Anđeoske lijehe

Znaš li da ne hodim kamo hoću

i da svaki povratak je bitan

poput nastupa na one uske dveri?

Nemirna sam svijetu danju, noću,

srce mi je kao kamen sitan,

mjesečina viri kao da me mjeri.

A kad ovo mlado sunce svježe

poput jaka propuha navali,

tada jurim da me ne ostavi,

da mi ne promakne kada liježe

da Te moja slaba duša hvali

za sve dare kojima se slavi

Tvoja duša i božanstvo strasno,

i krv Tvoja, Tijelo Tvoje.

Sine Boga, srce mi očisti,

neka nije zlobno nego časno.

Slavila sam Sveto svoje,

a grijeh ostao je isti.

Ti me nećeš ostaviti, znam.

Pusti me da prođem svetištima

i da okajavam sve što nađeš

da bi budan bio i moj san;

nađi me zemaljskim ratištima

i gdje god pogledaš ili zađeš.

Mijenjaj me po svojoj mjeri.

Znam da vidiš dušu mi i grijehe,

misli ratoborne, srce što se tuče.

Dodaj zrno soli mojoj vjeri

i povedi me kroz anđeoske lijehe,

pusti da me ova čežnja samo k Tebi vuče.

Kratko Ti na Križu se odmaram,

samo malo naslonit ću glavu

pa Te opet pokornički slijedim.

Galileju sada iznova si stvaram

gdje ću naći obraćenja slavu

jer ja kao roblje više vrijedim

Tvojim uzdasima, riječi, kriku.

Vadi me iz ovih gorkih suza

gledanjem u Tebe gdje ću naći

onu pravu, jedinstvenu sliku.

Čvrsto stegni čvor od mojih uza

jer Te moram svetim Zakonom dotaći.

22.02.2021. 17:21