak,
muklo govori mi da će brzo doći
onaj čas kada će jasan biti svaki znak
i kada ću s njime u daljine poći.
Duša iznemogne, iscrpi se sva do dna,
ali jošte nosi svoje poslanje;
i kad prostirem se preko meka tla,
još se uvijek pitam za postanje,
za početak i svršetak, za taj čvor
u kojemu nema niti jedne greške.
Kako lijep je taj božanski dvor
do kojega letim ili stignem pješke.
Utjeha je prava kada stigne val,
navala od maestrala preko lica bijela
na kojemu blijede nevolja i žal
i kada se duša za čas oporavi cijela.
05. kolovoza 2018. 19:21:31
No comments:
Post a Comment
just do it