Noćas na tom svodu

Jedino što mogu svojom voljom dati,
to je skroman posluh Bogu mome,
otvaranje srca koje želi Njega znati
i traženje smisla što se nalazi u tome.

Noćas prepuno je zvijezda na tom svodu,
obećanja kojih nisam bila dostojna
sve dok ne nađoh si mirno more ovom brodu,
odgovor mi Boga gdje su uslišanja brojna.

Preskromno mi srce ne zna ni zahvaliti,
samo sve to čuva, drži stražu poput vojnika
koji ne dopušta nikome provaliti,
ne dopušta niti da se stvori prilika

za sve one pritajene kradljivce i tate.
Ono otvara se nekim drugim dverima,
anđeoske svite tu su da ga prate,
snabdijevaju mene svim nebeskim perima

koja pišu i bilježe vječno trajnom tintom
ljubavne poeme najkrasnijih odora
što ih pokrivaju savršenom krinkom,
iskrenošću većom od svih mora.

I u tome smisao je veličanstveni
svega ljubavnog otajstva i sve dobre volje,
upoznavanje sa Svetim i, uz posluh božanstveni,
razvijanje svijesti za sve ono što je bolje,

za sve što je sveto, plemenitije i više.
I to nebo, puno obećanja mi bez mjere,
kao da za mene ljubavnu poemu piše
koju slušam s puno skromnosti i vjere.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 22:28:02