Franjevac

Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;
sveta franjevca naslućujem u koralu
kojemu se vječna upalila njegova svijeća.
Vidim, poginje se u kanonskom moralu,

a tijelo mu svijetli od bjeline habita.
Tiho poručuje da je blizu nas.
Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,
a iz drugog kuta dopire do mene glas:

„Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga
u ranama koje nosim blagoslovljeno“.
Gledam Franju pokraj Boga moga;
sada već osam stoljeća proslavljeno

drago pučje, sljedbeništvo siromaha,
tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.
Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.
O, da nisam nacrtana od finoće bijedne

i da nisam potekla iz onih škola,
nikada se obratila ne bih u ovo društvo
koje spašava od bludnih idola
i u kojem obitava samo nadareno muštvo.

Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku
kada stajao si uz relikviju svetu,
koju danas istu ljubih ja u malom lugu,
dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.

Tada meni rekao si tko si,
da ti franjevački grb je tvoja kuća.
Sada više tobom se ponosim
i još više raste moja želja vruća.

Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,
a na grbu još je ruka Franjina.
Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;
s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.

Sada znam i zašto stajao si tamo.
Nema franjevca koji bez dara bi bio;
niti mene nisi ovdje ostavio samo,
drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.
31.02.2012.  22:40