Ljubim, Kriste, ovu slatku tajnu,
život što se nosi nekome na dar,
Križ na kojem vidim zvijezdu sjajnu,
u kojemu svak je zaljubljeni par.
Jer u Tebi i kroz Tvoju dragu žrtvu
duša nađe ljubavnika, sebi srodna,
gine dati se, i ne za žetvu mrtvu
već za žitna polja blagorodna.
Svako zrno što se sije, svaki uzdah,
svaka sitna i neznatna riječ
plode zato što su jedan Božji dah
kojim hranimo se kao mliječ.
Lijepe li su tople korizmene noći,
večeri u postu, Tebe žedne, Tebe gladne,
ispunjene kao izvor Tvoje moći,
kao Križ na vodi u plovidbe skladne.
Blagoslovi jaki množe se do beskraja,
slatka plodonosna kušnja sad je tu.
Trnje oskudice vodi nas na vrata raja
da pronađemo si zajedničku luč presvetu.
Da se pustimo u Tvoje časne ruke,
da Ti predajemo krhka, grešna trupla
čije kosti rode se od Tvoje slavne Muke
i na uskrsnuće usred ova groba mukla.
Da si Bog moj, o, da si moj
pa da budem ja Tvoj djetinjasti puk,
da mi neprestano nudiš zakon svoj
da mi bude zvono u taj noćni muk.
Da me nosiš, da me vodiš na izvore
kao onih dana moje mladosti, još nježne,
kad si bacio me slabu u to sinje more
da Te zovem, da naučim patnju čežnje
što si je pretvorio u izobilje blaženosti.
Ja još uvijek patim zbog ta straha
da me nećeš izabrati za te svoje osti,
izgubiti tragove do moga praha.
27.02.2021. 02:22
No comments:
Post a Comment
just do it