Plaču Majke nitko nije ravan,
izgubljena Sina traži, milost čeka.
Ne zna koliko će biti slavan,
a toliko davala je meda, mlijeka,
najfinija žita i prečista pića.
Žena, tako sjajna, tako sveta,
dala Mu je dušu, tijelo svoga bića
kao jedinome Pravedniku svijeta.
Svom dubinom svojom i divotom
vjeruje u dobro jer je duša dobra
što je uvijek odgovarala životom
dok je petu vrebala Mu ljuta kobra.
Sada grli mrtvo tijelo, sklisko,
čvrsto čuva, neće predati ga smrti;
molitve joj klize svakim vriskom
da je uzme mjesto Njega ona žrti.
Što je ostalo od obećanja?
Niti zvijezda na tom nebu nema,
niti ljudi, niti svatovanja;
samo čisti grobak Mu se sprema.
Toga dana dobi životna prostranstva,
punih boli, krvi i sramote:
posta Kraljica sveg neba, čovječanstva
kad joj ono njena Sina ote.
Majko draga, Majko mila,
svi te siromasi traže!
Kad si proplakala, gdje si bila?
Ruke Sina razapeta njima su najdraže.
21.02.2021. 18:58
No comments:
Post a Comment
just do it