Ne mogu postati dobra vila,
anđeo miline, zvijezda sjajna
kad sam uvijek grešna bila
i naučila da svijet je tajna,
a Bog da je jedini mi spas
jer ja drugo nemam, niti svijesti,
niti neka traga, neki glas
kojemu bih mogla do haljina sjesti.
Čovjek se ne rađa zloban ili zao,
ali kad ga takvim Bog načini,
otvrdne mu srce jer je pao,
tada uzalud su dobri čini
koji nisu srcem procvjetali.
Samo Kruh Života i Duhovno Piće
nikad meni nisu zasmetali.
Samo tada moje srce ljubi, sviće
poput najljepšega jutra slatka,
samo tada moja svijest postoji,
kao kamen hladna, kao kamen glatka;
samo tada svi su prijatelji moji.
Svijetu ne volim se smiješiti,
a trgovce najradije od sebe ja tjeram;
nikada se neće ta jednadžba riješiti.
Krivi papir uvijek ja poderam,
lošoj riječi ne dam da se izgovori:
razne duše pamte ih i slušaju,
kao neki znatiželjni stvori
pa im lako dođe da ih kušaju.
Riječ je jaka, jača je od osjećaja
preko kojih nastoji se, zla, uvući
poput malog crva iz drugoga kraja
pa se onda čini da je stigla kući.
Nije važno da li netko plače
već je važno ono što govori, sriče.
Loše riječi glasne su i jače
nego tihe duše koje ljube priče.
12. kolovoza 2018. 17:22:03
No comments:
Post a Comment
just do it