Kakve veze ima ova realnost,
opipljiva do boli,
s tmastim oblačnim nebom
po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub?
Puno je veća onakva stvarnost
kad Boga se moli
pod tornjevima usamljenim
koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub
u jednoj običnoj pospanoj duši,
hrabroj do ponoći
koja uopće nikada ne dolazi
nego rasplamsava se kao implozija
tamo negdje, daleko u tmuši
iza koje nema noći
iako rumena crta s oblakom prolazi
kako bi označila da rajska eksplozija
gori i gori kao vječna baklja,
kao muklo nebesko prostranstvo,
čak i kada se tornjevi više ne naziru
i vjetrovi postaju nepodnošljivi.
To je samo spoj duhovna kraklja
jer vremena donose poznanstvo
i udaljenosti više ne nadiru
u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi.
17.06.2014. 23:00
No comments:
Post a Comment
just do it