Sunday, February 21, 2021

Utjeha siromaha




Plaču Majke nitko nije ravan,

izgubljena Sina traži, milost čeka.

Ne zna koliko će biti slavan,

a toliko davala je meda, mlijeka,



najfinija žita i prečista pića.

Žena, tako sjajna, tako sveta,

dala Mu je dušu, tijelo svoga bića

kao jedinome Pravedniku svijeta.



Svom dubinom svojom i divotom

vjeruje u dobro jer je duša dobra

što je uvijek odgovarala životom

dok je petu vrebala Mu ljuta kobra.



Sada grli mrtvo tijelo, sklisko,

čvrsto čuva, neće predati ga smrti;

molitve joj klize svakim vriskom

da je uzme mjesto Njega ona žrti.



Što je ostalo od obećanja?

Niti zvijezda na tom nebu nema,

niti ljudi, niti svatovanja;

samo čisti grobak Mu se sprema.



Toga dana dobi životna prostranstva,

punih boli, krvi i sramote:

posta Kraljica sveg neba, čovječanstva

kad joj ono njena Sina ote.



Majko draga, Majko mila,

svi te siromasi traže!

Kad si proplakala, gdje si bila?

Ruke Sina razapeta njima su najdraže.

21.02.2021. 18:58



 

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts