Vremena su laka, teški mi ljudi jer ne stvara vrijeme ljudima probleme već ljudi stvaraju takva vremena. Nema kad ljudi nisu govorili da žive u teškim vremenima. Mnogima je život težak, mnogima je teško zapeti, potruditi se iznad svake svoje mogućnosti, požrtvovno se posvetiti poslu ili nekoj osobi.
Biblija jasno govori da se u čovjeka čovjek ne može pouzdati.
No, može se čovjek pouzdati u sebe i potruditi se u životu. Tu nikada ne izostaje uspjeh, prije ili kasnije on dolazi.
Sve zavisi od toga što podrazumijevamo pod tim riječima i pojmovima kojima označavamo trud. Truditi se ne znači mlatiti naokolo jezikom i kritizirati sve oko sebe jer za svoj život ipak je najviše odgovoran sam čovjek koji okrivljava sve druge.
Ipak se redovno svima događa da, po svojim riječima, neprekidno doživljavaju nepravdu koja dolazi od drugih ljudi. Iz toga nije, zaista nije teško doći do jednog zaključka: ako su svi ljudi nepravedni, a i ja sam čovjek, tada sam i ja nepravedan. Ne, to ljudi ne prihvaćaju, oni govore: „Ah, što možemo?” i sliježu ramenima.
Pravedan je samo Bog.
Ljudi su nesavršeni i nedovršeni u pravednosti i općenito. Ni to nije teško shvatiti.
No, mnogi pitaju zašto je tako. Biblija odgovara na ta pitanja. Ali ljudima je lakše (!!!) sanjati iracionalne snove čitav život nego učiniti neki napor koji bi bio veći od onoga napora kojega su učinili jučer kako bi mogli opet učiniti još veći napor sutra.
Nameće se činjenica da ljudi uopće nemaju navike na suočavanje s teškoćama i problemima. Jer problemi su tu da bi se rješavali, a teškoće nastaju da bi se prebrodile. To je smisao života, ne može se zanemariti.
Zašto se ljudi toliko žale, a tako se malo potrude?
Zašto ljudi nisu više požrtvovni, a potom se čude što su im teška vremena. Povijest nas uči, ali mi bježimo od realnosti.
Sigurno je jedno, djecu ne učimo da budu požrtvovna nego da budu lukava u životu, da se snalaze na sve druge načine, ali samo ne da su vremena zahtjevna. Možda nismo uopće požrtvovni u odgoju djece. Kako bi djeca imala navike suočavanja s problemima? U odgoju djece zakazujemo, sve činimo da im olakšamo život jer djetinjstvo je uvijek nešto najljepše, a roditelji se prepuštaju dječjim radostima jer ne znaju sami biti djeca, a znaju da u djeci postoji najviše pravednosti, dobrote i iskrenosti. Kako odjednom od njih nastaju nepravedni ljudi?
Jednostavno, djeca izlaze u svijet i razočaraju se jako. Jer su im roditelji rekli da će sve biti u redu ako slušaju roditelje.
Neka djeca slušaju roditelje više, a neka manje, ali svi od reda oponašaju svoje odrasle članove obitelji.
Dakle, odgovor na takve probleme neće prohujati s vihorom, niti će vjetrovi donijeti promjene jer tu se radi o jednoj greški u čovječanstvu koja postoji u svakom čovjeku, u svakoj ljudskoj duši.
Ta greškica je nalik nekom novorođenačkom sljepilu. Ljudi ne vide očigledno. Ljudi ne čuju ono što je jasno već osluškuju ono što je daleko i slabo.
Greška je nastala u začetku, zajedno s čovjekom. Takav je početak.
Kako će to završiti?
Hoće li to ikada prestati?
I, ako to prestane jednoga dana, što ja imam od toga sada?
Čovjek je nastao zato da bi se samo malo potrudio i shvatio da je upravo zato ta greška u čovjeku da bi se čovjek trudio u životu jer čovjek je zbog toga i nastao, jer čovjek je tražilac.
Kako ćeš prihvatiti nagradu ako za nju nisi trčao, ako se za svoju nagradu nisi potrudio ili ako nisi prolijevao krv, znoj i suze da bi stigao na svoj cilj?
Koji je to cilj?
Odgovor zna samo Biblija.
Bibliju zna protumačiti samo Katolička Crkva. 07.02.2021. 04:45
„Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” Mk 1,15
No comments:
Post a Comment
just do it