Tražila sam jučer pjesmu onu
što si mi je darovao ti za velik dan,
ali ona odzvanja u mome zvonu
i taj papir sav je bio razlistan,
vidjeli se neki drugi stihovi.
I kada ti koji od njih pročitam,
uvijek čujem da su retci njihovi
zato da te sad ne pitam
za sve ono što je prethodilo.
Nije važno to već koliko je lijepo
biti ruka onom što te vodilo
u to zdanje, bez prozora slijepo.
I reče Bog naš: "Neka bude!",
a ja gledala sam kao dijete
na sve nove svijetle sprude,
ne znajući da mi skoro prijete,
ali kada god bih vidjela ti oči,
znala sam da spoznaješ mi riječ.
To su bile molitvice koči
koja plovila je u nebesku mliječ.
I reče Bog naš:"Neka bude!";
uvijek kad sam pomislila na te,
sa srca su popadale ledene mi grude
i još uvijek živim, živim za te
u tom Božjem rajskom kamenitom ružičnjaku.
Ostat ću zauvijek u spoznaji toj
jer je istinita, vječna, sada znam joj stopu svaku
koju blagoslovio je Bog, tvoj i moj.
24. kolovoza 2018. 21:00:09
No comments:
Post a Comment
just do it