Možda se ne budim samo tako,
zbog vrućina, radi svježa zraka;
možda moje stope skaču lako,
možda vidim bolje usred mraka
zato jer me Duh Sveti probudi.
Noć je vrijeme mjesečasto,
doba kad se sretnu neki drugi ljudi;
osmijeh majke, lice ljepuškasto
susreću se vrlo često danju, noću.
Neki jako vole zoru dočekati,
i ja često svijeće palit hoću
kad u miru tihom milosti se može znati,
kad se znanje prosipa u čistom luku
poput mnoštva zvijezda padalica
i kad molitve se redaju u struku
poput cvijeća, poput jata lastavica.
Noć je vrijeme mistika i vrijeme mira,
doba usamljenih tražilaca,
vrijeme kada nitko, ništa te ne dira,
doba puno anđelaka pratilaca.
I Bog se noću ispunjava romantikom,
traži susret, zaljubljen u svoje siromahe
kada oni hvalospjevnim kantikom
predaju Mu duge sate i sve svoje dahe.
Noć je doba lakša gledanja sa Svjetlom,
bistra pogleda i duše sasvim jasne,
kada jutro sviće s onim hladnim vjetrom
koji donosi mi pitanja i spoznaje časne.
U samoći tada nađem Boga Krista
ako ustrajno i iskreno Ga tražim,
jer je noć od svega tada čista,
jer se tada svitanjima snažim.
Noć mi nudi onaj tajni stih
što prostire se duž moga života;
noć je onaj prijatelj mi dobar, tih
koji dodaje mi smisao divota.
06. kolovoza 2018. 02:39:36
No comments:
Post a Comment
just do it