Rubom okna mjesec viri,
zrela je noć, a mi stari;
i propuh po meni piri,
a cigareta se moja žari,
jedini zemaljski znak
u ovom usnulom kvartu.
Svježe je, hladan zrak
pjevuši u svome partu
o vremenskoj prognozi
dok vjetar oblake šalje
negdje ka sjevernoj pozi,
odavde sve dalje i dalje.
Opet sam budna, bdijem,
noć je lijepa, bez topline
pa se malo na srce grijem,
na neke njegove opekline.
Vidim, vidim tornjeve,
svijetle već malo u dalju,
poput razbacane pljeve
toplinu i mir okolo šalju.
30.04.2018. 02:36
No comments:
Post a Comment
just do it