Put slave

Bljesak slave neviđene,

u tom kalu svijetla staza!

Duša rasplinuta, pogođena

poput srne, pronađene

šikarju od strašna mraza;

kao ljubav, netom porođena,

koja boli od ljepote

doživljaja nenadana

i finoće nebeskoga dara.

Poput one snažne note

koja lomi sa svih strana

sve od stakla, nebo para,

ljubav uđe sve do srži

i u časku dušu topi,

tijelu ne da moći.

Samo da se to zadrži

sve dok nebo škropi!

Sjenicu za tamne noći

duša juri da sagradi,

ljudsko srce ispunjeno.

Nikad više ona zla

što pod zemljom gadi!

Sada hrli čovještvo svo njeno

da se vine oda tla,

da uskrsne istog časa;

muku teška grijeha neće

koji samo smrti plodi.

A milina Božja glasa

donosi još više sreće,

svu realnost ljudsku rodi:

tek na križu svoga trena

duša ta će istu ljubav dati,

sama bit će slično tijelo slavno

poput Krista, Gospodara njena

što se preobrazi da bi znati

da Mu kraljevstvo je nadnaravno.

Stopit će se s Njime svi u jedno,

ljubav božansku i strasnu,

toplu, nježnu i beskrajnu,

koja bit će svjetlo za sve bijedno,

sve zemaljsko i sve časno,

ući će u samu Božju tajnu.

27.02.2021. 19:44