Kad sam ti stihove skladala,
nebo je sjajilo u tvome oku,
zvijezda za zvijezdom je padala,
pčele se kupale mednome soku;
svaki je dan proljeće bilo,
svaki je bio Božićno slavlje,
a ptičje je nebesko gnijezdo svilo
tik do grmlja i duplje lavlje.
Kad si me učio životnom toku,
zemlja se potresom otvarala;
znala sam sve u najkraćem roku,
prošlost se moja sva otparala.
Bilo je nas u vijeke vjekova
i ništa mi rastanak sad ne vrijedi.
Godine idu, puno je tijekova,
ali i dalje skladam do posljednje sijedi.
srijeda, 28. veljače 2018. 16:42:01
No comments:
Post a Comment
just do it