Jedini moj istinski i vječni Prijatelju,
večeras sam pohodila Te kao Kralja
da Te gledam, srca moga Grijatelju,
da Ti se približim iz nemala dalja.
Ne moram Ti reći za te moje dane
jer već znaš da ne puštam Ti skuta
dok nam iskra prepoznavanja ne plane,
dok ne zadržim Ti pažnju tu, na rubu moga puta
gdje se kamenje kotrlja i grabama ruši,
poput ruševine sad izgleda ovaj kraj.
Kucam Ti na bilo pa otvori mojoj duši,
tražim Te u bolnom srcu da pronađem raj.
Znam da Ti me vazda uslišavaš, da me pratiš,
da mi vlas bez Tebe, niti kao vrabac, ne odleti
i da mi se, tako grešnoj, uvijek okreneš i vratiš
kako podao bi meni preslavni svoj oganj sveti.
Nisu potrebne mi Tvoje riječi otkrivenja,
Ti si Riječ koja neće nikada uminuti;
tražim Tvoje milosrdno Srce moga zrenja
jer ja znam da jezike ćeš sve ukinuti,
srce ima svoje stilove komunikacije.
Srce blizu je u Tvome, a ja nosim svoje molbe
da primijetiš nevolju mi moju usred svoje nacije,
da odmakneš sad od mene sve paklene tvorbe.
Vidjela sam Tvoje svijetlo lice odrazu Presvetom,
šutio si strpljivo i gledao u moju nutrinu.
Pustio si da Tvoj pogled sve sažeže đavlu kletom
koji mrsi meni putove i plete mutninu,
koji mene ovih dana ometa i vuče, i opsjeda.
Od Tvog svetog pogleda i Tvoga bijela lica
postalo je moje srce kao gar što gleda
bespomoćno nestajanje, umiranje đavolica.
30. kolovoza 2018. 21:35
No comments:
Post a Comment
just do it