Ti si znao u tom trenu
da se rađam baš po prvi put;
ti si nježno odmaknuo mrenu
dok je drhtala mi sjena kao prut,
iza mene ostali su poganski sni.
Samo jedan svjedok, pokraj Boga,
mogao me tada jasno vidjeti;
tvoj se pokrov spustio do srca moga
da me zauvijek zarobi i prozove
i da me zaduži na dugačko neko vrijeme.
Samo jedan znalac duše ove
shvatio je moje misli i životne teme.
Život mi je bio pustoš burna
kao što si i ti za nevolje znao
jer kako inače bi čuo glasa tmurna
koji odjednom je kao s neba pao,
samo zato da bi zahvat sreće bio jači.
Sve, odjednom je prošlo sve,
stigosmo do cilja koji sve nam znači
jer u Bogu našem nama svaki dodir zre.
06. kolovoza 2018. 22:37:58
No comments:
Post a Comment
just do it