2 Kor 5,17: "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!" |
Kada osuši me ovo sunce i sparina,
kada ispije me uzaludnost mojih truda,
kada me pobijedi vlastita planina
i baci me potom na poljane uzaluda,
dići ću se pritvorenim dlanovima
pa slaviti Boga uzdignutih ruku,
stajati na anđeoskim plamovima
koji će me prenijeti u tihu luku
gdje se lako može brod nasukati
ako ne znaju mornari tajna gaza,
gdje se korov može lako raspupati
i gdje lako može doći i do sraza.
Tamo okajavati bih svoje grijehe,
pred Bogom ću gledati u prošlo,
obrađivati si preostale lijehe
da mi ne bi neko zlo još veće došlo.
Samo jednu pobjedu ću priznati
jer od mene jača je genetika.
Sve ću napore si ispočetka prizvati;
izbjegla sam zasjede heretika,
predala sam sve na raspolaganje,
sve što znadoh rado sam izgubila,
nikad nisam znala za odlaganje,
nikad nisam uzaludno ljubila
jer me je oduvijek Nebo nosilo
i od mene primalo je svaki dar
i sada me nije još pokosilo
već me obražava u svoj vječni žar.
20. kolovoza 2018. 01:57:30
No comments:
Post a Comment
just do it