Freska

Neprekidno tražim te po pješčanim tragovima
jer sam već pronašla kamenčić od kristala,
tako primamljiv pobješnjelim vragovima
što se burno upiru protiv tiha maestrala

čiji blagi dodir pomiče u pijesku zrnje,
svjetlucavo i vidljivo samo za moje stope.
Osjećam, na lice mi prodire sitno trnje
pa se pogibam ka tlu da me ne poklope

svojom uzaludnošću vatreni zmajevi.
Mekan pijesak probadam koljenom
a preda mnom izniču daleki krajevi,
uzdižu me, zovu mene svojom voljenom

dok na dlanu nosim što sam ubrala,
kamen malen, sjajan i dragocjen
jer sam klečeći ga i moleći ukrala;
pobožno čuvam tajanstveni plijen,

ne može se razlučiti sjaj od stijene
i, da nemam puno stopa tvojih dara,
mislila bih da me napadaju hijene,
ali znam da ti si, iz mojih njedara

koja teško, izcrpljena, traže daha.
Čisto podneblje me hrani tvojim uzdasima,
veličanstveno me spašava od  kraha
pa nadijevam ogrlicu sjajnim ukrasima

i više uopće na sebe ne sličim.
Samo gledam gdje ću opet pognuti se tiho
da ti zahvalnicu upriličim,
da te stigne upornoga maestrala vihor.

Često tražim te po tragovima na pijesku
jer nailazim na stijenu od kristala
kojoj pridodajem neku svoju fresku.
Od kada sam uz ovu obalu pristala,

kroza svaku buku molitvu ti čujem,
vali stvaraju mi stope mojega kraja;
samo udišem, slavim, poklekujem
i uzimam od kamenita sjaja.
08.05.2014. 06:31