Da Ti mogu pjevat hvale,
zdravila bi moja duša, moje tijelo,
mirile bi riječi moje.
I kad su me vile zvale,
žudjele su pokrit Brdo cijelo
da ne gledam lice Tvoje.
Sada opet molim Tvoje uho
da se prigne mome glasu,
da me vrati danu koji stiže
jer ne želim slavlje suho -
ono ne vodi me k Spasu
koji svoje stado striže,
sprema ga za dane ljubavi i snage
što se Duhom Svetim rodi
poput lađe, pune stiha.
Ljubiti bih, Kriste, misli blage
da me pjesma hvale oslobodi
kao mlada ponornica tiha.
Ozdravit ću, već se čuju ljubavnici
ispod brda smirne,
na brežuljku tamjana.
Nisi ostavio mene u tamnici,
dao si mi Hrane silne,
od ta Vina duša mi je pjana.
Ulazim kroz odškrinute dveri,
gledajući prema nadi
koja bliješti, sva se sjaji
jer me podučavaš svetoj vjeri,
jer mi srce Tvoju ljubav sadi
da je nikom ne zataji.
04.02.2021. 05:34
„Prije
nego dan izdahne
i sjene se spuste,
poći ću na brdo
smirne,
na brežuljak tamjana (Pj 4,6).”
No comments:
Post a Comment
just do it