 |
| "Three crows against a rising sun", Kubo Shunman |
Predivnih li događaja, predivna li sna
u kojima ti si sa mnom razgovarao
dugo, dugo, sve do jutra prohladna
kao da ga Bog je samo za nas stvarao.
Istina je, ne znam što je bilo u tom snivanju,
ali mirno, ispunjeno sad je srce moje,
i odakle znam, u tom davanju i primanju,
da su bile ruke, da su bile riječi tvoje.
O, molitvo sveta, riječi nadnaravna,
putuj svom brzinom, dragome se vrati
preko mora uzburkana, preko neba ravna;
neizvjesnost, ako ima, ti mu skrati,
neka čuje, kao i ja, ove prve krike vranske
koji pticama najavljuju početak dana
kao da su moje riječi proročanske,
kao da je ta sloboda u srcu mi našla stana.
Nek osjeti hladan vjetar na svom čelu
da ga svježi, kao mene, u samoći;
neka čuje zvona koja napunjaju dušu cijelu
svakim dobom, večerima ili zorom, il' u noći.
Anđelu, čuvaru mili, dragome pohiti,
svome stvoru, moje pismo mu ponesi,
satkano od najfinijih svijetlucavih niti,
molitvu mu moju ti donesi
kao odgovor na njegove sve strepnje
jer ja znam za sve što ljubav mori.
Idi sada, sparno, vruće doba ljetnje,
nek mu moja golubica bijela progovori.
22. kolovoza 2018. 06:36:38
No comments:
Post a Comment
just do it