Dob ljubavi

Blagoslovljen si, Isuse, u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Blagoslovljeno je Tijelo Tvoje što ga blagujem; blagoslovljen je čin pričesti. Blagoslovljena je i božanska Hostija kojoj se svaka mrvica mora pokupiti da ne propadne.

Jer, od Hostije, Tijela Tvojega, vječni i svemogući Kralju, ljudi koji Te blaguju žive. Žive duhom, duševno, ali žive i tijelom što ga Ti krijepiš, ozdravljaš, osnažuješ i pomlađuješ.

Od svake čestice Hostije čovjek postaje bolji, od svake mrvice dolaze višestruki plodovi. Čak i ako ispadne koja mrvica neprimjetno, od nje će nastati čuda neviđena, preobrazbe, obraćenja, uslišanja, ozdravljenja:

„Odande (Isus) otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, 25 nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. 26 A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. 27 A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 28 A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« 29 Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« 30 I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao (Mk 7,24-30).”

Nije to teško, Gospodine, nije to teško, biti sretan i zadovoljan poganskim zadovoljstvom i božanskim blaženstvom zbog jedne mrve Tvojega Tijela, kraljevstva nebeskoga. U svakoj mrvi potpuno mi dolaziš Ti, kompletan u moje srce, u moj život.

Još odonda, kada je moje srce bilo gotovo sasvim pogansko, pamtim kako po okusu Tvoje Hostije znam doći do odgovora na svoja pitanja kojih sam slabo svjesna dok ne dobijem spoznaju odgovora od Tebe.

Moj prvi dojam kada sam pristigla u Tvoju Crkvu bio je snažan i utisnuo se u mene, a svaki put kad molim Gospinu krunicu, utiskujem taj dojam sve jače u svoje dubine, poput drvodjelje koji pažljivo i strpljivo rezbari dragocjeni komad drveta, uvijek istim pokretima, a svaki puta sve dublje i jače, snažnije i sigurnije. Taj snažan dojam je bio doživljaj ljubavi, zrak je bio ispunjen gustoćom ljudske ljubavi u tom Sazivu, ljubavi za Tebe, za Duha Svetoga koji tu ljubav održava i to Tijelom Tvojim, Tijelom kraljevstva nebeskoga, vječni Kralju života naših.

„Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: 2 »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. 3 Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka.« 4 Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« 5 On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« 6 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. 7 A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. 8 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. 9 Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, 10 a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski (Mk 8,1-10).”

Veličanstvena je Euharistija s Tobom, Isuse, lomljenje Kruha i lomljenje Riječi, premišljanje i promatranje Tvoje Osobe, Tvojega milosrđa, Tvojega čovještva.

Ti si mi brzo postao sve, sve što imam i sve što jesam, sve što nemam i sve što nisam.

Dugo mi je bilo potrebno vremena da shvatim da ne moram biti posebno dobra i sveta da bi se Ti i Otac naš na nebesima nastanili kod mene. Ti dolaziš u ljudsko srce, u ljudske misli i u ljudske osjećaje kad je čovjek u najgoroj grešnoj okolnosti, s jako zlim mislima i riječima, nakanama i djelima. Jer Ti želiš da se svi ljudi spase, pratiš svaku dušu i bdiješ nad njom, bez obzira je li to neki poganin ili Tvoje kršteno dijete, kršteno u Tebe, u Tvoju smrt, u Tvoj život, u Tvoje uskrsnuće na blaženu vječnost.

No, puno je, puno ljepše biti Tvoj grešnik nego biti poganin koji nema svijesti o blaženstvu i prokletstvima. Učinio si i mene grijehom toliko puta, samo da mi pokažeš koliko Te trebam.

Puno je ljepše biti stanovnik nebeskoga Jeruzalema, u tako probranom društvu, u tolikoj razmjeni ljubavi nego hodati zemljom u krug.

O, bijah gluha i nijema, bijah tako gubava i smrdljiva, a sada ponešto i osluškujem, katkada Te čujem jasno kao dan. 14.02.2021. 12:41

„A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: ‘Živi!’ U krvi ti tvojoj rekoh: ‘Živi! 7 Razrasti se kao izdanak u polju!’ I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš (Ez 16,6).”

„Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja – dob je ljubavi! (Ez 16,8).”

„Prisegoh ti i sklopih savez s tobom’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘i ti moja postade. 9 Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. 10 Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. 11 Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; 12 prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. 13 I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! (Ez 16,8b-13).”