SRCE NA KRIŽU

 

30 SRCE NA KRIŽU

poezija

Kazalo:

Srce na Križu 

Znak

Nebeske vatre

Sastanak

Voda i Krv

Niti nebo, niti zvijezde

Prijatelj mi budi

Poslije oluje

Krvavo sjeme

Oklopi pravednosti

Rajski san

Tamo negdje

Dani suza

Rijeka milosti

Razgovor s Isusom

Ruža iz kamena

Abrahamova zvijezda

Sam čovjek

Kad prestane nada

Čežnja svakog patnika

Ruke

Jesi li ikada gledao Gospoda?

Jaganjčev dar

Svadbeno ruho

Uskršnja katarza

Molitva s Kristom

Bijela nedjelja

Posvećenje svemira i praha

Isusova Svijeća

Odmah sada

Silna žetva

Vječna tajna

Hlap svete Krvi

Nešto bolje

Nebo poslije kiše

Od sada zauvijek

Vapaj zore

Isusova žeđ

Utočište

Molitva iz adoracije

Zašto se ubijaš?

Posljednja spoznaja

Graditelji Katedrale

Noćas

Zakonita ljubav

Djeca Duha

Rubovima sna

Lamento

Prijestolje spasa

Oblaci Duha

Ispraćaj starog labuda

Bijah slijep

Pozivnica na čovještvo

Molitva šutnje

Staza Kristova

Narod svjedoka

Rijeka života

Aleja ruža

Ništa na tom svijetu

Molitva sna

60

Srce na Križu

Tko je dužan proplakati

kad niz čelo Krv se poti?

Tko je dužan toga obasjati

istinitim svjetlom tko se kroti?

Tko se zakonitom Pravdom steže

ova naraštaja lakovjerna?

Tko sa svoga tijela ropstvo reže?

Tko je Bogu duša smjerna?

Tko se daje cjeloživotnome toku

radi Krista – Čovjeka i Duha?

Tko sačuva suze u svom oku?

Tko da traži Boga – Kruha?

Tko je Kralja netom napipao

i dodirnuo Mu od haljina rub?

Tko je zbog Njega zaridao?

I tko nije prema Kristu grub?

Svete staze teške li su, mučne

svakome tko ne zna dobra zbora,

niti po sebi da ravna glase zvučne

što poteku dušom odozgora.

Srce na tom Križu, kamo teče?

Da li bregovima ili šumama?

Ili naše staze siječe?

Nema kamo, nego k nama.

23.02.2023. 19:56

Znak

Ljubavlju ću Boga Krista

preklinjati srce tvoje;

a zbog saveza ću toga čista

napustiti molbe svoje.

Brzo trči uslišanja riječ,

kao svjetlost, kao zvuk;

zalijepi se kao vjekovječ

prije molbe, dok je muk.

Iskušenja gruba su i bučna,

lako ih je prepoznati,

al' ne odolijeva duša stručna,

ne zna sebe obuzdati.

Kada kapne od spoznaje dah,

jer je ljubav Krista obasjava,

prekrižim se tek taj mah;

Duh mi Sveti ustrajava

da izmolim smilovanje

za moj grijeh i napast.

Duha sjaj je milovanje,

jadnoj duši velika je čast.

Ona gleda znakove na cesti

i, dok putuje, već je stigla,

ali ne može joj pažnju omesti

spoticanja kamen, niti zida cigla.

Udara se u nevjerne grudi,

manja još od makova zrna,

mada Sveti Duh njoj nit ne sudi

nego izbavlja od grijeha crna.

Rađa od prljava drača

velik sjaj, a kamen grubi.

Tim je spoznaja još jača

koliko je Bog i kako ljubi.

02.03.2023. 23:28

Nebeske vatre

U dubini te nebeske Duše,

duboko i sve do stopa,

tihe, jake vatre gore.

One sve pod sobom ruše,

odnose sve čak do stropa,

čak do visa, čak u more.

Slutim, plamtiš sakriveno

i da nitko za to ne zna,

čekaš Boga da Te spasi.

Srce Ti je ledom natkriveno

koji jednom tako brzo nesta

da se vatra nikad ne ugasi.

Pjevala bih, ali mi je zabranjeno

jer sam uvijek duša s crne liste,

jer mi istina je ljubav žarka.

Srce mi iz društva odstranjeno

jer mi gore ruke, Kriste,

jer mi tiho pluta barka.

Vežeš me za druge ljude

da ne doživim samoću

i da ne izgoriš sam;

jer mi oni sreću nude,

a ja samo Tebe hoću

da dodirnem ovaj plam.

Isuse i Kriste, k meni se okreni

da Ti vidim lice svijetlo

i od ljubavnoga plama moć.

Preobrazi se toj samoj ženi

koja razgovara s vjetrom

svaki put kad čeka noć.

03.03.2023. 19:01

Sastanak

Jaganjčeve rane kao Vrt

kojem prilazim iz vremena,

i polako jer me hoće strt

drva Križa bezbroj bremena,

kao da će skupa sjesti.

Tvoje drvo, Muka, žeđ,

sveto slovo od Radosne vijesti

kao da su s Križem sveđ.

Drvo tu je, a Rane visoko.

Ipak sastaju se na ulazu Edena

u toj vjeri s duhovnim okom

i s okusom vrhnja medena.

Križ je posvećeni Tvoj poslužio

mojim križevima, mome tijelu,

rani, srcu što ga je zadužio

da me uzme k sebi cijelu

pa da prepoznam Te, kao uvijek.

Magare silazi, a ne konji,

a ne anđeoska svita kao lijek

jer sve rane još vidaju oni.

Niti čavli biti ne moraju,

imam ih ja dosta.

Križ na zemlji, Ti u raju,

u sredini duša prosta,

u jeseni mlada,

u mladosti starica,

a evo, sada

nebeska splavarica.

Sastalo se Drvo s Ranom

preko duha moje vjere,

pred nebeskim stanom;

još i ljubičice berem.

Pokraj maslinove grane

stavit ću ih radi Muke

koju čekam da mi svane

za moždane neuke.

08.03.2023. 20:41

Voda i Krv

Srce Te sluša i čeka,

smiluj se grešniku svome

koji sad gleda teče li rijeka

što vodi me k Tebi, moj Dome.

Stope se šuljaju same

da ne pukne grana kakva

sred ove tišine i tame,

da čuje se Riječ, Viva Aqua.

I da poteče kroz vene,

da govorim riječi Ti, Kriste

koji si doveo mene

do moje kuće, do Duše Ti čiste.

I do božanstva i Krvi

što donose istinski mir,

što grijehe i zloduhe smrvi

te volje Ti blage odabir.

Molitva moja Te nađe mrklini

da svijetliš mi jednom stazom

koja se vidi u tišini

i pustinju čini oazom.

Uzdanice, Stijeno, tako blaga,

tako susretljiva stila,

vraćam se, stižem do svetoga praga

gdje Majka me grli mila.

O, kako je povratak lijep,

kako je rumeno Srce Tvoje,

za lice i duh istinski krijep,

a topla Ti Krv za vene moje.

09.03.2023. 21:12

Niti nebo, niti zvijezde

Večer mirna šuti,

dobila je svoju riječ.

Utješni su moji puti

i na nebu udaljena mliječ.

Is Raspelom razgovaram

u svetome dosluhu,

usred posta koji ceste stvara

i mom srcu, i Svetome Duhu.

Slavan Mu je natpis iznad glave,

Nazarećaninu, Kralju.

„Ja ti vodim stope , nek' su prave

jer ti mir u srce šalju.

Ja sam tvoja Uzdanica, Stijena

među bogovima tamo dolje

gdje je ćeljad nemirna i pjena

od koje se ne vidi to nebesko polje.

Samo tvoju uzeo sam ruku,

doveo te na tu visoravan

rad' koje si napustila luku

kad si ono poželjela van,

van iz onog vremenita kruga.

Shvatila si gdje sam da me moliš,

da me zoveš iz daleka luga

i da ti pokažem kako da me voliš”.

Uspomene su nas obuzele;

Kriste, kako sama tad sam bila!

Niti nebo, niti zvijezde nisu smjele

zauzeti mjesto mojih krila.

Ali mira imala sam tada,

sada vidim da si mi govorio,

da si me uputio gdje vodi nada,

da si mene ljubio i volio.

Izveo si me iz robovanja,

tek sam poslije čula si slobodu,

nakon zdušna, srčanoga ludovanja.

I sada sam tu, na Tvome brodu.

Donio si izobilje plodova i voća,

sve za moje posvećenje

kojim, evo, dotičem te noćas

da polučim opet obraćenje.

11.03.2023. 22:22

Prijatelj mi budi

Kako ne bih zaplovila

kad me tako umilno dozivaš?

Pučina je zapjenila,

a Ti hodaš mjesto da zaplivaš;

Ti opraštaš umjesto da sudiš,

uskrisuješ mjesto da pogubiš.

Koga ljubiš, ponekad i kudiš,

koga šibaš, još više ga ljubiš.

Jedini je način da izdržim

strah od Posljednjega suda

onaj na kojem se pržim

čitava života luda,

nastojeći ubrati od Mudrosti

vapajima, poniznošću,

molitvama Tvoje milosti,

milosrđem, pravednošću.

Kako da Te ne slijedim, moj Kriste,

kad mi tako vedro sjaji osmijeh,

obećanje Tvoje za dlanove čiste

što rastjeruje mi sjećanje na grijeh?

Da ne kažeš meni: „malovjerna,

mlaka, tvrdovrata glavo,

zatvorena srca, i ne smjerna,

zašto ti ne sudiš pravo!”.

Nego, Prijatelj mi budi

kad prohodam po toj vodi

da ne vide me svi ljudi

pa još pored mene hodi.

12.02.2023. 20:06

Poslije oluje

Poslije oluje,

kad muke i jadi

zemljom prohuje,

dolazi Konjanik mladi.

Na nebeskom oblaku

nosit će nadu

tvrdu i laku

svijetu i gradu.

Neki će plakati

dok drugi već slute,

hromi i sakati,

kraj nevolje ljute.

Mnogi se raduju,

onako, u sebi,

da drugi ni ne čuju

o takvoj potrebi.

To Janje otvorit će pečate

na Knjizi života

da račune si plate

svih svojih vrednota.

Nosi Duha na dlanu

naš nebeski Otac

svi ognjem da planu

kao Sin Mu, naš Svetac,

da se poklone

Sudu i Riječi,

da zvona zazvone,

da nas izliječi

od ratova, gladi

i od bogatstva.

Da Kuću izgradi

svojega bratstva.

14.03.2023. 21:32

KRVAVO SJEME

Hvaljen budi, Bože moj,

što me istrgnu odavno

iz ta lanca kojem uvijek

bijah suvišan ja spoj.

Tu, na srcu, Ime Ti je slavno,

a unutra blagi lijek.

Hvala, Majko naša i od Krista,

i od Boga, i od siromaha

koji nemoćan te prosi.

Svakog dana molba ista,

uzmi za me ti od moga daha

pa ga u nebesa nosi.

Jedva čekam često

hoću li Te, Kriste, zadobiti

da Ti budem miljenica,

bar za jedno mjesto

koje će me zarobiti

pokraj Tvoga voljenoga Lica.

Već me sada držiš,

već me tješiš

svom božanskom snagom.

I znam da me pržiš

da još brže me odriješiš

Milošću Ti blagom.

Znam da dolaziš na vrijeme

i strpljenje moje gradiš

kao dio svoga tijela

od kojega krvavo je sjeme.

Da zapjevam, Ti ga sadiš,

da se vratim potpuna i cijela.

16.03.2023. 13:12

Oklopi pravednosti

Tvoja ljubav mene budi,

Tvoja pažnja oduševljava,

Prvi si od svih nas, ljudi,

Tvoja Milost ne jenjava.

U svojim oklopima

čekam zrake sunca

kao što i orlovima

narod samo bunca.

Ipak, i to može ako treba,

gledat ću u Tvoje riječi

koje pritječu mi s neba;

nitko ne zna koliko me liječi.

Da se uz Tebe privinem,

da se za Te, Kriste, ja prilijepim

pa da jače sinem

i da se posvetim

tragovima Krvi i te vode

što me svu opere poput mora

dok mi lađe sporo brode,

al' na vrijeme dotiču se Dvora.

Sveta Majko, Čistilište, Raju,

srcu mi iščupajte sve zazive moje

jer je zapela mi snaga kraju

pa se uspomene roje

kao da je smak na svijetu.

Da ne padam, da ne lomim

svoja koplja, strelice u letu

nego da se Bogu svom poklonim.

17.03.2023. 10:55

Rajski san

Vjerni ljudi

što Te časte, Kriste,

oni što Te štuju,

svi u miru Grudi

usnuše za noći iste,

otvoriše srca da Te čuju.

Zakonu se priklanjaju,

slađem još od meda,

prirodnoga meda samotoka.

Na Tebe se naslanjaju

savršenstvom rajska reda,

daleko od mračna oka.

Molitve su pjev im svetački

i do Tvoga uha dopiru,

i do moje duše dna.

Tvoj sam narod neznalački

pa se meni opiru

jer ih budim oda sna.

Rajski san me zahvaća

i u miru, i u redu

kakva nigdje drugdje nema.

Srce moje tako sporo shvaća,

a da nikada ga ne zavedu

oni kojima se raj ne sprema.

Kako ne bih proplakala

Milosti toj u tišini?

Kako da mi duša Te ne ljubi

kad je živa, i u Tebe pala

pa se gnijezdi u Istini

i u Duhu Tvome se izgubi?

22.03.2023. 19:52

Tamo negdje

Istina je među nama

koja dušu steže,

koja srce slama,

mačem zloga sreže.

I ostane jedina i prava

poslije svaka spora,

a uz nju nebesa plava;

Istina bez pogovora.

Ona uvijek prva kreće

i zbog nje se koplja lome.

Poslije bitke nema sreće,

pobjednik je onaj koga zgrome

Istina i Riječ, i Život, i Put:

to je Sin od Boga, Sin čovjeka

čiji govor izgleda i grub, i krut.

Gubitnik je stradalnik dovijeka.

Taj što gubi, onaj što ne mari,

uvijek Istini i Svjetlu sebe krije.

A kada se Istina zažari,

tame k'o da nikad bilo nije.

Put je među nama,

moj te vodi k meni

gdje je anđeoska panorama,

gdje se Bog sa svojim pukom ženi.

Tvoj put mene vodi dolje

gdje popuca kao da ga nema,

gdje su kosti, grobovi i polje,

gdje odzvanja tvoja anatema.

Život nam je svima blaga riječ,

Život, evo, živi među nama

da nam bliješti kao bijeli kreč

na svim vjekovječnim stazama.

I kad umreš, sve se vrati,

Povratak je među nama,

sastoji se od koštanih vlati.

Tamo nikad ne postoji tama.

22.03.2023. 21:08

Dani suza

Pjesma srcem je zavladala

s molitvama, punim suza,

kada zemlja još je propadala

u neznanstvu svojih uza.

I probudio se mrtav san,

stiglo proljeće je svijetu,

osvanulo kao dobar dan,

kao rosa mladom cvijetu.

Marija je duša naša

kao Majka vječne sreće,

suza radosnica kao plodna paša

koja daje Isusovo cvijeće

da se svaki čovjek spasi,

priroda i svemir tamni

u kojem su vedri glasi,

globus plodni i zamamni.

Tako opći potop nasta

za sve Marijine žrtve,

suza Boga, paklenasta,

da uskrisi kosti mrtve,

da opere nakupljeni prah

što je zemlju prosipao,

oduzeo svima Božji dah,

a onda se poput suza osipao.

Suzo Marijina, plodonosna, lijepa

kao davna svjetska uspomena,

ti ozdravi pozemljara slijepa,

donese nam Svjetla raznesena.

25.03.2023. 07:03

Rijeka Milosti

Kišni dani moga doma

protekoše kao topla rijeka

koja teče preko bolna loma

u mom tijelu što nestrpljivo je čeka.

Kao rana hodam po svom gradu

i susrećem prijatelje drage,

anđele nebeske i sveticu mladu

koja ima srce, oči blage.

Nekako se spoznajemo, ona mene ljubi

kao rajski melem i duša se topi

od miline koju svetica obrubi

da mi ranu moju u sebe potopi.

Više nisam tako sama kao prije;

ona ostala je sasvim ista,

ali nova žena kakva nikad bila nije

jer joj predala se Milost čista.

To je Majka koja milosti je puna;

uvijek zove, uvijek daje svoga lijeka

i laka joj rana kao rajska kruna,

i Milost joj teče poput meda ili mlijeka.

Njeno piće, a od sebe ga daje,

opojno je za sve dvojbe, za sve boli.

Zaručnica Duha, ona ta je

i nju Isusova Crkva moli

jer ju svu dariva čak i kada gubi,

jer je hrani krepčinom od Boga

koji stvara rane i dok duše ljubi

da ih ona liječi rijekom Sina svoga.

25.03.2023. 17:53

Razgovor s Isusom

Stanovi su moji svi

predodređeni za putovanja,

pomični su i premjestivi,

i u skladu mome, i bez moga znanja.

Odmorišta i postaje ova svijeta,

to su staze moje, strme i duboke.

Odmaram se tamo gdje je Crkva Sveta,

Stan što čuva vjernike i sroke.

Nebo visi mi nad glavom

kao neki visok strop

da mi nađe se na putu pravom,

da ponekad vikne: „Stop!”.

I kad siđem nektara se napojiti,

kosti vape kako krenule bi još,

dalje, više, zvijezde prebrojiti

jer sve one nisu prijatelj mi loš.

Spasi mene, Kriste slavni,

Getsemani najdraži mi Dom

i u vrtu onaj kamen ravni,

Krv i znoj na srcu Tvom.

Molitva Ti najbolja u labirintu

zaziva što putuju mi stazom.

Pravednost mi prolijevaš kroz tintu

koja sad je prekrivena mrazom.

Šutljiv sada budi sa mnom

kao što sa zaplakanim plačeš,

kao što se smiješiš robu radosnom

jer Ti milosrđe je od svega jače.

27.03.2023. 18:34

Ruža iz kamena

Stigla zima na moja ramena,

vlažna i mlačna, a tako ledena.

Dobra klima nebeska sjemena,

pod zemljinom korom tako medena.

Pogledaj, Gospode, jubileje

koje slavimo zajedno Ti i ja.

Miriše cvijeće rajske aleje,

sunce Pravde u srcu mi sja.

Prazne mi ruke i košare pune

i još ću dati života blaga

kad zemlja moje koštice pljune

gore i dolje, sprijeda i straga.

Za Tebe činim i Pisma sričem,

a Ti si za mene najveći Bog,

i još se krećem, i još se mičem

sve dok ne stignemo u Tvoj log.

Puno je radnika za žetvu Tvoju,

vinogradi bliješte od vjernosti snažne.

Jedna je praćka dosta u boju,

ratnici slavni sred rasprave važne.

Uvijek Te slavim, Boga svog,

i opet ću prići onoga Dana,

klecnuti ispred skuta Tvog

da zaiskri ljubav s mojega dlana.

Hvala Ti, Kriste, za ružu iz kamena,

ona je simbol ljubavi naše.

Ne skidaj zimu s mojega ramena

jer vršim Ti volju s te bogate ispaše.

29.03.2023. 11:27

Abrahamova zvijezda

Nisam ljubila i nisam vjerovala

onom snagom što je meni sipaš Ti.

Slabom sam Te nadom sljedovala,

tražila sam znakove od ljubavi.

Kako sitna duša postane od zla

što se valja i što srce kinji!

Odvratnošću sva sam zaprepaštena,

nervi boljeli su i udovi njini.

Povukli me sa nebesa sve do dna,

da poživim kao jadan stvor.

Krajem dana svjetlost se ukazala:

bit ću niska kada dođem u Tvoj dvor.

Tako prolazim do Tebe, Krista,

ova podjarmljena duša Smisao nalazi:

u tom košmaru mi ljubav Tvoja blista,

draža sam Ti slaba, ne u snazi.

O, da mi je punom Duha biti

na tom križu, sličnom Tvome,

ravno gradskim ulicama hoditi

u tom slabom tijelu mome.

Za me moli, Abrahame,

čudo tvoje vjernosti mi daj

tek da spoznam nadu one drame

i da gledam zvijezda sjaj.

Bog će providjeti, dobro znam,

ali slabosti mi nema kraja.

Ostati u Duhu čeznem, čvrsta kao kam,

Majku sresti prije raja.

30.03. 2023. 20:15

Sam čovjek

Čekat ću Te, gledati, promatrati

onu Tvoju poniznost, mekoću.

Pravednost bi milosrđe dati,

njome uklanja nam svu sljepoću.

Što je milosrđe prema okorjelom vratu

koji se ne pogne ispred nemogućnosti

već se suprotstavlja razumnome bratu,

sije sebičnost budućnosti?

Ne vidi ni praštanje, ni podnošenje

kojim ga obdaruju svi bližnji, braća.

Kao ovisničko cvate njemu podozrenje;

da, ovisnost mu jedina je plaća.

Kad završi život na zemaljskom tlu,

kada čuje Uskrsnuće, Milost Boga,

možda će se kajati na svome jeziku

što mu dani odletješe poput prazna roga.

Ali Ti si, Kriste, Umjetnik nad svima,

nitko ne zna što ćeš njemu učiniti

da progleda i da pokaje se ljudima,

da prestane jad i žalost hiniti.

Gledat ću u Tvoju ljubav prema nama,

nitko ne smje stradati na cesti

koja vodi rajskim poljanama

gdje ćemo se jednom skupa sresti.

Jer kad vidim, čujem, tada znam,

Ti se nećeš predati pred zlom

kao što to čini čovjek sam

koji ne gleda u smjeru Tvom.

02.04.2023. 16:26

Kad prestane nada

Dio Tebe, Kriste, ova Lađa srasla

s mojim srcem cijelim,

njena jedra širom rasla

da ih svuda sad podijelim.

Dio mene, ovaj svijet će mrijeti

kada pred Tobom se ja ostvarim

da mi k Nebu duša leti,

da se na tom letu sva ozarim.

Dio nas, ovi ljudi što ne brinu

neka srcima se kao lanac spoje

pa nek nebeske im zvijezde skinu

bliže k Tvojoj ljubavi te ruke moje.

Duša samo Bogu predaje se,

samo zato nju Ti nama stvori.

Kao jedno biće ona ne daje se

već sa svima Ti o ljubavi nek zbori.

I kad umrem, Tvoj sam puk,

i Općinstvo svetih doziva već sada.

Tu, na crnoj zemlji kad zavlada muk,

rodit će se Život, a prestati nada.

05.04.2023. 12:00

Čežnja svakog patnika

Moj Gospodin je umro i ne spava,

znam da je bio sav u krvi

na Križu što postade Njegova proslava:

od svih uskrslih bio je Prvi

da život donese gdje vlada tama,

u zemlji sjena i gore, na vrhu

gdje kora je zemlje prašina sama.

Stvorenja su zbog Njega dobila svrhu

za kojom tragaju k'o lisice slijepe,

od koje bježe kao ranjene hijene;

svi ljudi zadobiše stanove lijepe

da počinu im duše na srcu Stijene

što daje vode, uvijek svježe i pitke.

Moj Krist je smaknuo zlo sa svijeta,

zaledio zlonamjerne jezike britke,

skinuo prokletstvo gdje zemlja je kleta.

Gdje god dođe, blagoslov dijeli

i mira daje umornoj duši,

mada ga progoni pakao cijeli,

mada Mu vjernike nevolja ruši.

Svima je dao, sve oprostio,

ali se mnogi praštanja straše.

Svakog je stvora kod sebe pogostio

da bi svi imali božanske ispaše.

Svaka se čežnja u Kristu rađa,

svaka se želja u Njemu riješi.

Ljudi postaju nebeska građa

kada se patnik u mome Bogu utješi.

07.04.2023. 01:54

Ruke

Ruke pružam snažno u visine,

grle se i s mnogim rukama do mene,

a sve one vape božanske miline.

Kriste, Bože, sišao si sav do svoje ekumene

iz ljubavi Ti te božanske, pravedne i čiste

koja potiče na sveopće jedinstvo,

prolijeva se sva po nama, sva iz Tvoje biste

koja plamti nam za bratstvo i sestrinstvo.

Čeznu ljudi da bi Te dotakli,

slave Ti utjelovljenje kao Dan za spas.

Postao si Čovjek, makar Te i smakli

jer toliko ljubio si svakoga od nas.

Ti si Kruh koji s nebeskog je raja sišao

u tu našu tminu, svu pokvarljivu, duboku,

da bismo Te uzdigli na Križu, da bi k nama prišao,

da bi bio blizak našem uhu, našem oku.

Ti si Svjetlo našeg razuma i povjerenja

što se nikada ugasiti neće,

Zvijezda vodilja si, za nas posvećenje

da bismo mi zagrabili izobilje sreće.

Pun predanja propovijedao si gluhom,

izdao si svoje snage za sve slijepe

i obdario svoj narod Svetim Duhom

s Božjom riječju da se svi zalijepe.

Oteo si Mariju iz naših plemena

da nam bude Majkom koja k Tebi vuče.

Nitko ne podnese tolika bremena

što u našim srcima se gusto skuče.

Ti si Život, Riječ nad svakim ljudskim zborom

jer je Tvoja sveta volja Istina i Staza

kojom ljudi pužu dlanovima, molitvom i razgovorom

kad u našim redovima dolazi do sraza.

Ispružene ruke streme dalje uvis,

jače su od svaka drugoga alata,

dalje stižu nego ponajviši klis.

Liječi, Isuse, nas Ranama od zlata.

07.04.2023. 14:25

Jesi li ikada gledao Gospoda?

Jesi li bio tamo kad su Krista razapeli?

Jesi li ikada pustio da te Križ taj ponese?

Jesu li i tebi žuč i ocat žednome dali?

Često i moje se srce od ta Križa potrese.

Jesi li spoznao Golgotu gdje čavli odjeknuše

na Drvu za noge i ruke da čuje se ptica što prhti?

Da li i tvoje srce i duša od toga oteknuše?

Da li i tvoje tijelo od Golgote drhti?

Jesi li pustio tada da te u spilju nose,

da te, probodena kopljem, u Grobu ostave?

Jesi li čuo i ti onaj blagoslov rose

koji je prekrio život velike strave?

Jesi li vidio Gospoda u tom trenu značajnu, važnu

kad se pokazao živ, od mrtvih ustao?

Jesi li ikad okusio, nevin i čist, osudu lažnu

kad se Gospodin za tebe izborio i uz tebe stao?

07.04.2023. 22:06

Jaganjčev dar

Bijele haljine na Križu

koji natopljen je krvlju Svetca,

Svećenika, prvoga u nizu

koji živi beskonačna ljeta.

Doziva me u svoj rajski stan

i u svoju Crkvu, Srce svoje krasno

jer Mu svi od reda stanemo na dlan,

svi smo zamišljeni progledati jasno.

Pođoh s Njime dio životnoga puta svoga,

zamolih Ga da me prati svojom snagom,

milošću i pravdom koje potječu od Boga,

Oca koji Ga uskrisi svojom voljom blagom.

Ostade uz mene za sve vijeke i do kraja svijeta,

blažena ću biti; makar nosila i brige, bit će slavlja

i u srcu mome, i u Duhu Boga Parakleta

kojega mi daje kao Branitelja duševnoga zdravlja.

Bijele haljine ću nosit na svom tijelu,

prat ću ih u krvi što je Janje proli

koji spasi ljudski rod i zemlju cijelu.

S Njime idem, klanjam Mu se, Njega molim.

09.04.2023. 22:56

Svadbeno ruho

Reći ću Ti što je pjesma moga Grada,

to je zaručnički zov od pamtivijeka,

to je milozvučni opis mnogih jada

što po ulicama plove kao tužna rijeka;

napuštena pripovijest za odbačene

koji nemaju za sebe ništa osim Krista

čije ruke nevoljom su ozračene,

koji pere stope onima od srca čista.

Nije zaručnica lijepa kao san,

teško ju je naći ili pogledati.

Ona noću radi, živi kao vedar dan

jer ju mnogi žele otjerati.

To je životopis o ljudskoj slobodi

i o blatnim posvećenim ložnicama

u kojima uvijek svjetlo se porodi

k'o u nekim ubožnicama

gdje su nemoćni i starci.

Tu je Krist kod svoje kuće,

tu se rađaju svi sljepoočni žmarci

užasa što bridi uzduž glave vruće.

To su izabrani od svih koje zove

Bog na svoju svadbu što Mu doći neće.

Nemaju svi ruho, ali svak se odazove

tko tu traži korijen prevelike sreće;

svi su pripravni još iza sebe ostaviti

prijatelje drage koji gledaju i ne vide,

mole za njih da bi Boga proslaviti

oni što se takvih odbačenih stide.

A Gospodin ih oblači i odijeva,

pruža njima mošta, maslina i žita.

Zaručnička pjesma u Gradu se pjeva

što je bila još u blatu skrita.

10.04.2023. 21:44

Uskršnja katarza

Bijelom sam se haljinom ja ukopala

u tu smrt na Križu s Kristom

kad sam krstom krstiti se dala

da bi haljina mi ostati što čišćom.

Jednom zauvijek sam se ucijepila

u ta Boga koji ljubi nenadano,

uz ta slatka Boga se zalijepila

čiji Zakon ljubavi me prati neprestano.

Ne da maknuti se mome srcu

prema lažnim bogovima što se roje,

zbog kojih sam ponekad u grču

jer mi neprekidno dane broje

ne bih li se nekako pokvarila.

„Ti si malen dio blata i velika kala,

nisi dostojna ničim da bi nas podarila,

samo grijeh si uvijek tražila i krala”,

govore mi svaki dan da stradam,

da bih gledala u smrt i bijedu

i opsjedaju sve duše za koje se nadam

i za koje znam da sa mnom su u slijedu

što nas vodi jedinome Bogu pokleknuti

koji odmah izbavlja sve vjerne vlasti tame

da bi svaka od njih Svjetlom odjeknuti

čim se krsti od života i od smrti same.

Jednom kada ljubav Presvetoga Trojstva kušah,

predadoh se svemu što mi Isus daje,

svemu zbog čega me stvorila je Božja duša:

da Mu budem svijetli Dan koji nikada ne prestaje.

13.04.2023. 15:44

Molitva s Kristom

Susret mi je s Tobom, Kriste,

tako dubok, tako divan

i u dobru, i u zlu.

Tvoje Rane upravo su takve iste,

a Ti nikad nisi kivan;

u Tebi sam na nebeskom tlu.

Kada kažem „Oče naš”,

već me nosiš u visine

gdje svi pružaju Ti svoje ruke.

Odgovoran si za vječni spas

i za mnoge duše, Božji Sine,

uskrsnuo iz te zajedničke Muke.

Skupa ćemo poći u daljine

da nas nikad ne okrzne bol,

niti suza nikada da klizi.

Svom vedrinom kakvom sunce sine

donijet ćemo svima hljeb i sol

da nam budu naši, sasvim blizi.

14.04.2023. 18:39

Bijela nedjelja

Rodila se duša iz vode i Duha

toga dana moga imendana

i te noći istančana sluha,

toga događaja, svima znana,

kad je započela nova nam epoha,

novi eon, svjetska nova era.

Krv i voda potekle su Ti iz boka,

a iz Tvoga, Kriste, uskrsnuća potekla mi vjera.

To je bilo uskrsnuće poslije Hada,

poput pravednička slatka pjeva

koji bukne kad se rodi nada,

što protjera stare dane gnjeva.

Prošle godine su katekumenata,

godine strpljenja što je visilo o niti

jer je tijelu svetost bila nepoznata,

a već bijelu haljinu morala sam sviti.

Reče Majka: „Što god činiš, ljubi,

rekoše mi anđeli da gledam žive

da me ne bi zaskočili dani grubi

i da moje oči samo Bogu svom se dive.

Zvali su me svetci u općinstvo:

„Sad si naša”, rekoše mi, srca vedra:

„Blaguj Krista i svoje posinstvo,

stani s nama u Njegova njedra”.

15.04.2023. 21:33

Posvećenje svemira i praha

Prekomorski valovi,

struja zračna omotača

i kopneni žalovi,

nebo slavno, zemlja najjača.

Bijaše mi kolijevka to kasna,

i spoznanje nemoguće vrste

jer u knjizi samo duša živi časna,

ali vidjeh da su to i oni što se krste.

Po djelima se znaju nadnaravnim

koja nisu iz materije prašne

već se krase nadahnućem slavnim

i životom duhovnosti strasne,

revnitelji za svog Krista i za mir

što je u spirali mliječne staze

isti kao dubok duše vir

kakvu mnogi nit ne traže.

Opraštanje nude u Tebi svi, Gospode,

za sve one koji upoznali nisu

anđeoske čedne, medne ode

što se čuju u tišini i u visu;

za sve koji ne znaju što čine

i ne vide djela svoja neprilična.

Istom tada kad se srce gore vine,

slijedi ljubav što je Tebi, Kriste, slična.

Pepeo i prah te na toj zemlji slavi,

živeći u prevelikoj nadi otkupljenja

i od obećanja što ga duši Ti ostavi

kada ode dati život radi tinjajuća stijenja,

radi trske prelomljene što se gubi

sva u proždirućem jezeru od vatre,

da pokažeš kako se božanski ljubi

i kako se zlo pod ljubavlju tom satre.

17.04.2023. 19:02

Isusova Svijeća

Jedna kratka nota

kao dah za grudi

i kapljica pota

da život zarudi.

Jedna je Lanterna,

velika i bajna,

svoga svjetla vjerna,

iznad svega sjajna.

Samo jedna zajednica

koja lomi kruh,

jedna svijeća zavjetnica

što je grije Duh,

gori vječnim svjetlom.

Sve druge će nestati,

s kišama i vjetrom,

tinjati i prestati.

Samo jedna Riječ,

Bog naš, Spasitelj,

sami med i mliječ,

jedini naš Pazitelj.

Raduje se čitav puk,

zablistalo sjeme

i pšenice struk

da pobijedi vrijeme.

Stari stvorovi,

prastara stvorenja

sad su slavni dvorovi,

Uskrsnuća ostvarenja.

18.04.2023. 19:15

Odmah sada

Vratile se lastavice,

vrijeme dođe cvrkuta i stiha,

sreće staraca i starica;

lijepa, sasvim nova slika.

Ipak proljeće dolazi

nakon tužnih dana kiše

koja nikako ne prolazi

dok oluja krošnje njiše.

Tko zna, možda će i ljeto,

možda prestanu ratovi

da bi se pojavilo nam Nebo sveto

tu, gdje sanjaju se još i snovi.

Ali znamo, Riječ je Boga

koja uskrsava, ona svijetla Danica

i posljednja i prva smrt za zloga.

Ostat će tu samo nekoliko ptica.

Tko zna, možda još za dana,

možda već i ove noći

duša mnoga već je razvrstana

da bi mogla k Bogu doći.

Pratit će ih anđeoske trube

u visine, u dubine

dok svi drugi polomit će zube,

plakati do beskrajne punine.

Voljet ću Te, Kriste moj,

mada me prizemljiš cesti

kao križnom putu u dom Tvoj

da te odmah sada mogu sresti.

20.04.2023. 21:12

Silna žetva

Sigurno u zrelosti ja znam

da će podići se duša moja,

da će uskrsnuti tijelo, bitak sam

i moj život u milijun boja.

Razlog moje nade sav se krije

i nevidljiv je za tuđe oči,

i u nutarnjoj se suzi sije

gdje se duša ova svijeta koči.

Neopisivo će silna biti moja žetva

jer je Krist milostiv, dobar Bog

čak i onom kome nije dobra sjetva

pa mu prašta puhanje u prazan rog.

Reci sada, Isuse i Stijeno, Srce medeno,

kome vode Tvoje potrebno je više

nego duši kojoj drhti srce ledeno,

kojoj ostarjeli život jedva diše

u toj kaljuži od oskudice i od praha

gdje su ljudi nesvjesni i tvrdi,

poput kamenja ne dolaze do daha

dok im srce svakoga na svijetu grdi

i dok plivaju zemaljskim si imanjem

kao da su mladi, bogati zauvijek;

dok se krase ohološću, a ne znanjem

i dok misle da je besmrtan im takav tijek?

Zlodjela se čuju glasno, na daleko,

i, u mlakosti, empatija im fali,

samo hlepe, traže med i mlijeko,

sebe nikad ne bi sasvim dali.

Nitko Tebe, Boga sad ne traži,

niti djela ljubavi ne pozna.

Samo Tvoja ljubav dušu snaži,

daje uvijek da si pravednosti spozna.

Hvala Tebi, Bože, za sve što mi dade,

za tu bol i žalost što na srcu sjedi.

Vidjeh zloduha gdje iz visina pade,

vidjeh život svoj koji vječnosti mi vrijedi.

22.04.2023. 11:34

Vječna tajna

Želim ispjevati najslađu poemu

koja bi te kao rosa milovala,

praznila bi moć i snagu svakome totemu

pod kojim bi crnu zemlju izrovala

do dubina, sve do središta i cilja

što se nađe gdje se duša rađa

od božanskog sveopćega milja

i od pjene koja prati putovanje lađa.

Ta bi oda bila prozračna i čvrsta,

sigurna u svemu što se ovdje stvara,

ali laka i prenosiva bi bila poput prsta

koji nosi pečatnjak od Duhovnoga dara.

Taj bi pečat bio zauvijek svojina,

sve do onih dana od kojih bi bila načinjena

pjesma moja kao božanska milina,

kao anđeoska halja što je Duhom sačinjena,

poput čipke krasne, tanke i još bolje:

bila bi nam simbol, popudbina sjajna,

okrunjena mednim velom dobre volje

i za sve toteme ostala bi vječna tajna.

24.04.2023. 12:03

Hlap svete Krvi

Preporod je ova kontroverzna svijeta

kao porinuti mlinski žrvanj,

kao galeb na početku svoga leta,

kao mlada travka što je pušta panj.

Ne boj se, samo vjeruj, samo kušaj

kako uman je i dobar Krist Gospodar;

svoje srce, svoju savjest slušaj

i usudi se raširiti svoj dlan za dar.

Kad pogledaš Uskrsnuće sveg od mrtvih

i kad stigneš pred ugasnule i mračne sjene,

pronaći ćeš čitav život svoj u Kristovoj žrtvi

i na križu svoje duše pronaći ćeš mnoge mijene.

To su obraćenja, povratci gdje bilo ti je teško

i gdje nastade od tebe nova, snažna osoba i lik;

svoje posvećenje spoznat ćeš sa smiješkom

jer će nastati od tebe pravi mudar povratnik.

Kao što su mnoge ljudske žrtve pale,

samljevene, probodene, razapete,

tako će i tvoje nježne usne male

primiti u sebe Krista sve do pete;

tako će i zemlji ovoj divnoj osvanuti

spoznaja od jakosti, čvrstine i ljepote

jer će neredi i ratovi je prožvakati

da se budi usred svoje vlastite divote.

Ne boj se, tada nećeš nastradati

kada držiš Boga svoga kao vode kap

da ga ne dotakne niti rosa s vlati;

tako ćeš preživjeti kao svete Krvi hlap.

24.04.2023. 23:34

Nešto bolje

Pronašla sam želju, želju jednu,
želju višu od planina i visina,
da premostim ovu provaliju bijednu
što me uvijek vuče kao kraljica nizina.

Kako lako propasti je u stare okvire,
u okvire što ih čini pohlepa i blud;
napiti se grijeha iz baruština što vire
iz tih svih dolina koje su po svud.

Kako lako propasti je niza sve strmine,
otkotrljati se nizbrdo gdje stihija vlada,
gdje su opravdanja za sve humane krivine;
nikada ne spoznati tajnu nebeskoga grada.

Tako teško, mukotrpno boriti se silom težom,
raširiti krila koja rađaju se sveđ u letu,
ne dopustiti leptirima da te vuku svojom mrežom,
ne dati da savjest prorokuje sudbu kletu

već se nositi i pritiscima odozgora.
Kad te tlače oblaci i sunčane strijele
što ti pale moždane i moć ti izgovora,
ostaje ti samo dići se za borove i jele,

ostaje ti samo naći gnijezda sokolova,
ne zbog toga da se nađeš na vrhuncu
nego zato da se pentraš kao putnik iz dolova,
da se suprotstaviš zlatnom bratu suncu,

tražeći od njega samo miris ozona
kako bi te nosila novija iskustva,
kako bi se suprotstavio svim zakonima Krona,
zakonu materije i tvari, zakonu prisustva

različitih duhova i sablasti strašnih.
Samo želja može te izvući
iz jaruge bezvoljnosti, iz sjećanja prašnih
koja bi te samo još više dotući.

Nije želja da postigneš puno, da narasteš
već da nađeš samo malo dobre volje
koja potiče te da proklijaš, da izrasteš
u toj slaboj, tihoj nadi da postoji bolje.
‎četvrtak, 2. ‎studenog ‎2017. 12:43:20

Nebo poslije kiše

Darujem ti večeri moje,
uzimam od tebe dlanove koji mi gode,
pogoduju ponajviše otvaranju duše.
Više sati se ne broje,
dan više ne peče, niti svjetlo oči bode,
prelijepe su kapi kiše vedre popunile suše

što su se već opasno naslagale u ljetu.
Mućkam uzburkanu nesicu
koja stvara sebi čarobnu pjenu
dok se ptice ne daju na spavanje u letu
i dok uzimam ti osmijeh kao žesticu
pa otkrivam u sebi tu tajanstvenu zjenu

koja se zaiskri kad mi se nasmiješiš
onim ljepšim krajičkom svoga obraza
što me kao travku kosi i obara.
Ti uopće nisi svjestan koliko me tješiš
kad u meni spajaš sve plodove sraza
tada kad se moja duša sva po šavu para.

Nama sada nema kraja, niti tvojoj priči,
tvome baritonu s uzlazećim stankama
od kojeg se topim poput marmelade,
a ti uopće ne čuješ mi srce kako skviči
dok izmiče vlastitim si zamkama
jer me strah, jer se bojim noći mlade.

Izgovaraš riječi mudre, riječi smjele,
očaravaš moju pamet skromnu
kao da je već o meni rečeno sve.
Već i zvijezde se nad nama dijele,
a ja, zahvalna za tvoju dušu pomnu,
padam ti u naručje i trema nestaje.
‎srijeda, ‎21. ‎lipnja ‎2017. 21:16:06

Zrela Riječ

Postala sam dio Raja,

imanje koje vrijedi svima

da posluži zrakom sjaja

vjernima i odanima.

Netko nosi moje sroke,

moje misli koje k Nebu lete

da produži svoje kroke,

da se druge duše toga sjete.

Sve što treba Božjem Gradu

nebeska je iskra na tom svijetu

u kojemu ima duša, sklonih radu,

koje ponizne su Duhu Svetu.

To je Crkva, ona posjeduje

sve to dobro, lijepo, istinito

i prisvaja, i prosljeđuje

da svim vjernima ne bude skrito,

da ih nosi lađa apostolska svjetla

kao Mariju nam, Majku što nas voli

kao što je Marko zavolio Petra,

kao što i Krist nas ljubi da ne boli

i kao što danas uvijek nosi sutra.

To je Isusova Zaručnica sjajna

koja uvijek bdije sve do jutra

kao straža beskrajna i trajna,

još od pamtivijeka, Abrahama,

još od Sare, Rebeke, Rahele

molitelju da ne stigne tama

nego riječi od Riječi zrele.

25.04.2023. 11:41

Od sada zauvijek

Zauvijek poteče milosrđe Tvoje,

od sada odjednom zauvijek se toči

u to srce i u srž slabe svijesti moje,

u moj život moju snagu da optoči

da ja ne znam u svoj neznatnosti

koliko mi vrijedi sva moja slaboća,

da ja mogu u svoj podatnosti

za Te, Kriste, ubirati sebi zrela voća,

uvijek svježa rajska životna mi ploda

koji sav na moje oči preda mnom sazrijeva

i sam daje bezgranično mnogo roda

od kojega duša rasplamsa se i hvalu Ti pjeva,

gori, napaja se, tinja neprestanim plamom,

poput jezerske se vode sva iznutra puni,

vijekom neće stati na izvoru samom

dok je svjetlo neugasivo odozgo kruni.

Ti si Bog moj koji mene ne pušta iz ruku

zbog ljubavi svoje i zbog pouzdanja

u neznatnost moju i u svoju plodnu Muku,

radi iste ljubavi u meni koja Ti se klanja.

02.05.2019. 06:27

Vapaj zore

Nesretna se budi

ova zemlja zapuštena,

mliječnom stazom bludi

kao da je sasvim napuštena

i od mjeseca, i sunca,

i od duša rasparanih

kojih naraštaj sad bunca;

nema svjetla, ni srdaca raskajanih.

Ali, još od jučer, vape Bogu patnici

da raskrili veo skitnicama

koje, svi od reda zalutali ratnici,

gađaju u prazno svojim strelicama.

Sada, noću, i ja volim tamu

jer me jarko svijetlo tišti,

ne dižem galamu

dok i kamenje već vrišti:

„Dođi, Davidov Ti Sine,

da sljepoći vid podariš,

svjetlo Duha da ne mine,

da taj oganj svoj zapališ!”,

pa nek bliješti svjetlo Tvoje

da do Šeola im barem tinja;

smiluj im se, Kriste, Blago moje

i otpusti tamu s mora sinja,

zaista ni ne znaju što čine.

Nek završi njihovo sad skitanje

dok mi ova noć ne mine,

dok mi vapaj ne dočeka svitanje.

26.04.2023. 04:41

Isusova žeđ

Mnogi žele vrijeme zadržati

kao da im život ovisi o tome,

al' ih ono istom stane satirati.

Razne prilike sve ljude grubo zgrome,

svi na kraju ostanu siromašni i goli.

S ljudima se rode, a umiru sami,

nitko nikad za tu smrt ne moli,

nitko nikada ne želi ostati u tami.

Samo Bog nas mijenja, i dobre, i zle;

nitko od nas nema zrele svijesti,

ali ima život da bi znao žeđi te

kojom Isus čezne svaku dušu sresti.

Krist nam daje karizme i osobine,

ljubav, prijatelje, obiteljski stijeg

i sve naše čežnje koje su nam osovine

za pristupanje u život il' u bijeg.

Prah smo što ga vjetar vitla,

što ga blatom čini svaka kiša

i što ga raznježi anđeoska citra,

sunce ili duga, il' ideja viša.

Sve je naše, ali dao nam je Bog.

Čak sloboda naša težak teret nosi,

odluke nam propadaju od života tog,

svaka odluka nas kao mač pokosi.

I bez obzira na život ili kraj,

pa ma kakav bio naš svršetak,

Bog nam odmah ovdje daje raj,

svaki tren u Kristu novi je početak.

28.04.2023. 17:00

Utočište

Nema Riječi o kojoj sad visim,

nema Smisla, niti staze koja vodi

bilo kamo, prema predjelima tišim,

ili da bar morem ova lađa brodi.

Sada pobjeći ću Kristu svome,

svojoj Majci što me lako tješi

i bez sličice na brodu tome,

da mi sada te probleme riješi.

Moje strofe banalne su sve to više

što se manje u Bogu odmaram

od svih jada, boli, sunčanice, kiše,

jer mi vile ne daju da stvaram,

ne daju mi od ta dostojanstva

što ga samotnosti spremam,

čekajući zajedništva i poznanstva

što ih u životu puno nemam.

Žele da se predam, da popustim;

one lude su i bezumnice smiješne

jer ih nikada ne vodim oblacima gustim

gdje bi sakrile si halje, tako grešne.

Ja se Tebi, Kriste, divim, hvalim Ti na svemu,

i za ove vilenjake što mi kušaju svu snagu.

Ne znaju o nama mnoge činjenice, a i čemu

kad je volja Boga Oca Tebi slati dušu dragu?

U Tebe se, Gospodine, uzdam jer to znam,

jer me uvijek podučavaš baš u tome,

jer Ti žeđaš onoga što radije je sam

nego da se petlja srcem svojim blatu zlome.

28.04.2023. 22:11

Molitva iz adoracije

U Tebi se radujem, Gospodine,

u Tebi mi slavno uznesenje!

Kao Majka ljubi me i rodi me

dok prosipaš svoje oproštenje.

Tebi klanjat ću se jedinome,

samo Tvoja, Kriste, živi moja snaga,

samo Ti si spas u svijetu tome

što ga drži Tvoja ruka blaga.

Samo reci ako potrebno je ponirati,

zovi me i vodi gdje su dani kišni;

ili kad je vrijeme suze otirati,

budi Bog mi i moj zalog, Svevišnji.

Među Rane svoje skrio si me

da ne vidi nitko što je očigledno,

svoje otkrio si meni Ime,

Istiniti, Dobri, milosrdno Srce medno.

Maleni su Tvoja moć i Tvoja svita,

Tvoje ludo mudrije od pametnjakovića

i od slavnih zemaljskih elita;

Ti si otkrio mi tajne sluha znakovita

i to što je skriveno na svijetu:
mnoštvo vjernih, nevidljivih duša

i ljepotu crnih gavrana u letu.

I to sve je samo da nas Tvoja ljubav kuša.

Vrabac pronašao na dimnjaku log,

lisice se kriju od vlastite sjene,

ali Ti si tu, Gospodin i moj Bog.

Blagoslovljen svatko tko ne vidi mene.

03.05.2023. 08:23

Zašto se ubijaš?

Ovaj svijet iluzija nije,

mada mnogi iluzije gaje.

Svatko svoju čašu pije,

svakom neki život traje.

Svatko ima pamet svoju,

svoju volju, svoje odluke;

nitko neće zemlju bilo koju,

svatko ima raskrižja i luke.

Svakom kiša padne ili sniježi,

svakom sunce jarko sije,

svakome se riječ bilježi,

svak zaplače il' se smije.

Dvojica nikad nisu sasvim ista,

nit su iste duše dvije,

mada zjenicama isto Svjetlo blista,

mada svaku dušu Ljubav grije.

Svakoga dovodi njegov grob

sve do one više, božanske Instance.

Nepredvidiva je ljudska kob,

čuda moguća su neprestance.

Čudo najveće je kad se čovjek rodi,

zato mnogi zovu sebe bogovima

jer se dobro zna i svatko to pogodi:

tad je Bog na djelu svojim okovima.

Zašto ubijaš se, vrli svijete?

Zar Ti patnja Boga nije bistra?

Zar si blažen kada umre dijete?

Zar ti smeta tvoja zemlja čista

koju s nebom dobio si kao dar?

Koliko ti život vrijedi i tko ti je kriv?

I koliko platio si za života žar?

Gdje I kada si odlučio roditi se živ?

05.05.2023. 23:44

Posljednja spoznaja

Opet postim, Bože moj,

nikada mi nije dosta

biti rob i sluga Tvoj

i te vode uzimati, piti mošta.

Lijepo li je zdušno robovati

tu, do Križa, na Tvom tlu;

ne dati se otrovati,

otkloniti silu zlu.

Kada dođe krajnje saslušanje,

kad se zreli mogranji pojave

na tom svjetlu sred putanje,

praštat ćemo svima da ozdrave,

dušama u pokajanju

kakvo može Milost dati

u svem postajanju;

zvijezde ćemo prosipati.

Adamu i Evi bit će bolje

nego što je nekad bilo.

Bit će učitelji dobre volje

jer se mnogo toga zbilo

još od doba neposluha.

Djevica će predat svoju ruku

Tebi, Zaručniku svečanoga ruha,

s Ranom koja vodi sve kroz Muku

da bi kao srebro prokušao duše,

odabrano stado svojih vjernih.

Hvala, Isuse Ti, za spoznaju suše

što i danas vlada kraj slugu Ti smjernih.

06.05.2023. 19:28

Graditelji Katedrale

Klesari i graditelji, stvaraoci bajni,

od kamena čvrsta čine Katedralu;

Duh im pomaže u svemu, Sveti, sjajni -

- to je Riječ u srcu, na pijedestalu.

Svaki puta kad nas uljem opečati

da nas šalje Novu zemlju svjedočiti

pred olujom koja će nad nama otežati,

naraštaju ovom svi će živa Boga predočiti

u jedinstvu, s nadom, ljubavlju i vjerom,

i u zajedništvu Grba, crno – bijela,

i simbola koji gubi se za potjerom

na sve pečalbare Doma i božanska Tijela.

O, Bože, ovaj exodus tek da dovrši

pod svodom koji ne sluša

i ne čuje kad se žito vrši

da se hrani srce, tijelo, duša

za sve nove naraštaje, za te ljude,

za tu djecu s pravom na rođenje!

Barem jednom da se konačno to zbude

tu, na zemlji gdje se sije krizma i krštenje.

07.05.2023. 07:45

Noćas

Noćas dođoše zaboravljeni anđeli
da me podsjete na život prije života,
da srce probodeno na njihovoj strijeli
opet oćuti beskraj ljepota

što ih je nosilo u svome poganstvu
kada se Boga moglo samo naslutiti
kao svjetlo sunca u noćnom prostranstvu,
kad se u zvijezde morao pogled uputiti

da bi se saznalo zbog čega su sjajne
i zašto noću ljubav ne spava,
i gdje se pronalazi ključ one tajne
koja se s Mjeseca isparava;

i do kada će trajati ta nesnosna potraga
koja i dušu sve jače kinji
iako čitav svijet šapuće: "Draga!",
iako ljube se galebi sinji,

mjesec i zemlja, zemlja i more,
more i sol, svjetlo i tama.
I svi ne spavaju jer čekaju zore,
a duša je ipak nekako sama.

O, kako bilo je slatko tajanstvo,
kao melem na rani sve veće gorčine
što ju je stvaralo to poganstvo
od kojega dođu sve češće mučnine

dok tajna se sporo, sporo otkrivala.
Ni 'mala smrt' ne bijaše pomoć,
ona je dušu samo okivala,
poticala čežnju koja se rodi u ponoć

kao tiha i uporna, slaba drhtavica
i kao nemoćne kapljice suza.
Tek kad je veo razotkrila nevjerica,
srce se konačno oslobodilo uza

jer usred svečana, bijela dana
spusti se mrak na umorne kapke,
a noć ostade samo stara rana.
Životna čežnja su čvrste stapke

na kojima rađa se Mlado Sunce s visina
da obasja tamne i smrtne sjene.
Ljubav je Boga ta tajna svih tmina,
samo ona ne spava i nikad ne vene.
‎nedjelja, ‎3. ‎rujna ‎2017. 04:30:29

Zakonita ljubav

Grubosti života napadaju slabe,

jakima ne puštaju da znaju

koliko je tužno ono što zagrabe;

i od padova nam dane, noći sastavljaju.

Blažen bio svaki slijepi pad

što nas podučava ljubavnom umijeću;

tamo gdje je nekad postojao samo jad,

svaki puta donio je bolju sreću.

Predodređena je duša koja traži, koja pita,

a ne primiče se rezignaciji mlakoj.

U slabosti nježna, a snažna da skita,

ona podiže se uvijek nevolji svakoj.

Blažen bio onaj dan kad sam promotrila

i taj svijet i život, smrt i svoje pouzdanje.

Moja vjera pronašla je svoja krila

jer sam znala da mi neće nestati imanje.

Da bi jaki mogli laktovima udarati,

mora slabi u sebi zadržati tu snagu

u kojoj se može uvijek dobro nadati

da će pronaći si sreću na nebeskom pragu.

Da me nisi, Bože Oče, nacrtao,

nikad ne bih čula tu sigurnost našu.

Ne bih prepoznala što si meni zacrtao,

da ćeš voditi me na najbolju ispašu.

Samo Ti si, Kriste, u životu tom,

samo Tebe mogu uvijek naći

i odazvati se svakom zovu Tvom

jer mi ne dopuštaš u ponore zaći.

08.05.2023. 18:30

Djeca Duha

Duge noći noćas prolaze,

dodaju mi nova, svježa zraka

za kojime čeznu moji dani.

Zvijezde bliže krovu prilaze,

a pod strehom izobilje mraka

jer već nestao je mjesec rani.

Gledam Zapad i on gleda mene

kao da smo izdigli se iz ta tijela

koje ne dopušta nam duhovnost,

ali kada Duh nas Sveti preokrene,

tada znamo: samo život istina je cijela.

Ipak molimo za tu sposobnost

da očuvamo se od svih zala,

da sačuvamo taj život rijedak.

Zvijezde pobjegle od svjetlosna onečišćenja,

niti jedna nije pokraj okna moga stala

da mi pomogne napisati bar jedan redak,

ali uvijek reći ću im do viđenja.

Sada lakše vidim Zvijezdu mora,

Svjetiljku što obasjava nevjernike,

Majku, Djevicu i voditeljicu.

Njeno svjetlo, kao uvijek, zateći će zora

koja čeka mlade vjerenike

da im još pokaže Roditeljicu

prije nego što se bijeli dan pojavi.

Ona im je ljubav dopustila

jer su poželjeli biti djeca Duha;

zato tu je da ih radosno pozdravi.

Zato sve je zvjezdice otpustila

zato dobili su i dar sluha.

09.05.2023. 23:48

Rubovima sna

Hladan vjetar na obrazu mome

kao da me razbuditi želi

sada, kad već počela je noć.

Treperave zrake od svijeće se lome,

dopiru do lica, tako smjele

kao da će od njih moje bore dobiti moć.

Smaknuli su moju revnost,

moja bdjenja, moju strast

kojom u sebi ja nosim Krista

s kojim dijelim dušu svakodnevno,

čiji dobro slušam, čujem glas

da mi duša živi bolje, više čista.

Život može biti tako plodan

ako onu svijeću srca ima cesta

što se prije jutra ugasiti neće

jer naš Bog je tako blagorodan

da za svaku dušu ima mjesta,

svakom srcu prilazi sa cvijećem.

Mir dolazi iz dubina

gdje te čeka Otac neba

kao važan dio tijela

koje služi kao popudbina

pa Ga poslušati treba

da se spozna motiv svakog djela.

Smaknuli su krila koja nemam

kao da bi bolio me takav nedostatak,

kao da bi budile se krive čežnje.

Veliko imanje svoje ja pospremam

u nevidljiv život kratak

gdje me na tim dlanovima nose ruke nježne.

11.05.2023. 04:00

Lamento

Želim odgovoriti i javiti se Kristu,

anđelima koji su čuvari

uvijek bili za tu ljubav čistu;

malo tko za njih sad mari.

Izvan sebe, mada praštam

ili možda baš zbog toga,

o budućnosti ne maštam,

slušam savjet Boga svoga.

Kao luk i strijela napete su vene,

ali kroz njih kola Krv božanska

što se kao rijeka uklapa u stijene

kao natopljena moja krv građanska.

Tu je Majka što sigurnost daje,

Posuda od meda i od mlijeka

kojima me hrani, bez prestanka traje

kao sestra ili brat čiju ljubav prati jeka.

Maštam, sanjam, ali to ne vrijedi;

veća mi je Milost ova moga tijela

koja sastavlja mi uspomenu da ne blijedi

i da ostane mi poput Krista bijela.

Nisu potrebne mi riječi od banalnosti,

komplicirane i loše uređene,

već mi samo treba jednostavnosti,

izravne i čvrsto određene.

Zavist. Gora još od pohlepe,

sakrivena kao brod u magli.

Gazi, ruši sve, a duše slijepe.

I pred Bogom ljudi teško bi se sagli.

Kriste, u tim tugama si tako lijep,

svaka Tvoja suza vrijedi za živote mnoge.

Plačeš uvijek kad je čovjek slijep

jer nedostaje mu Tvoje riječi stroge.

Samo je u Bogu mir duše moje

koji stvorio me i odredio

da ponesem snažan križ od hvoje

da bi srce moje njime odledio.

12.05.2023. 23:13

Prijestolje spasa

Naš je Bog daleko,

daleki su Njegovi nam puti,

misli su Mu tamo, prijeko

gdje se žarom sjaje svi nebeski skuti.

Naše misli Njegovi su plodi,

Njegove su naše svijetle staze

jer zauvijek jednom Bog nas rodi

da nas nevolje i pakao ne zgaze.

Zemlja naša, naše tlo

Njegovo su prijestolje za spas

naše krvi koja čini i dobro, i zlo;

nikada On neće ostaviti nas.

Pravednika ne spoznamo,

potlačena uništimo

i do ropstva sebe dotjeramo;

stari Zakon poništimo.

Tek se poslije naše smrti vidi

što je bilo, što će biti s nama.

Iznad svijeta i najveće hridi

vlada Istina nad istinama.

On stoluje nad zborovima ljudi

i svega stvorenja koje sebi stvori.

Bog nas ljubi, odgaja i kudi

da nam srce svako svojom vjerom gori

koja svjetiljka je u dan sivi

kada blatne duše postaju nam čiste.

Naš je Bog i među nama živi

da Ga pozovemo: „Ljubljeni nam Kriste!”.

14.05.2023. 14:36

Oblaci Duha

Želiš uvijek mi ponavljati

da si Bog moj svakog dana,

noćima me pozdravljati

riječima sa svoga dlana.

Sad je vrijeme milosti i spasa,

danas i večeras, noćas i do jutra.

Hvalit ću Te, Kriste, svakog časa,

danas ili sada, sada ili sutra.

Sad je vrijeme noćne straža,

nisam okasnila, nego bdijem,

moji prsti svoje ime traže

na Tvom dlanu iz kojega pijem

dobre vode i sa Stola slatka vina.

Nema takve utjehe kao što si Ti,

nema ta života da ne potječe od Sina;

uvijek iznova srce ćeš mi puniti.

Na oblaku Duha i duhovna grada

Tvoj sam kamen, čestica Ti zdanja

što u Tvojoj volji silazi i pada

gdje god potrebno mi Tvoga znanja.

Kako ne bih znala gdje Te sresti?

Naše mjesto uvijek je Kalvarija,

sav od Krvi kamen gdje ću sjesti

da promatram uskrsnuće kao Marija.

Bez nje ne bih Tebe zadobila,

Ti si križ moj i po mojoj mjeri

kojim naša Mati me je odrobila

čim sam rodila se katoličkoj vjeri.

Tad još nisi pečat onaj postavio,

još je bila kušnja teška

da bi moju dušu sobom ostvario,

da mi ne bi presudila smrtna greška.

Već u noći kao rana zora blijedim,

naše sunce moždane mi pali.

Tako bolje ćutim koliko Ti vrijedim,

više nego kad smo mlado cvijeće brali.

A Ti, Bože, sipaš svoje riječi

i u sjeni svoga dlana mene skrivaš

gdje me hraniš svojom srčikom i mliječi,

kao Zaručnik me noćima dozivaš.

14.05.2023. 23:11

Ispraćaj starog labuda

Raširena jedra u mojim su grudima

preko čitava mog beskrajna mi bića.

Ovaj život što je počeo na sprudima,

razvio je za me snagu unutarnja žića.

Prema nervima što bijahu mi sasvim stanjeni,

kao da je stari labud dijelio se, odlazio,

a za njime i moj oklop tvrdi, ali ranjeni;

kao da je preda mnom moj smrtni život prolazio.

Rađala se često trema, i leptirići u tijelu,

morala sam udaviti u plićaku svoje čežnje,

rastrzana od strahote odlučivanja na djelu

jer dozivao si moju dušu, Bože, u visove snježne.

Strašan bijaše mi, Kriste, onaj glas,

bijeli labudovi u svom letu

nisu mogli pružiti mi spas;

bijah najtužnija duša na tom svijetu.

To je bio rastanak od moje srži

i od svega što je bilo moja bit.

Nisam znala da me more drži,

da će vratiti me sprudu od valova štit.

Taj je poziv bio obraćenje moga svijeta,

da bi se zapalio mi nepoznati žar,

jači nego ikad, nježniji od ljeta,

bolji sve to više, što je više star.

I za druge ljude umrla sam kao svi,

neprimjetno za me ispraćaj se sprema.

Moja pjesma, to si, Kriste, Ti,

s Duhom u kojemu Tvoja sam poema.

16.05.2023. 18:01

Bijah slijep

Slijepa sam Te dočekala, Bože moj,
sve te godine od zlata i od vune
što se svilom prepliće i sjaji.
Kako mučan, kako tužan bio je taj boj
što mi uze daha, poremeti strune,
što ga srce među cvijećem taji.

Pratili me, ne darivahu mi ljiljane
sve dok uši moje nisu čule zvuk,
sve dok nije progledala ptica mi u njedrima.
Zaklon bijahu mi uvale tihane
u kojima vladao je srca moga muk,
ruke klonule nad polomljenim jedrima.

Tamne noći bile su mi dom i kuća,
postelja od trnja, od mrkline crne
što se valja u magluštini gustoj.
Pikale me igle varljivoga nadahnuća
što me ostavljalo prestrašenu poput srne
koja krije lanad sred planine puste.

Tragala sam mada nisam znala tko si,
odvele me sjene u podzemlje svoje
da mi sude, radi svoje vlastite praznine,
da se moje suho žiće ničim ne orosi;
ali tamo pronašla sam sve dubine Tvoje,
otkrila sam dlanove, blijede od prašnine.

Isuse moj blagi, moje Otkrivenje,
lijep si kao plemenito voće,
poput soka srča svijetao je obraz Tvoj.
Uskrsnuće moje, Žetvo, Plode, Zrenje,
duša moja, tijelo i moj dah ljubiti Te hoće;
glas Ti slijedim kao anđeoski poj.
10.05.2018. Uzašašće Gospodinovo, 04:10

Pozivnica na čovještvo

Tvoja riječ me, Kriste, rađa

kao ženu koja dobro zvuči,

koja jedri kao nepregledna lađa,

koja dio naroda je što ga sebi Ti zaruči

pozivima svojim u sredini dana

što su predviđeni za razvijanje

i za stupanje na brdo gdje je Kana,

gdje je Majka naša što nam daje Janje

kao Medijatora, upravitelja naših misli.

Zajedno smo niklo cvijeće brali

i od Muke Tvoje zajedno smo svisli

da bismo u Majci sami sebe razabrali.

Humanost je naša iznad svega,

makar zlodusi nas napadaju

kao stalne grešnike tu, podno Stijega

što nas uči kako ljudi u ta stanja zapadaju

pa nam bliješti iz visina

poput putokaza, jača od svih jada,

pa nas uči zašto piti Tvoga vina,

pa nas uči kako odnosi nas nada

iz paklena grotla, poput Pegazovih krila.

Tako orlovi nas vode vjerskim stazama

da bi svaka duša svoju ljubav provjetrila

od koje se gradi pristup pustinjskim oazama.

Pozivnica Tvoja na čovještvo zove,

i od duha, i od duše, i od tijela.

Križ nas vuče, uči posluhu uz okove,

poniznost nas krasi kao svjetlo Grada bijela.

19.05.2023. 10:32

Molitva šutnje

Dani nevolja

i šutnja;

ni najbolja

lutnja

ne bi me smiriti.

Tvoje zapovijedi

nježno će piriti,

kao za ispovijedi.

Ti ćeš me podići

nježnošću

i ja ću otići

s obazrivošću.

Ponirem i propadam,

i ustajem presporo,

slabo se nadam,

i govorim oporo.

I to mi ne valja,

nije ni lijepo.

Život se valja

kao ogledalo slijepo.

Žurim izbaciti

trulež i mane,

i sebe tlačiti

dok ne prestane.

Šutjeti se mora

jer govoriš Ti,

moj Bože odgovora

i susretljivosti.

Nema imenice

za misli što bježe

kao pokisle ptice

dok nespokoj liježe.

Trenutak slabosti

predugo traje

i srce što posti

slabo se daje.

A boli mlačno,

pa jače

i nebo oblačno

često zaplače.

Tako si rekao,

Kriste blagi,

zemlju mi stekao

k'o kamen dragi.

I sve to znam,

ali ne pomaže.

Sigurna jesam,

i to mi je draže,

da pripremaš stan

nebeska dvora.

Nevin je samo san

i prepun odgovora.

Istino moja,

dobro Te sluša

sluškinja Tvoja

i njena duša.

Križu uskrsnuli,

gdje si se krio

dok nervi su trnuli?

Zar ovdje si bio?

Rekoh Ti: „Neka bude”,

neka još više

moždane blude

dok srce piše.

I hvala za sve,

jedini Bože,

jer bez Tebe te

suze se množe.

Padaju kapi

na Tvoje rane

dok nemoć hlapi

za buduće dane.

19.05.2023. 21:00

Staza Kristova

Ti me rješavaš tjeskobe i straha

koji preplavljuje cijele mi moždane

kad neka luda bunca bez daha

zbog ove duše, Isuse, Tebi odane.

Ti mi popravljaš kvarove,

prastare moje i teške vreće,

da ponesem sa sobom samo darove:

umjesto grijeha, obilje sreće.

Ti me čuvaš iznad provalije,

izvlačiš mi stope iz depresije

kad moje slabo postaje starije,

kad moje ludo čeka represije.

Nosiš me kao lađu na moru

i kao na vjetru jedra

kako bih s Tobom stigla na Goru

gdje Tvoja su drhtala njedra.

Povedi me sa sobom, Isuse Kriste,

da dovrše misli mi svoje dvojbe

jer me ometaju i kada su čiste;

ili me kušaj i dalje za veće borbe.

Pratit ću Tebe zbog ljubavi Tvoje,

zbog Milosti i Tvoje snage

jer sama ne znam puteve svoje,

a sve su mi Tvoje staze drage.

Lakne mi srcu, kamenje pada

i čeznem Ti opet gledati Lice

koje će svijetliti ponad nebeska Grada

gdje doći ću k Tebi i pasti nice.

20.05.2023. 20:53

Narod svjedoka

Slutnja mi postade sigurna vjera,

obećanje se staro sada otvara.

Note naviru s pjesnikova pera,

nadahnuće se neprekidno stvara,

kao i nekada, kad bijahu okovani

Svetim Duhom pjesnici ekumene.

Puci su bili grijesima otrovani,

iz njinih su duša padale anateme.

Tada Bog je izveo narod otaca

od kojih nastadoše sve novi ljudi,

svjedoci poezije i pravde svih srdaca.

I sada se Uskrsnuće u svijetu budi.

Vjera se rodi, čvrsta i stamena,

jer Krist je došao krvlju i tijelom.

U narodu svome, u gradu od kamena,

otkrio sebe svom puku bijelom

koji Ga vidi, takvoga kakav jest.

Nebo je sišlo zemaljskome stvoru

i nikad na svoje nije podiglo pest,

već nježno ih priveo rajskome dvoru.

O, dođite, ljudi sa svih strana,

Ljubavi stalo je da ne propadne

nitko na svjetlu novoga dana

u kojemu svakome Bog taj život dadne.

Netko te ljubi, kao i majka te voli

protiv svih zloduha i za tvoj spas.

I svaki mučenik uvijek za tebe moli.

Za Svetoga Duha sad krajnji je čas.

23.05.2023. 09:27

Ljetni povjetarac

Ispraćaj ne leži mojoj duši,

moja vjera odnijela me već odavno

gdje se sveti grad ne ruši,

gdje mi tijelo postalo je slavno.

Odavno već ne znam za vas,

dragi ljudi, ali to je samo stoga

što mi praštanje je divan klas

jer me vuče pozivnica Boga.

Već sam gore, u nebesima,

još od onih dana kad je zloduh pao,

sav zemaljski prah i zima,

i svijet koji nikada me nije znao.

Ovaj svijet je dobar jako,

zločinci se muče k'o u paklu,

ali najgori su koji ljube mlako

pa zaplove svi u zemlju rahlu.

Bijah tako sama, tako tužna,

i moj Bog me pustio da čekam

sve dok nije nestala mi žalost ružna,

dok je nije odnijela od Krvi rijeka.

Dao mi je tada Krist da gorim,

čak i moje kosti je ražario.

Čeznula sam da Mu progovorim

da bi i vama taj sluh podario.

Tijelo moje duh je privremeno,

Uskrsnuće hrani svu tu prašinu.

Srest ćemo se skoro, primjereno,

odati svi slavu Božjem Sinu.

24.05.2023. 19:20

Rijeka života

Sva gorčina nasipala dušu

da otvrdne srce moje,

načinila strašnu sušu

gdje mi molitve se roje.

Propustila oblake je strašne

da poruše razlistano drveće,

stvoreno od ljubavi i nade strasne,

i da uvene mi s neba cvijeće.

Ali Bog moj svoga Duha spusti,

utemelji se u mojoj biti

kao što i oblak bijeli, gusti

čvrsto spaja anđeoske niti

jer je Krist me prvi, prije svega ljubio,

mene načinio, moju čežnju, moju bit;

prvi Bog je mene, moju vjeru stvorio

koja neće nikad ničim sebe skrit.

Bog je Otac prvi bio tu

kao što i posljednji je sišao

da na ovom svetom tlu

svaki stvor bi Svetog Duha disao.

Toga ne zna nitko, ali ipak znaju svi

po svom uskrsnuću što ih čeka

i po Posljednjem se sudu streme ravnati

jer ih nosi vječnoga života rijeka.

28.05.2023. 22:41

Aleja ruža

Ostajem u carstvu svih divota

i ne mislim nikada na povratak.

Svaki ovaj sat je pun života,

a svaki je dan u svijetu kratak.

Istina je da ne stignem

do Tvog, Kriste, trona

jer kad časkom se pridignem,

opet vuče Gospa, zove ona

na sve puteve prostranstva

pogledati jad i bijedu

i na žrtve sveg izgnanstva,

i na svu osobnost blijedu.

A kada Ti dođem na to naše slavlje,

drhtim kao nevjenčana sreća

koja čeka duševno si zdravlje

gdje je duša tako postojeća

kao da sam već odavno nebesnica.

Poput putnika u nadahnuća

zaigram se milosrđem nesvjestica

što odvedu misli mi u bespuća.

To je ipak k Tebi jedini mi put i staza,

iznenada naći ćeš me Ti zauvijek,

reći mi da bila sam Ti ruža, puna mraza,

da sam, Isuse, Ti vjerna cijeli vijek.

I ne žurim, znam da može biti bolje,

mada putokazi vode svi na rubove.

Ako treba, primi izobilje moje dobre volje;

ako treba, primit će Te odmah ruke ove.

03.06.2023. 14:34

Ništa na tom svijetu

Gledam narod svoj,

teške kušnje prate njih

i teškoća velik broj

usred stoljeća i noći svih

kada nitko ne zna i ne mari

osim Boga Krista jedinog.

Zar je više potrebno da žari

ovom zemljom slavni Bog,

da nas jače i od vatre grije

obećanjem križeva i snage?

Ništa na tom svijetu ravno nije

duhu Domovine ove drage.

Srce moje rodilo se naglo

na tom istom križnom putu

gdje se tijelo Isusovo saglo

bijesu strašnu, srditomu, ljutu.

Crkvo moja, moja slatka Damo,

uzmi naše molitve na svoje ruke.

Ne znamo za bolje, naša trajna dramo,

ne znamo za ljepše od te naše muke

koja s Isusom se spojila

jače nego s Trsom loze,

koja nikad, nikad nije dvojila

da li hoće, da li može.

Priljubljeni kao mahovina na svom tlu,

naši ljudi žive dok se stijene ruše.

Samo pusti, Kriste, samo budi tu

i učvrsti, i ne ostavljaj nas, Sveti Duše.

03.06.2023. 18:52

Molitva sna

Umorne su ruke malaksale,

teški kapci već trepere,

ali molitve su olakšale

život ovaj, život vjere.

Duša se u molitvi odmara

poput potoka u zemlji sna

gdje se novo vrijeme stvara,

nova zemlja i nebesa, ura jedina.

Onemoćala je sumnjiva ta vila

koja je od dobra svijeta što mi crpi

tijelo, dušu koja postala je čila

jer za nju mi Bog na Križu trpi.

Zato duša po toj molitvi u tami

sva se preporodi i postaje zdrava.

Ljudi nikad nisu sasvim sami

jer ih ljubi Bog moj koji uskrsava.

I kad prije sna još pred Tobom se kajem,

prekriva me nježnost Tvojega očinstva.

U Tvoje ruke sada duh svoj predajem

i zahvaljujem Ti za sva dobročinstva.

06.06.2023. 00:11