LANČIĆ

 

Krunica svete Bernardice

15. LANČIĆ

poezija

Kazalo:

Lančić

Noćas na tom svodu

Preobrazba

Ribarska ljubav

Gospodar lišća i prašine

Klanjam Ti se, Isuse

Crno nebo

Kad mi nisu vjerovali

Isusove ruke

Uzdignute ruke duhova i sjene

Izlaz

Hvaljen budi, Isuse

Dodir noći

Pir duše

Moj Spasitelj svijeta

Za let si stvorena

Socijalno angažirana poezija

Jubilarni dan

Nebeski okusi Svetinje

Božji dah

Grad od ljubavi i prijateljstva

Neka me vjetar odnese

Hvali, dušo moja, Gospodina

Jamčevina Križa

Molitva Boga

Tko te ne bi htio?!

Dovratnik srca

Dodir otajstva

Kao ljubavnici

Ako sada umirem

Mati svetih

Punina noći

Moja Marija

Kraljičina Svetkovina

Nebeska vatra

Vruća zemlja

Pričesna molitva mojoj Majci

Raskinuti okovi života

Samo ljubav

Škrta zemlja

Marijo, ljubavi moja

Majčinska suza

Staza tirkiznoga sjaja

Usamljeni vrtovi

Vjerski život

Koban susret

Uzvanica

Isus u tamnici

Gospodin kraljuje

Marijino cvijeće

Žena od papira

Svezano srce

Majčina kosa

Novo nebo

Put jeseni

Križ suza

Tragovi krsta

Pad zloduha

Kao ljubavnici

Srce rastanaka

Prašina od zlata

Zlatna škrinjica

62

Lančić

Želim Te čuti,
biti Ti blizu
dok zemlja šuti.
Jedna večer u nizu

poput ogrlice,
sive i bijele;
kao ljudsko lice
godine cijele.

Red bisera,
red mraka;
vruća vjera,
ustrajnost mlaka.

Red umiranja,
red uskrsnuća;
lica sve manja,
nebesa uzdižuća.

U Adventu
jedan Dan,
u momentu 
nespretan;

u lancu zlatnom
dan vjenčanja,
u klancu blatnom
Drvo vješanja.

O, kako Te ljubi
duša sveta!
I kako Te gubi
grijeh svijeta.

‎12. ‎12. ‎2018.
22:44

Noćas na tom svodu

Jedino što mogu svojom voljom dati,
to je skroman posluh Bogu mome,
otvaranje srca koje želi Njega znati
i traženje smisla što se nalazi u tome.

Noćas prepuno je zvijezda na tom svodu,
obećanja kojih nisam bila dostojna
sve dok ne nađoh si mirno more ovom brodu,
odgovor mi Boga gdje su uslišanja brojna.

Preskromno mi srce ne zna ni zahvaliti,
samo sve to čuva, drži stražu poput vojnika
koji ne dopušta nikome provaliti,
ne dopušta niti da se stvori prilika

za sve one pritajene kradljivce i tate.
Ono otvara se nekim drugim dverima,
anđeoske svite tu su da ga prate,
snabdijevaju mene svim nebeskim perima

koja pišu i bilježe vječno trajnom tintom
ljubavne poeme najkrasnijih odora
što ih pokrivaju savršenom krinkom,
iskrenošću većom od svih mora.

I u tome smisao je veličanstveni
svega ljubavnog otajstva i sve dobre volje,
upoznavanje sa Svetim i, uz posluh božanstveni,
razvijanje svijesti za sve ono što je bolje,

za sve što je sveto, plemenitije i više.
I to nebo, puno obećanja mi bez mjere,
kao da za mene ljubavnu poemu piše
koju slušam s puno skromnosti i vjere.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 22:28:02

Preobrazba

Kada osuši me ovo sunce i sparina,
kada ispije me uzaludnost mojih truda,
kada me pobijedi vlastita planina
i baci me potom na poljane uzaluda,

dići ću se pritvorenim dlanovima
pa slaviti Boga uzdignutih ruku,
stajati na anđeoskim plamovima
koji će me prenijeti u tihu luku

gdje se lako može brod nasukati
ako ne znaju mornari tajna gaza,
gdje se korov može lako raspupati
i gdje lako može doći i do sraza.

Tamo okajavati bih svoje grijehe,
pred Bogom ću gledati u prošlo,
obrađivati si preostale lijehe
da mi ne bi neko zlo još veće došlo.

Samo jednu pobjedu ću priznati
jer od mene jača je genetika.
Sve ću napore si ispočetka prizvati;
izbjegla sam zasjede heretika,

predala sam sve na raspolaganje,
sve što znadoh rado sam izgubila,
nikad nisam znala za odlaganje,
nikad nisam uzaludno ljubila

jer me je oduvijek Nebo nosilo
i od mene primalo je svaki dar
i sada me nije još pokosilo
već me obražava u svoj vječni žar.
‎20. ‎kolovoza ‎2018. 01:57:30

Ribarska ljubav

Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene mnogo postiti
kako postala bi sitna kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.‎

19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14

Gospodar lišća i prašine

Pokušavala sam malo pojasniti
da ne pripadam na ovo mjesto,
da ne pripada mi snove sniti,
da ne berem radost tako često.

Zaista nit' ne znam gdje je kuća moja,
imam li je, ili bar sobičak, neki šator;
za me čak i duga nosi previše svih boja,
a za mene niti nebo nije, niti zator.

Ništa na tom svijetu nije pouzdano,
ništa nije stalno i nikad se ne zna
hoće li stvorenje postat razuzdano,
noćima bez mjesečine ostati bez sna.

Kao list na vjetru, kao zrnce prašine,
gdje god nađem, priljubim se tamo
pa pričekam da mi sunce toplo sine
kako krenula bih dalje, bilo kamo.

Samo Onaj siguran je oslonac u svemu
koji potakne me da i dalje skrećem
s glavne ceste što ne vodi nikad k Njemu
i na kojoj uvijek k nevolji ulijećem.

Samo Onaj Jedini je koji visoko me vuče,
koji daleko me vodi mada se i spotičem,
mada oko mene glasi mnogi buče;
samo Njemu duboko u duši kličem:

Slava Tebi, najslavniji Božji Sine,
hvala Tebi koji mene tako dobro znaš,
koji si me sazdao od lišća i od prašine,
koji moje stope pokrećeš i uzimaš.
‎17. ‎kolovoza ‎2018. 21:42:35

Klanjam Ti se, Isuse

Želim biti dio Tvoga straha,
dio Tebe poput govora na Gori,
dio Tvog života i čestica daha
da se moje srce u Tvom raju ori.

Želim haljine Ti ugledati bijele,
prazne i bez krvi, i bez zla
da mi suze postanu sve cijele
i da mogu slaviti Te ja,

Tvoju krunu bodljikavu
koja nastade zbog moga spasa,
Tvoje mladenaštvo, onu stravu,
dijete koje u mladića stasa.

Željela bih znati sve o Tvome kraju,
sve o Tvojoj duši i o Tvome srcu
i da Tvoje prispodobe dugo traju
koje prestale su naglom smrću;

želim izmoliti kraljevstvo Ti Duha
pa da mi se sve nadodaje
i da molitva mi nije suha,
da mi vrijeme ne rasprodaje

prazne misli i životne rupe
već da svakog trena osjećam puninu,
a bez grijeha i bez zlobe glupe;
želim da očistiš svu moju nutrinu.

Neka Tvoja volja premilosrdna
sad prevlada u svim ovim željama
jer ni jedna želja moja nije tako usrdna
kao Tvoja snaga kad u meni se prelama.
‎17. ‎kolovoza ‎2018. 17:47:10

Crno nebo

Noć je svojski popadala naokolo,
crno nebo nadvija se, ruši
poput vještica što zaigraše kolo
dok se vjetar umiljava mojoj duši.

Moja sestra kiša noćas doći neće;
brat moj, mjesec, igra se skrivača
dok u mojoj duši mirisno je cvijeće
makar mirilo bi da je samo drača.

Dušo moja, je l' ti jesen pomrsila niti,
da li stiže, prohladna i spora,
da li maglu vuče ili će je skriti?
Kako bilo, veliš, ali živjeti se mora.

I pod ovim svodom koji prijeti,
koji mračne sile zove na Posljednje sude,
moja dušo, misliš da ćeš sada mrijeti
sve dok jutarnje te zrake sunca ne razbude,

sve dok bablje ljeto ne pokrene strasti
što se kovitlaju u tvojoj dubini
jer je oko tebe spustio se oblak tmasti,
crno nebo što se valja tiho u nutrini

poput neka starca koji jedva kroči,
napipava kojim putem potrebno je ići
dok mu Nebo ne prosvijetli oči;
tada, dušo, Bogu svom ćeš prići

da Mu slavne udove izljubiš
što su probili ih klinovi od gada vruća,
da Mu haljine prigrliš i poljubiš
što su ostale u Grobu nakon Uskrsnuća.
‎17. ‎kolovoza ‎2018. 01:40:50

Kad mi nisu vjerovali

Kad mi nisu vjerovali,
rekli su mi da sam dijete;
kad mi nisu vjerovali
da su moje ruke spete;

kad mi nisu vjerovali
da sam ozbiljna do srži;
kad mi nisu vjerovali
da me samo nebo drži;

kad mi nisu vjerovali
da mi caruje tu tama;
kad mi nisu vjerovali
da bih htjela biti sama;

kad mi nisu vjerovali
da osjećam njine tajne;
kad mi nisu vjerovali
da su prilike im sjajne;

kad mi nisu vjerovali
da mi žlica nije zlatna;
kad mi nisu vjerovali
da je lisnica mi blatna;

kad mi nisu vjerovali
da ja mudrosti sam znala;
kad mi nisu vjerovali
da sam često duše krala;

kad mi nisu vjerovali
da je istina što velim;
kad mi nisu vjerovali
da ja samo ljubav dijelim;

kad mi nisu vjerovali
da sam uvijek bila pozitiva,
zašto bi mi vjerovali
da sam gledala u Boga živa?

Zašto bi mi vjerovali
da me nije bilo strah;
zašto bi mi vjerovali
da je vječan svaki dah;

zašto bi mi vjerovali
da je važno samo jedno;
zašto bi mi vjerovali
da se nisam osjećala bijedno;

zašto bi mi vjerovali
da je značajna finoća;
zašto bi mi vjerovali
da je mrtva svaka zloća;

zašto bi mi vjerovali
da su neki mrtve zvijeri;
zašto bi mi vjerovali
da su samo neki vični vjeri;

zašto bi mi vjerovali
da sam nesretna zbog njih;
zašto bi mi vjerovali
da je moje srce Božji stih;

zašto bi mi vjerovali,
Bože blagi, da si rekao mi sve;
zašto bi mi vjerovali
da se u samoći lakše mre;

zašto bi mi vjerovali
da ja nisam licemjerna;
zašto bi mi vjerovali
da sam sveg života vjerna?

Zašto bi mi vjerovali
da me, osim Tebe, nitko ne bi; 
zašto bi mi vjerovali
kada nisu vjerovali Tebi?
‎13. ‎kolovoza ‎2018. 00:07:35

Isusove ruke

Sa mnom ne može poći nitko

u doline, mirisne od meda,

po kojima nektar curi

kao izvor bistar ili vino pitko

da otopi obraze od leda

i da onaj sastanak požuri

kojem samo tada mogu prići

kada grijesi s mene se odlijepe.

Niti ja ne mogu ni s kim

kao vjerna pratilja otići

sve do ruba takve kote, slijepe

i nevidljive u pogledima prostim.

Ne znam koga boli, u kome je mir;

ne zna niti neki drugi smrtnik

osim onog što se nagledao svega

jer to je njegov poziv, njegov odabir:

da sa svima bude zadnji putnik

i da duše k sebi dozovu tad njega,

kad pripravljaju se preobrazbi

koju ta dolina potpomaže.

On će znati, s nježnošću i Riječi,

otpratiti dušu ka nebeskoj glazbi

dok na svijetu jošte mnoga duša zapomaže;

on će ponuditi te nebeske mliječi.

Zato prisutna sam u tom Zboru da bih znala

da je ovo možda posljednji mi čin,

završni od blagovanja čas.

Ovdje svaka ljuska od mene bi spala,

ne bih našla sebe u dolini ne znam s kim

već na ruke Boga pala bih u spas.

06.12.2019. 18:31

Uzdignute ruke duhova i sjene

Preteški su sati

koji samo otkucavaju

kao prezvučna praznina

koja ne bi dati

da je popunjavaju

zvuci melodija ili tona ina.

Čovjek nije sam,

ali uvijek ima obzira

prema svom integritetu.

Kao odbačeni kam

nikad nema mira,

uvijek traži prostora u svijetu.

Čak i ova čaša gorka

tihe, mlake, mlade noći

mora biti sva u redu;

kao borac ili borka

duša iščekuje kad će doći

novi dan po tome redoslijedu.

To je poziv, izabranje

kada ništa drugo ne preostaje

nego držati se iste stvari

koja jedino je dobro zdanje,

čija snaga ne prestaje,

u kojoj su s neba dari.

To je prolaz ispod mosta

kojega su načinile

uzdignute ruke duhova i sjene.

Njima nikad nije dosta,

one rado dara bi se primile,

one mjesto svjetla traže mene.

Da li znaju tko sam ja?

Da grafiti moga srca pišu

otkrivenje tajnog telegrama.

Kad bi znali što mi duša zna,

kad bi pjevali dok lijeno dišu,

puknula bi njima panorama.

Udarci i znatiželjna penetracija,

otkucaji srca i začeće,

to je prva knjiga dušopisa,

ples proteklih ljudskih generacija

koje traže Boga putevima sreće,

Boga koji dozvolu ne pita.

Crni vrazi traže svoja prava,

otrovanje pruža nikotinka,

zauvijek se pamti takav znak;

neka od početka nije zdrava.

Već je žena, a još klinka,

već je sila koja gura zrak.

Cvijeće samo tekućine pije,

ranu filozofiju od izolacije

čiji zidovi su knjige teške

i ni jedna tako pitka nije

kao knjiga auto-deformacije

koja nema neke kardinalne greške.

Ismijavanje i zloba, bijeg,

djeca, mačke, šestari, neznanje,

krugovi konkavni i konveksni

kad u vodu padne kamen ili brijeg,

što je besmisleno kao sanje,

to su bili uvjeti kompleksni.

U tom košmaru i noćnoj mori

što je mogla ljubav istinita

koja umu daje kruha?

U tim zidovima našli su se odgovori,

od Boga je duša vilovita

što se hrani izobiljem Duha.

Istina u svijetu kao Bog na tronu,

svakom svojom zrakom te dodirne

kada mnogo ljudi te odbaci.

Snaga duše u tom malom bratu Kronu

sastavila dvije riječi mirne

jer Bog Otac nisu samo lijepi oblaci.

Tko sam, pitaju se sve persone,

znaš li gdje je moja kob,

čemu služi igra, perle staklene.

Razodjevene su i bez maske one.

Zašto želiš uvijek biti rob,

zašto tražiš vatre paklene?

I na golom platnu silovanje,

i na praznom listu brojke

koje psiha čuva kao note

jer je sveta glazba milovanje

kao Vino iz duhovne dojke:

Krvlju svojom spasio je sve živote,

izbavi me svih ideja i pojmova,

iščupa me iz tog srca

koje već je zaludilo svijet.

Loše ukrašavanje dojmova

od kojega tijelo sada grca,

a On pretvori me sav u dušu, svet.

                   ***

Tvoji pastiri brzo će stići

tamo gdje jasle postaju svete,

pokraj vola i magarca.

Blaženi oni k Tebi će prići,

Ti, bijeli, nevini, svijetli Cvijete

čija vatra postaje sve to žarča.

Gospodinu bili su dragi pastiri,

Gospodinu, Bogu mome.

Njemu se klanja vjerno stado.

Gospodinu mome tamjan miri,

dižu se k Njemu misli trome,

srce postaje novo i mlado.

U Tebi, moj Kriste, pomazanje

i darovi krasni, gorke trave,

zlata i križa, krune i kruha.

Tebi ću prinijeti odazvanje

kojim me vodiš do vjernosti prave

jer Ti me častiš plodom Duha.

25.11.2019. 03:55

Izlaz

Neprekidno vrtim se u krug,

jedini mi izlazak je molitveni čas.

Porazno je imati svoj dragi lug,

a u njemu nestrpljivo zvati spas.

Često mislim, sad je bolje,

sada napredujem i sazrijevam,

ali nemam dugo dobre volje;

sve mi češće dođe da oklijevam.

Dugo, dugo mislila sam dana

da je nemoguće biti ograničen,

sve dok imaš knjige na sred dlana,

ali te su knjige samo lijepe priče,

ne mogu se sprovesti u djela.

Zato znanje Boga moga vrijedi

više nego knjižnica mi cijela

koja ispred prispodoba sva izblijedi,

koja pored Očenaša krije prah

što ga jako dobro upakira;

koja ne priznaje da je strah

ono što je uvijek iznervira

dok u vjeri često toga nema.

Vjera jedini je način ta života

koja te za vječnost sveg priprema

ako nije odbojna ti sva ljepota

istine i poniznosti Duha Sveta

što te nosi kao na krilima vjetra,

poput orlova svih iznad svijeta

koji lete jedini u susret svjetla.

10.08.2021. 20:35

Hvaljen budi, Isuse

Brzo potrošeno vrijeme,

a bijaše tako bremenito;

posijano bi sjeme

lako postalo vremenito,

ali to nikad se ne zna,

ovdje je volja Krista mog

i zagovor Majke koja je sva

predana volji Sina svog.

Ostaje nada za potomstvo,

ali je slaba, ne izgleda realna,

a drugo je ono poklonstvo

što gaji ga vjera koja je stalna.

Za sada dvadeset svezaka

nekakva teksta, nepoznata,

suvišna posthumna tlaka

za moderna mlada svata.

Da li da kutiju tražim

u koju bi stale

stihom najdražim

pjesme te male

kako bi štitile,

živjele govor

kao hrvatske vile

što šivaju lovor

da stihovlje ovo

dalje nastavi,

note i slovo

da si sastavi;

da djeca nauče

svoj na svome,

da se ne muče

uz debele tome.

Moglo bi biti,

nikad se ne zna.

Zašto bih kriti

pjevanja trijezna.

Ovdje je volja Krista mog

da se proslavi, da se proslavi,

i Majka, predana volji Sina svog,

da se pojavi, da se pojavi.

10.08.2021. 23:20

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23

Pir duše

Odavno tu piri

noćni zrak

da duša se smiri

i spusti tlak.

Najljepše od sparine

je njezin završetak,

večerima se sjedine

grad i svetak.

Sluh je pun vode,

zuji i trubi

o šarmu slobode

što noć je ljubi.

Više je prostora,

lakše je sve.

Pseto iz dvora

na tata laje.

Zvijezde će pasti,

opjevane i sjajne,

a suze će rasti

Djevice bajne

jer ona je ta

koja sve tješi

i pitanja sva

plodno riješi.

I mladica Klara

jasni je izvor,

predokus dara

za glavni zbor,

za Uznesenje

Marije kraljice;

svetima zrenje

od Školjke bisernice.

Svjetla se gase

i tama miluje

što svetci je krase;

i duša piruje.

11.08.2021. 01:32

Moj Spasitelj svijeta

Krenuše tako večeri jesenje,
večeri duge, večeri strasne
kao romantično zanesenje
i sve su nam misli kao jasne,

od onih pragmatičnih, stečenih
pa sve do slutnji što se poklapaju,
prepune emocija neizrečenih
kad ruke se s prsima sklapaju

jer krunicu stežem nježno i privijam 
tamo gdje nestaju svi moji superlativi,
gdje svaku deseticu rukama uvijam
i blago Te ljubim, Gospodine živi.

Iste su ponoći, poput podneva,
isto je Anđeosko pozdravljenje
u bilo kojim dobima ognjeva;
isto, a veće je Tvoje proslavljenje.

I sve dublje Ti zalazim u te širine,
potanko, tiho i vrlo postepeno
da spoznam da vrijeme mi ne mine
kao ni zaključivanje, svuda rastepeno.

Kao maleni dječak što se umiva
pa radosno kreće u jutrima igre,
moja Ti misao srca izvjesno dopliva
do svjetlosne niti, tanke poput igle,

a Ti me obasipaš zrakom prosvjetljenja.
I um, i srce, i duša se raduje,
makar i bijedna sva poput stijenja
po kojemu vjetrovi divlji huje.

Tiho me doziva Spasitelj svijeta
da mi pokaže rajske Mu predokuse,
meni, koja uvijek nekome smeta
i koja se Križu zagleda u se.

Tko među ljudima ne bi vjerovao
u sve te tajanstvene strastvene čase,
u to da Ljubljeni se Bogom iskovao,
koji i ne propade, a svi da se spase?
‎05. ‎studenog ‎2018. 17:40:14

Za let si stvorena

Šaljem te odavde prema zasjedama,
poslala sam pratnju, mnoštvo ptica
i spremila ti poputbinu.
Već odavno sam te natrpala besjedama,
još pokazala ti život sa stotinu lica
i  opisala ti svu puninu,

znam da znaš to još od malih nogu.
Iako su zvali mnogi, i blagostanje
pa sve lude zemlje velikoga mira,
nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.
Sad već možeš skupljati imanje
koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

U tim zasjedama najteža je borba
kada duša ne zna i kada oklijeva.
Veliki je ispit tući se sa sobom.
Samo jedan zaziv, samo jedna molba
i na nebu pravda se prolijeva,
anđeoska zaštita je tada s tobom

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,
svaku zeru srca, svaki poklon mali
i te sretne duše prati legijama.
Sve to drži Gospod što je jednom rekao,
a sve ono što su ljudi tebi dali,
Njegovo je po svim regijama.

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,
neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,
ali bit će radost otkrivati toga,
zajedno sa svakim tko se nađe svet.
Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato
i sve ljude ljubi kao svoga Boga.
11.07.2016.  22:51

Socijalno angažirana poezija

Da sam ponudila sve za socijalu,
znaju oni zbrinuti zbog mene.
Nisam za to dobila ni slavu malu,
još mi šalju razne opomene.

Kad sam rekla da mi, siromasi
zbog toga i sada ništa nemamo,
nasmijali su se vrli bogataši 
dok se mi u grobe spremamo.

Tako postala sam socijalni slučaj,
dajući od sebe zlata, kruha, nerve, krv.
Mnogi padoše mi u naručaj
pa me ostaviše kao odbačenu strv,

ali ja i dalje živim nekako na rate
dok svi oni viču da su ugroženi,
a u stvari masne pare mlate,
kradu nama iako su dobro podloženi,

a za svoju savjest koja pati im u glavi
imaju i naziv što su sebi ga nadjenuli:
'mi smo svi humanitarci pravi'.
Samo jedno nisu napomenuli,

da bez krađe i te bezobraštine
ne znaju ni kako zapravo se zovu.
Rastu svi na plodu siromaške baštine,
jedino im siromasi daju lovu,

jedino su siromasi koji sve njih drže,
oni dobro znaju njine humanizme.
Dok se bogataši svi zbog para prže,
siromasi preživljavaju sve kataklizme.
‎srijeda, ‎7. ‎lipnja ‎2017.  05:22:38

Jubilarni dan

Mnoge godine na žitnim poljanama,
mnogi dani u velikoj neizvjesti;
i noć svaka kao zalog pohranama
različitih nadanja i loših vijesti:

neće stati tvoje ropstvo u tuđini
dok ne namakne se jubilarni dan,
dok se ne pojavi svjetlo na pučini
što ga nosi zakon obavezan

da se i to more odmoriti hoće,
i ta žitna polja predahnuti žele
pa da korov nakupljene zloće
nestane u magli obljetnice bijele.

Bježi, robe, sada na slobodu
jer već došao je onaj Božji čas
koji daje pabirčiti tvome rodu
što za milost proglašava spas.

Skupa li je ta sloboda tvoja,
dragocjenija od nagodbe svake
kada moraš laćati se boja
i gdje moraš donositi ruke lake;

sad odmaraj stope, izgažene vjetrom,
stavi vijenac mjesto suha pepela
i obasjaj svoju žalost sretnim svjetlom,
hvali Boga, tvoja godina je cijela.

Evo, podiže se grad iz razvalina
slomljenih srdaca i poharanih duša;
podiže se Sin u kom je Bogu sva milina,
što u milosti nam čak i zlikovce iskuša.

Sad je vrijeme da i tvoje njive rode,
da u gradu molitve prineseš stoljetnice,
da se umiješ u kapi blagoslovne vode
i da slaviš doba svoje muke i Cvjetnice.
‎07. ‎siječnja ‎2019. 07:15:21

Nebeski okusi Svetinje

Zdravo, Tijelo Kralja, moje biće,

Krvi s vodom zajednička stava

kojim dobivamo sveto pokriće

svi što obuzme nas vjera prava,

vjera iznad svake vjerljivosti.

Ti mi snažiš srce, moju stazu

što je veličine nemjerljivosti,

da u pustoši naleti na oazu

božanskih divota i poklonstava.

Zdravo, Tijelo Kralja, slova blaga,

Marijin Ti Plode, Ti si milosrđa slava,

blagujem Te kao Kruha draga.

Beskvasno je najfinija hrana

jer je Ljubavlju uzraslo

poput prijateljstva prokušana

što u dušu je uraslo.

Dok Te primam u se i na usne,

dok Te ljubim jer si Svetinja,

kao da me oblak vječni ćušne:

Ti si Ljubav što u meni tinja.

Da mi Te je blagovati stalno,

Gozbi onoj biti neki mali gost,

od prašine biti zrno kristalno,

mala rijeka koja drži neki most

da Te uvijek imam, ta bogatstva

okusa i nebeskih maštanja,

sred ta sestrinstva i bratstva

gdje se izobilno daje praštanja!

11.08.2021. 22:01

Božji dah

Ljubiti Te, pitanje je duše,

stvar je duha, tijela tren

što poživi ovdje samo jednom.

Kao požar usred suše,

dah je Tvoj zaustavljen

životnome času bijednom.

Tako mnogo dana, sati

i pretamne tihe noći

u kojima dolaziš, iščekuješ.

Ti u jednom srcu nećeš stati,

Kralju silne ljubavne moći

koji svaku dušu svetkuješ.

Ti si čisti Čovjek, još i više,

malen vrabac kao vrh Ti vrijedi

kojemu se uspinju svi ljudi.

Kaplja rose, kao odraz kiše,

Tebe štuje, Tebe ljubi, slijedi;

bregovi Te stavljaju na grudi.

Sve to daješ, sve to nudiš

poput prosjaka Ti pružaš dlane.

Kao povjetarac koji lice miluje,

Ti za mojom dušom tiho žudiš

da Ti srce milosrdno u njoj plane

pa da u dolini daha Tvoga miruje.

10.04.2020. 00:30

Grad od ljubavi i prijateljstva

Nadi svakoj protivno je zdvajati,

vjeri ili povjerenju što se gradi

čim se otvorena srca krenu zbrajati,

čim se prva riječ u istini posadi.

Tada teče logika po temeljima,

tada naklonost je građevina čvrsta

prijateljstva koje u začetku one vlati ima

ljubavi što posebna je, rijetka vrsta.

Tada se isprepliću elastični spojevi

koji drže i povezuju sve čvrste grede,

kao što su nježne riječi i stabilni brojevi,

na kojima već i anđeli čuvari sjede.

Nada ne da, ne da vjera, pouzdanje

da se tu probija dašak sumnje

jer je ljubav, a i prijateljstvo, zdanje

što je ispleteno Majke, duhovne i umne.

Ona Boga moli, prebire i daje blagoslove

i sve riječi djelotvorne poput ruže cvatu;

ona daje poticaje i postavlja krove

prema dobroj volji Krista svojoj sestri, svome bratu.

Zato prijateljstva ta su vječna i beskrajna,

zato Ljubav u toj zgradi slavi

sve te duše kojima i nije tajna

da se Svjetlo usred ponoći pojavi

po kojemu dobro vidi se i zna

da su kao zvijezde koje vjerno prate sunce,

da su jedno kao duša nebeska,

da je gradnja dostigla vrhunce.

23.04.2021. 22:35

Neka me vjetar odnese

Sada sam sigurna,

sada već bolje znam

koja mi lađa kreće.

S Neba se tmurna

spustio rumeni plam

poput ogromne svijeće.

Čekaš me u svečanosti,

sve tako je krasno,

sve tako je svijetlo.

Kada mi lađa premosti

još svitanje časno,

stići ću s vjetrom

što boli, što peče

na licu mome.

Neka me samo nosi

kako mu Duh Sveti reče;

neka u svemu tome

Riječ me pokosi,

neka me sretnu skonča

prije proljetnih noći

jer srce već teško ih čeka.

Ti, kao naš Veliki Lončar,

još morat ćeš poći

put paklenih rijeka.

Na najveći izazov ovoga Dana

želim uzvratiti plodom.

Ta, spremam se čitav život svoj

poput kraljevstva razlistana

što je urodilo divljim rodom

na ovoj zemlji pitomoj,

ali ne može više ovo tijelo

i umorna duša već dugo vapi;

zašto me ostavi, Bože moj?

Odavno dade mi srcu sve što je htjelo,

da vidi ljubav što zemlji hlapi!

I sada Te susreće, i pogled Tvoj.

Potakni mi duh Tvoj u meni,

podaj mi svoga Križa maleno breme

da ovo srce bar jednom sreću podijeli.

Hladno je ovdje, u ovoj sjeni,

život je dug i dugo je vrijeme;

uzmi me k sebi jer živjeti želim.

10.03.2020. 14:35

Hvali, dušo moja, Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina
zbog nevolja što ti ih dade
tijekom teških i lakih godina
da te uzljubi jer tada te spoznade.

Hvali, dušo moja, Gospoda
zbog svega što bez Njeg bijaše,
zbog toga što kraj tebe hoda
i staze tvoje sjajno proklijaše.

Hvali, dušo moja, Isusa Krista
koji te uvijek prepoznaje svojom.
Njegova duša uvijek je ista
i On ostaje stijenom tvojom.

Ti ne znaš izreći ljubav i čežnju,
ali dobro znaš spoznaju spasa.
Hvali, dušo moja, tu Dušu nježnu,
hvali Gospodina svakoga časa.
‎15. ‎rujna ‎2018. 04:23:17

Jamčevina Križa

Dvore što ih gradim od kamenja i soli
ispuni svježina nenadana susreta
službenice i svjedoka koje Bog moj voli,
ljubi ponajviše kao plod od Križa sveta

na kojega ovjesiše grančice od masline,
simbol Pravednosti koja jača je od smrti,
jamči mukama, životom Riječ si koja sine
uvijek kada ljubavnici pogleda bi svrti

jedno s drugog u tom prostoru što miri
uzdasima, molitvama, osmijehom
koji kao uzdrhtala ptica iza srca viri
kako ne bi svoju dušu našla grijehom

pa se pokušava sakriti na poljanama
gdje nedostaje kisika bez kojega drhti,
vraća se u dvore da bi cvrkutala sama
iako još tamo iza neko krilo njojzi prhti

da joj skrene pažnju na svoj zaštitnički plašt.
Ona moli za njegove godine i dane,
on ukazuje joj na sve staze i veliku čašć,
slavu Boga Pravednika i Njegove Rane.
‎08. ‎rujna ‎2018. 10:49:18

Molitva Boga

Otvori mi raj,

otvori mi put

za malena djela.

Odmakni sjaj

i baci u kut

jer ne bih htjela

podnijeti pad.

Volim Te tiho,

Svetče Kriste,

i veliki jad

našla bih stihom

sred ljubavi čiste.

I da Ti se divim,

da gledam Te ljudski

u svem dostojanstvu.

Da s Tobom živim

trenutak ljupki

u svem veličanstvu.

Pazim na riječi,

čuvam i štitim

molitvu Boga

da nitko ne spriječi

kada pohitim

do časa toga

kada me blaže

krvave vene

na Tvome čelu

koje me traže.

Traže baš mene

u svakome djelu,

u svakome činu

jer sa mnom patiš

i sa mnom si sretan.

U Tvome vinu

uvijek uzvratiš

taj drhtaj sjetan.

Dobro znam,

to neće prestati;

Tvoja sam lađa.

U grudima plam

sva djela pozlati,

od krvi se Tvoje rađa.

10.01.2021. 16:41 

Tko te ne bi htio?!

„Naprijed!”, vikali su momci;

„Naprijed!”, derale se i starlete,

agitirali na očigled su male djece.

Gazili su zastavice kao ledolomci

i bljuvali psovke, čitave palete,

igrali u parkovima ecipecipece.

Pravi postolari ih se stidjeli,

pukom vladale su tvornice

gdje je roba sebe proizvodila;

tek na gruntu sve bi vidjeli,

sunce, Boga, a i gazdu zbornice

iz koje se pamet nije izvozila.

Petsto godina pa još dvjesto

venulo je cvijeće svake nade,

a sve drugo išlo je na odstrel...

ma, tko ne bi htio rajsko mjesto,

svaka žrtva na tu zemlju pade,

bila bojišnica, bio neki hostel.

Samo Bog te drži, pamti: samo Bog

koji te je imao u planu

kako bi se pokazala guja,

samo ona koja nema srca svog

jer u svakom novom danu

nova radost vraća se i buja,

cvate, pjeva, oprašta i stvara;

poput anđeoskih lakih krila

žrtva vjeru donosi i prima

sjajem nezamislivoga dara.

Svaka žrtva kao najfinija svila,

a sve zajedno ljubavna su plima.

02.01.2020. 13:31

Dovratnik srca

Slatkih riječi nikad nemam dosta,

al' si Čovječji Ti Sine uvijek tu,

a i Djeva što Ti Majkom posta

dobro čuje tu našu melodiju.

Sad pomaži, Dušo bajna,

Ti si Ljubav, slađa i od meda,

samotoka meda sjajna

što iskušati se nikad ne da.

Opio si tijelo moje, moje nerve,

uzeo mi dušu na dugačak rok;

Tebi predala sam tinj i žerve

kao da sam sabljom ispunila tok.

Danonoćno častiti Te hoću kao svoga,

samo za me teče sva Tvoja milina;

moja bit i sva budućnost nema toga

što bi za me bilo sva Tvoja širina.

Bože moj, nitko Te ne sluša,

imaš sobom prijatelja malo,

a s njima je moja duša

što joj do Tebe je jako stalo.

Nisam dostojna Te, nemam stiha,

Ti, Ljepoto sva za oko i za sluh;

prepuna je Ti dobrote moja psiha,

Tobom ispunjen mi siromašan duh.

Spoznao si što je bila moja bijeda

koja gušila me poput tanka lanca

kao neka nepomična slika blijeda

što u Tebi vidjela je brižna stranca.

Isuse moj slatki, Spasitelju mili,

Ti mi dade to sveto općinstvo

da me s anđelima svu zakrili

i sad gorim jer si dao mi posinstvo,

mnoge duše, sve ih puno volim.

Ah, da mi je znati zdravlja,

da l' Te pratim, da li sveto molim.

O, kada bit ću dostojna ta slavlja?

Jedini moj Učitelju, Svećeniče,

Majku Tvoju častim, al' Te ljubim više;

svake noći, jutra moja duša kliče

onaj blagoslov što na dovratniku piše,

i na mojim zapešćima, i na čelu.

Možda je pretanka moja snaga,

ali ponavljam zauvijek riječ Ti cijelu:

ta je Zapovijed Ti tako blaga.

Neka pukne ludi svijet svim tijekom,

neka odnese Te tko Te žudi;

samo Ti me, Kriste, ljubi vijekom,

samo Ti mi Ljubav moja budi.

12.08.2021. 21:42

Dodir otajstva

Želim te vidjeti sretnoga od  iščekivanja,
mirna od sigurnosti i utjehe
i nemirna od one znatiželjne strasti
što za Bogom čezne bez izbivanja
jer je okajala grijehe,
potpuno uvjerena da neće pasti

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,
što se više bude nadala i ohrabrivala
svojim iskusnim i prorečenim znanjem,
kao snažno porinuće rajsko
o kojem je često snivala
pa ga nazvala konačno imanjem

koje zasigurno neće nikad više nestati.
Želim te ugledati u molitvi rastepena,
u tom svemu ipak neobično svoga
kao da ne možeš više prestati
ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,
ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

s kojim uvijek siguran je Savez vječni
i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju
pa u srcu mene uvijek primaš.
Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,
da pošalješ molitvu još nježnju
pa da znaš da sve više mene imaš

jer te često čujem, čak i iznenada,
jer mi pomažeš u mom spoznanju
onda kada više ne znam kamo dalje,
kada mi u Boga duša pada.
Želim samo proslaviti te poslanju,
čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje. 

Želim ti se opet malo nametnuti
sada, kad me kopka ovaj novi poziv,
želim srcu tvom se odazvati,
reći ti da ne možeš zametnuti
samo tako ovaj buran Božji proziv.
Želim samo reći ti što moraš znati.
01.12.2014. 07:33

Kao ljubavnici

Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58

Ako sada umirem

Ako umirem, ako upravo sada umirem,
zgrni te svoje raskriljene ruke.
Ako već odavno plodove Tvoje ubirem,
iznenadi me gostoljubivošću svoje Muke

jer već kao velika rana dugo putujem,
a sve dalje hode stope moje od sigurne staze;
Tebe slušam, a pogrde same čujem
sa svih strana moje pustinjske oaze

pa čak mi i savjest gorke suze roni.
Ipak me zakrili jer Te dobro znam.
Nikada zasluženi Bože, sad me skloni
jer u meni nećeš biti napušten i sam.
‎nedjelja, ‎15. ‎listopada ‎2017.  12:27:49

Mati svetih

Čekat ću te, jeseni silovita,

pokraj Djeve, Majke što me vodi

da ti nađem te vjetrove duha,

da se nađem podučena, sita

njenih zagovora kojima me rodi

da bih ojačala s česticama Kruha,

Sina velikoga što je sišao da služi.

Mene dozvao je iz divljina

da joj priđem u svim nevoljama smjerno,

da prepoznam Krista koji me zaduži

darovima nebeskih daljina,

darove da nosim s ljubavlju i vjerno.

Bijah tako ponosna i svoja,

makar nesreće su popadale mi na prag;

mišljah sad ću otići zauvijek.

Djeva donese što molitva je, Kriste, Tvoja,

dovede me na Tvoj sveti trag

da se prignem, da izmolim lijek.

Hvalit ću Ti, Bože, Tvoju Mati,

častiti je od ganuća i od hvale

jer Te daje u svem izobilju

kojim njeguje me da bih više dati,

da bi želje moje sve postale male,

neznatne u mojem žilju

kako bih se napunila Milosti više.

Bijah velika i gorda onih dana,

a sada se sakrivam od krimena

jer mi sveti govore najtiše

pa da čujem jauk Tvojih rana

i da nestanem u srcu Tvoga slavnog Imena.

12.07.2021. 20:44

Punina noći

Polažem pravo na noćne sate,

tako je tiho, mirno, ne bliješte

ti dani od sunca i vrućine.

Nema buke, tramvaj na rate,

a ruke su i u toj tami vješte.

I još nosim taj dojam punine,

bliskosti savršene i jasne.

Ne pitam ništa posebno,

ali su velik mir te noći.

I riječi su tako glasne,

i Ti me prihvaćaš osobno,

i možeš mi, možeš pomoći.

Tama, samoća, mir i tišina

lijek su za stare stihove mračne;

i vrijeme se obilno daje.

I meni si, Kriste, moja Milina,

Ti si mi Svjetlo za noći oblačne;

i samo želim da to potraje.

Nisam prva od noćnih tražitelja,

od nemirna daha u duhovnoj snazi,

od prekrasnih prizora jave.

Mnogi ne spava od svih žitelja,

a rijedak je taj što Te nalazi

jer ne bdije samo u mislima strave.

Često prebrojavam sve te strofe,

izbjegavam zanose neprivlačne,

prejake, preduge i puno priče.

Jer moglo bi doći do katastrofe,

mogle bi postati previše mlačne;

i pjesma ova već previše viče.

Nema veze, noć je sve dulja,

vremena ima kao na pretek;

i ova terapija djeluje snažno.

Mir se u tami lagano ljulja

kao na zaslonu stihopletek

i spavati noću jako je važno.

Bože moj, odričem se svega,

pjevati hoću do iscrpljenja

jer to je događaj između nas.

Ti znaš kakva mi potrebna njega

i daješ mi svoju snagu strpljenja;

kao i uvijek, Ti donosiš spas.

13.08.2021. 04:12

Moja Marija

Ledeni se vjetar spušta niz ramena,

na uhu mi

svira slavna lijepa melodija,
osvježenje klizi preko pramena,
kakva sreća i užitak, istinska rapsodija.

Političke su vijesti vrlo zanimljive,
a prognoze vremena su sjajne,
zvijezde su i dalje zadivljive,
u tome i nema neke tajne.

Lučica se pali za Mariju moju
jer je ona uvijek tu kad treba;
i tada kad molitva još nema boju,
Marija je ovdje, moj komadić neba.

To je stoga što me uvijek pozdravlja
kad već plamen svijeće počinje se gasiti,
često me tek u tom času uspješno zaustavlja
kad poželim svijet vrlo hitno spasiti.

Sad se uvijek u toj radnji sjetim nje,
mada nemam odmah određenih misli;
ova svijeća vjeran znak je moje Marije,
u nju su se njeni dojmovi o meni stisli.

Kad misao krene, molitva još nespretna,
ona prvo kreće s brda, s dola,
ali duša tad već postaje mi vrlo sretna,
Marija prilazi, kraljica je stola

i to dovoljno je da se sva saberem.
Kruna joj se sastoji od mnogo križeva
što ih gledam duhom i očima berem
kao trunčice od iskričavih žiževa

da provjerim nadnaravna svojstva.
Srce se formira, plameno i tamno,
oko njega bukti sjena Presvetoga Trojstva,
privlači mi dušu jako i zamamno.

U tom plamenu se vjera širi
i, što dulje molim, to se više miče,
a meni se to Djetešce sve to više mili;
znam da trpi i sve jače viče,

daleko se diže sjaj, zrakama se mjeri;
naokolo mrak, plamen nema sjene.
Kao otkucaj od Boga bilo mi treperi,
a duh Moliteljice me vodi u prostore njene.
‎četvrtak, ‎29. ‎lipnja ‎2017. 23:50:56

Kraljičina Svetkovina

Svetkovanje počelo je čašću,

pripremama vjerna puka

što je oduvijek u molitvenu spoju

za tu zemlju, svu u hrašću,

sasvim okrunjenu kao trnovita muka,

okupanu uvijek u slavuja poju.

Moja zemlja, moja mnogolika nacija

ne znači mi kao ruke Gospođe u snu

iz kojih svu krunicu mi pruža

kao dobar znak da njena je Croatia

na tom okljaštrenom dragom tlu

na kojem propupa svaka ruža.

Ne, ne znači mi zemlja, sva tolika,

već ja ljubim svaku dušu smjernu

što u njojzi vječan kam zalijeva;

mene se ne tiče kakva je, kolika

ako nađem njenu dušu, vjernu

Bogu kojem svakodnevno pjeva.

Samo to ja pitam i pomno je pratim

da bih spoznala joj bubrege i kosti

koje Bog će, Isus, svečano nagraditi.

Jednog dana, kad i njoj se vratim,

pitat ću je za taj polog nevinosti

pa ću ju ljubavlju je pomoći izgraditi.

Odgovorit će mi ona hitro

kao onih dana njene rane mladosti

kad je začeta u ponosu i slavi,

u poštenju koje bilo joj je jako bitno

i u svetoj, Bogu vjernoj, i budućoj radosti,

u tom času kada uskrsnuće je preplavi.

13.08.2021. 21:12

Nebeska vatra

Sad bi bilo besmisleno ostati u bluesu,
možda zadnji stih mi nije onaj pravi,
možda zadnje riječi ne traže ni suzu,
niti traže da se pjesnik njome slavi.
samo da mi nije onaj blijedi sjaj

Svaki put kad umrem, još više se rodim;
koji ostaje na svijetu što ga stihom vodim
kada jednom stigne i konačni kraj;

samo da mi stane ona poruka za svjetlost
kojoj ne znam izraza, ni riječi,
koju neprekidno guram kao nepotpuni most
i koja me uvijek iznova izliječi;

da bar netko opet začuje te zvuke
vječnosti što gori kao požar usred grada.
Ne može se ne primijetiti te ruke
koje izviru iz plamena koji s neba pada.

Da bar mogu znati kada dolazi taj čas,
da bar znam koliko imam vremena
sastaviti u srcu tonove i pustiti glas
koji ostavit će traga zemlji bez sjemena.

Ovako, bez najave, moram čuvati se bluesa
jer ja želim reći da je tuga lijepa,
al' da još je ljepše vidjet' radosnica suza
kad progleda duša koja živjela je slijepa.

Najljepše je ipak onoj duši koja gleda
patnju svijeta, pakao promatra
pa joj iznenada, kao pčeli usred meda,
stigne svjetlo sunca i nebeska vatra.
‎petak, ‎6. ‎listopada ‎2017. 05:47:38

Vruća zemlja

Hvalospjevi moji neopipljive su kapi,

one teško se probijaju u svijesti

što je tako prizemna u tjelesnoj težini,

mada duša poput vruće zemlje hlapi,

kao da će buknuti ili se istresti,

sve na ovoj stojećoj žežini.

Ti mi, Kriste, dade dobru mjeru

uskiptjela znanja Pisma koje vrije;

Ti mi otkri svoje Duše žar

što raspiri utrnulu ljubav, vjeru

i svu nadu što se dugo krije

gdje isparava i uspomena na Tvoj dar.

Nakon uspavanog dugog dana

što ga mjerim u dekadama,

evo sada otkrivenja krasnih

dok sazrijeva nada razuzdana

što je krotim još od Adama.

Eto meni Tvojih znaka jasnih.

Strahovi me vežu da ja neću proći

kroz ušice igle poput kakva bogataša,

nerazumna ovisnika svojoj veličini,

nego ova nada da će meni glave doći.

Srce moje Majci rodnoj sve iznaša

da ne ostaviš me toj pličini.

Opet Anđela Ti tražim Tvoga

koji zna za mene po tom kroku

kojim obilazim da dosadim.

Neka spusti na me Duha utješnoga,

da mi jakosti u skorom roku

da se Tebi klanjam, da se iznenadim.

13.07.2021. 19:42

Pričesna molitva mojoj Majci

Danas tebe slavim, Rajska Djevo,

kao vječno zajedništvo s Kristom,

danas vjera čudesan je plod.

Drvo te života hrani, Nova Evo,

uzašla si dušom, sasvim čistom,

tijelom što je bilo rajski rod.

Sva si ostala za nas, sva si lijepa,

neopisivo ti srce zagovara

pred Prijestoljem ta presveta Trojstva.

Ti si veći spas nego pravda slijepa

koja uvijek nešto pregovara

s onim koji ima sva zemaljska svojstva.

Poniznosti, gdje bi bio tvoj začetak?

Daj da i ja u poučljivosti doznam

kako odrezati ponos i taštinu

jer me vodiš kroz veliki svoj Svetak

da ti sve divote još na zemlji doznam,

jer me častiš snagom u tom Isusovom Vinu.

Ti me gledaš s tih visina, odozgora,

a ja kao da sam ravno k tebi stigla

svaki put kada me hraniš i napojiš.

Puni mi se duh i tijela svaka pora

jer si opet k sebi me podigla,

srce moje raskajano ljubavlju ti dojiš.

Ti si Majka, u tebi mi sva milina;

ti si od Ljubavi rod po kojoj sve znaš,

i kako je meni, i kakva mi je žeđa.

Šutljivice, ti si najglasnija tišina.

Od svog srca da mi barem sjenu daš,

da te slijedm barem ispod vjeđa.

15.08.2021. 12:19

Raskinuti okovi života

Zabranjeno je ponekada, i teško

pjevati o smrti ljudskih bića;

što je ona, ne smije se reći.

Zar je dopušteno reći biću: „Greško,

neću te jer plod si nevaljala pića,

bez tebe ću lakše sreću steći”?

Ipak, ljudi što ne žele mrijeti,

vrlo brzo porodu podare pogubu u strahu,

igraju se, drže sebe bogovima.

Mladi život bi od srca vrijeti,

više nego ikad raduje se svome dahu

jer već poslije čovjek živi s okovima.

A ti okovi života dugo traju,

bojazan od kraja, strah od završetka

nečega što nije niti započelo.

Sretnici su koji sebe odmah daju,

mnogima je taj svršetak poput svetka

jer su načinili veliko i dobro djelo.

Zato Bog se rodi među nama

da Mu može reći svako dijete,

svaki čovjek, svaka žena ili starež

da mu duša neće umirati sama,

da ne želi reći: „Gotovo je, svijete,

sada moram ispiti tvoj kalež”.

Zato evo Krista na vremenskoj crti,

rodi se u štali radi križna Drva

na kojemu raskide nam lance;

dođe da bi usmrtio ljudske smrti

od kojih je Isusova bila prva.

Načini od ljudi prijatelje, znance.

Kad me, Bože, ovom svijetu zače,

bijah radost Tvoja, makar i bez daha.

Kada me porodi iz utrobe mame,

rekoše mi 'svako malo dijete plače',

rekoše da ljudi smo od praha,
ali tad me, Kriste, izvede iz tame.

Zato evo kršćanske nam Crkve, Isusova tijela,

da bi porodio biće koje prašta

i koje se odmah u ljubavi daje

da bi s Bogom uzimao dijela

pa da nikad više ne ispašta,

da mu vječno jedan život traje.

01.12.2019. 03:01

Samo ljubav

Da mi te je kao uzgred proći,
pozdraviti, pogled svrnuti
prije nego stignem ove noći
tamo gdje se neću osvrnuti,

gdje ću tvoga srca srce naći
i gdje poznajem i molim sve
u svome Bogu kojemu ću zaći
da mu priznam grijehe sve,

da zatražim poniznost od Njega
kako bih ga dobro osluhnula,
da Mu kažem da Ga ljubim iznad svega,
iako to nisam jasno oćutnula;

i da primim oproštenje
što je uvijek tako slatko,
i da primim uzvišenje
kakvo ne zna svatko.

Kada krenem u to blagovanje,
ulazak u Isusovo društvo i blizinu,
u to zajedničko svatovanje,
sjetit ću se toga časa, na brzinu,

da te zaista pozdravim smjelo,
da ti Majci našoj pozdrave pošaljem
jer mi uvijek sazna svako djelo
pa me vodi da ustrajem

u tom jednom zazivu odavno.
Ona šalje mene na poslanje
da naučim Ime slavno,
da ne zaboravim najdraže imanje.
‎25. ‎studenog ‎2018. 16:41:15 

Škrta zemlja

Škrti smo, ljudi, kao i ovo more,
kao i ova zemlja što nebu sliči;
pohlepni, sebični ili još gore,
kao kukavičluk što se bogatstvom diči,

a ne svime u ime čega se straši i pljačka.
Za slobodu, u ime humana napretka,
protiv gladi i za djetinjstva nejačka,
ili barem za dva, tri medijska retka.

Kriminalac biti, kakve li časti,
u zavisti građana trulih sustava
gdje se ne usuđuju bilo što ukrasti,
a dobivaju packe i raspad ustava.

Jadni smo, ljudi, a priznati neće
ni dijete da sebe krvavo gubi,
ni društvo u kojemu nema sreće,
ni onaj koji se zlatom sljubi.

I u tome sva nam pravednost leži,
svak se osudi kada prozbori,
kada od svoje stvarnosti bježi
i kada ga savjest više ne mori.

Bježimo, zečevi poretka loša,
jer tamo nas čeka prelijepa mrkva,
sočna od želje svekolika ološa
i što nam tu treba Kristova Crkva.

Što su nam potrebne nagrade, laži,
ljekovi, čipiranje ili mobiteli
ako ne čujemo Boga koji nas traži,
koji nas jedini od života odijeli?

Lijeni smo mozgovi i lijenih smo crijeva,
zaspali kao nevine trnoružice,
a samo gorčina u nama sazrijeva;
to zemlja je i to su te naše vibre i žice.

Kažu da istina dođe samo pred smrt
i da su posljednje riječi žalost i očaj,
a čitav je život čovjek lijen i škrt,
tako puno vremena da se stigne u raj.‎
petak, ‎27. ‎listopada ‎2017. 18:45:05

Marijo, ljubavi moja

Marijo, pogleda duboka, zvonka glasa,

uzdignutih ruku, nasmiješena lica,

ti zoveš duše ovoga svijeta,

zoveš ih na različite načine.

Marijo, načitana prijateljice, skromna govornice,

zoveš me da ti tražim i istražujem

svaki zarez u Svetome Pismu.

Marijo, pješakinjo dugih puteva,

izbjeglička povratnice, voditeljice hodočašća,

ti me zoveš da te spoznajem, osjećam,

i da te razmatram stilom tvoga srca.

Marijo, prelijepi cvijete koji odiše čistoćom,

beskrajno more koje se pjeni

poput tvoje uzdrhtale duše,

ti me zoveš da te pratim u svim tminama života,

u zemaljskim mračnjaštvima.

Marijo prostodušna, jednostavna i logična,

ponizna i susretljiva, bespomoćna i snažna,

ti me učiš o trpljenu svoga Sina.

Marijo dobrodušna, Marijo velikodušna

u dijeljenju tuđih boli, radosna u tuđim radostima,

ti me častiš česticama vječnoga života.

Marijo, roditeljice besprijekorna, moliteljice,

ti me snažiš molitvama,

uvodiš me vjeri i duhovnosti,

od koje svaka duša postaje živa.

Marijo bezgrešna i Bogom začeta,

Marijo vječna i nepobjediva,

ti me rađaš, Posteljice moja,

moja Pupčana vrpco svemogućeg Boga,

Stvoritelja.

13.08.2020. 18:33

Majčinska suza

Zagovore tvoje dovoljno ne poštujem,
ali ti me ipak ljubiš, Majčice premila.
Opirem se ugađanju ti kao da ne čujem,
a znam dobro da si uvijek sa mnom bila.

Sva si prozirna za mene i do Krista stižeš,
s tvojom pomoći sam nenavikla biti,
a znam dobro da ne koriš, da ne grizeš
i da s tobom mogu smjele snove sniti.

U tajnosti srdaca naših sva se rasplinjavam,
sve ti priznajem što neću, što mi duša hoće
makar mislim da ti Sina grubošću ranjavam,
makar posreduješ mi od velike slatkoće.

Od početka molim pokraj časne tvoje krune
materinjim jezikom i jezikom svih svetih
i moje se ruke, makar skliske, obilato pune;
priznajem ti moć i snagu protiv sluga kletih.

Grijesi moji ne znaju ti sve te tvoje tajne,
ali ti me poznaš makar nevina i čista;
primi zahvalnicu moju i čestitke sjajne,
kapni melem-suzu za mog Boga Krista.
‎08. ‎rujna ‎2018. 16:36:51

Staza tirkiznoga sjaja

Zapadno me sunce slabo grije,

kao muž zaboravljenu jednu ženu

koja vode gorke nikada ne pije,

da je nađe suton, optuženu

za sve greške što ih nitko drugi nema.

Dežurni je bila krivac poput kćerke,

poput supruge i majke što ju sprema

negdje daleko, u zaboravu divlje zvjerke.

Sutoni su najteži, i jutra preslikana

s nekog platna koje imitira osvitaje

kakve samo Bog moj, moja Suza slana,

u svakom životu duša u obilju daje.

Prirodi se diviti, ljepše je od braka

koji nema blagoslova, ni duševnosti;

ljepše je i čuti glase ponoćnoga mraka

koji ženu potiče za Boga svakoj revnosti.

Kakva Milost oslobodi mene!

Kako najsretnije biće može proslaviti

Boga svoga, Život svoj i nove uspomene!

Kako samo može red i mir se postaviti!

Sretan onaj koji zna za Gospu, Djevu,

za sve njene zagovore, žrtve i sav trud

što se Duhom sveti u najvišem pjevu.

Život moj, koji nekada je bio sasvim lud,

dobio je boju vječnosti i tirkiznoga sjaja

što ga vidjeh, svjetlucava, usred noći.

To je jedini i pravi put zemaljska raja

koji vodit će me k Nebu kad mi bude poći.

18.04.2020. 18:05

Usamljeni vrtovi

Tko bi znao što je sutra,

kada vrijeme istječe odavde;

tko bi rekao tu mudrost?

Onaj što uz mene čeka jutra,

što je najveći Gospodar pravde,

što učini sa mnom ponajveću ludost.

Samo jedan može znati reći

svakome i svima istinitu riječ.

Samo jedan sve to, pa i više, zna.

On odlučio je kad će vrijeme teći,

gdje će stati mi na srce ječ,

kako ću preživjeti ta putovanja sva

što me vode nadom k Njemu.

Samo ti si, Isuse, zapisao u moje srce

sve što ono želi, da za Tobom čezne.

I da nisam radosna u svemu,

ali uvijek Ti utišaš moga srca grče,

uvijek Ti mi pružiš ruke nježne,

ruke koje ljubavi su za me dar.

Eh, da nisi dao meni to što imam sve,

kako tužna to bi bila tama.

A ovako živim dušom, srcem žar

što ga ne poznaju prolaznici, skitnice,

mada tek sam u tom vrtu sasvim sama.

Ali nije mene od samoće strah,

mnoštvo duša u Tebi ja primam,

sveti su mi, anđeli i ljubav Tvoja

sve što čini radosnim taj dah

što ga ovdje sad još uvijek imam.

Ti si duša, Ti si uzdanica moja,

cvijet revera i šarene halje,

dobar doručak na travi,

piće, hrana vječnosti što traje.

S Tobom idem kraju i sve dalje,

dok me ne obuzme život pravi,

dok mi Majka svoju ljubav daje.

28.04.2021. 21:20

Vjerski život

Hodaš li po uzburkanom moru,

najmanja te sumnja baca u te vale,

a ti vapiš probuditi Uskrsnu zoru,

ruke što su tebi vječni život dale

da te spase, da te uzmu u naručje svoje.

Snažna koncentracija mesa tvoga, tvoje krvi,

koja prati Kristu sve molitve tvoje,

vrlo brzo svaku sumnju smrvi,

ali živi Bog je ono što te nosi,

što te drži kao pramac jedrenjaka

da te more ne oskvrne, da te ne pokosi

i ne može ti ništa ta oluja svaka.

To ti more sebičnost je teška

koja vlada kao zloduh svijeta

koji tvrdi da je nesebičnost greška,

da je ljubav samo riječ poeta.

Tvoje stope preko mržnje lete

da se ne umore, ne dodiruju ni kap,

ne znaju o smrti, kao neko dijete,

dok se ona pretvara u prazan hlap.

14.07.2021. 18:58

Koban susret

Opet bila sam u kraju zvjerskom,

tamo gdje mi bez Tebe je uvijek tama,

a bila sam i blizu raju nebeskom,

tako tužna, tako ranjena i sama.

Sam Sotona smijao se meni,

u to moje lice, oteo mi sve.

I ja sama mnoge ostavih u sjeni,

shvatila sam: drugo ne preostaje.

Htio mi je srce, duše dragih ljudi,

i okljaštrio mi stan i neke uspomene,

sve je uzeo za sebe pa sad bludi,

spremajući se da proždere i mene.

Ima puno saveznika na tom svijetu,

mnoge duše za sobom je poveo

koje će istruliti kao prah na cvijetu.

Čitav svijet je na poprište sveo.

Bože moj, Bože moj, sunčana Ljepoto,

kaznu traže mnogi naraštaji!

Kao da su oni ikad rađali životom,

kao da su ikada opraštali.

Blagoslov mi sa usana siđe,

suza kapnula je na moj stol.

I Duh Sveti tad mi priđe

da oprosti meni svaku bol,

da učvrsti mene ljubavi i pouzdanju.

Iza mene bezdan, a preda mnom Bog.

Utjeho i Sunce, Isuse u svetom zdanju,

Rano mi u duši smilovanja svog.

17.08.2021. 05:59

Uzvanica

Održavam taj plamičak rujni,

zaklonjen je šibljem grubim,

kamenjem od razvalina;

oko njega divlja vjetar bujni,

a ja gledam da izdubim

jači zaklon među otpalima.

Slika ljubavi je duše moje

takav tinjajući žar dubine,

istinska su sreća moje kosti.

Izvana se razne muke roje,

poremećene sudbine

što postoji odanosti

pa se mnoge bitke biju

za to malo moje dobre volje.

Sve mi činiš, Bože moj,

Tvoja obećanja moje lice miju

i moj duh i ruke postaju sve bolje

jer taj život mojih lađa sav je Tvoj.

Duša ne zna puno, srce to se mijenja

kao list na vjetru i na vodi,

a Ti nosiš me pod plaštem vjeđe

preko visokoga stijenja

da se sasvim novi život rodi,

a ja gubim bitke sve to rjeđe.

Za bijeg nisam, milosrdni Pobjedniče,

jer bez borbe niti kušnji nema,

a bez njih sam drvo suho.

Život sreće, Kriste, za Tebe mi kliče

jer ta Tvoja ljubav radosno priprema

sasvim novo svadbeno mi ruho.

15.07.2021. 23:08

Bijaše to noć k'o neke druge

Isus u tamnici

Bijaše to noć k'o neke druge

što su pohodile Tebe, noći crne,

sve u Tebi i u Tvojim djelima

kada proživljavao si razne poruge

i kad zurio je u Te zloduh što nagrne

uvijek kada molitelji posustanu tijelima,

kad ih svaki korak tuče,

kad ih svaka pomisao goni

da podignu na se ruku;

kad ih duša jedva vuče,

kad im svaka riječ zazvoni,

kad ne vidi nitko njinu muku.

Jedna noć u noćima tjeskobe

Tvoje čiste duše što bi svijetlila u tami

kada barem ne bi bili tako slijepi

svi ti mučitelji koji Te zarobe,

koji sad su jači nego kad su sami

i taj zloduh što se za Tebe zalijepi

neće dugo poslije znati Tvoje ponore

i ta posrtanja kad se gubi razum,

kada plešu naokolo iskre udaraca

smiješnih tužbi kojima su vijećali do zore

Tvoji tužitelji mnogi, Tvoj zemaljski fatum,

smrtonosni njima Sud što već Kalvarijom gaca;

jedna kratka noć kao kratak čas,

vrijeme Tvoje molitve za sve te duše

oko Tebe, jedinoga što u svjetlu biva.

Baciše Te, Boga, u taj mračni kras

gdje u okovima blagoslivljaš one što Te ruše

da im dadneš milosrđa, svjetla živa.

16. ožujka 2019. 06:50:48

Gospodin kraljuje

Riznica mi duha čuva svoje blago,

živote i djela svetih u slavi

koji pjevaju o svemu što je srcu drago,

svemu što mi Bog u srce postavi.

Gospodin kraljuje, čuje zemlja sva

koju okreće i trese svojom moći

i odvaja nebo od zemaljska tla,

naređuje danu da se stvori poslije noći.

Kralj je svemira i svega vremena,

i svim dušama On caruje oduvijek.

Kralj je svakog živog sjemena,

Bog svih kraljeva zauvijek.

Isus Kralj je kamenja i stijena

koje pretvara u živa bića

i od neba čini da nastane sjena

iz koje se rađa sva duhovnost žića.

On je taj što jedini je Bitak

od kojega nastaje sav svijet,

meko srce, čvrsta ruka, izvor pitak

i za slavnu Zaručnicu bijeli cvijet.

Volja Njegova sve drži, održava,

i maloga stvora na kretanje pomiče.

Svaki život svojom snagom završava,

svaku dušu na ljubav On potiče.

Nikada Mu nitko nije vidio ni lice,

a svi znaju Božjeg Sina što se javi

da Ga upoznaju srca nebeskoga ptice,

da se duši molitvenoj predivan objavi.

Riznica mi duha čuva sve to blago

o kojemu čujem od svetih u slavi.

Mome srcu, mojoj duši iznimno je drago

kada Bog se Trojedini i meni objavi.

28.10.2020. 05:56

Marijino cvijeće

Sedam zlatnih krugova i mirisnih vjenčića

cvate vječnim kapima ove Svete Krvi

dok se anđeoske fanfare i trube

posramljeno sklanjaju ispod bijelih kamenčića,

dok se staro tkanje kao suho zlato mrvi,

dok se račvaju sve strune, tanane i grube.

A ja gledam samo, nagledat se ne mogu;

a ja sve osluškujem da već još proniknem

gdje su krajnje granice nepregledne cvatnje,

gdje je započelo sjeme u Dobrome Bogu

da se već zarana divim, predokusu tome kliknem

dok još imam samo mlade bisere patnje

jer za svaku odluku čestitka postoji

i za svaku sveč odora određena,

svaki cvijet pod suncem nosi nagradu i svrhu.

Ovaj Cvijet se Višnjemu baš svidje te ga odmah za sebe odvoji

jer je zdušnost mu i predanost sva neomeđena;

takvu odanost je anđelima čast posaditi na samom vrhu.

25.01.2017. 06:00

Žena od papira

Ja sam zrela žena od papira,

starica na djevičanskim poljima

gdje moje slovo bojažljivo svira,

gdje ću  stihove proglasiti boljima

nego što je prazan prostor.

Vrlo brzo, kad ih sve ispišem,

nestat će mi onaj zlotvor

koji ne da ni da dišem,

koji uvijek mene straši

nevinom bjelinom

i po slovu mome praši

papirnatom prazninom.

Prazan papir izazov je meni,

olovka mi stara, prekaljena

koja svaki strah oplijeni,

nikada prežaljena.

Kada svojim grubim slovom

dospijem do djevičanskoga papira,

zauzdam ga pjesmom novom

koja nježno, krhko njega dira

da bi postao ispisana stranica

i nositelj mi stihova

kao plodna oranica

za sva slova njihova

i pjesma ga stihom slijedi

jer mi slova krije.

Tada papir nešto vrijedi,

više nego prije.

30.01.2015. 06:47

Svezano srce

Na duši mi bol, a u glavi briga,

znam da već u nekakvom sam grijehu.

Na mom stihu iskovana veriga,

ne nadam se nekom brzom lijeku.

Silom vratiti se hoću, al' me drži

konopac što veže me za tvar,

načinjen od spoznaje što prži,

ali mi je vrlo dragocjeni dar.

Bože, znaš da mrzim ovo svoje sve,

čak još više ono što me veže

emocijom, sentimentom navike;

duša boli, misli samo bježe

kao da su sastavljene mi od suza

kakve nikada se neće isplakati.

Stavi, Kriste, na me više svojih uza

jer iz kože rado bih iskakati.

Ali neka, bit će kušnja jednom slatka

kada pretvori se sve u prah

i kad moja duša bude sasvim glatka

da Ti preda prokušani dah.

18.08.2021. 10:08

Majčina kosa

Prijatelju, suputniče sudbe krasne,

za kojeg sam uvjerena bit će raj,

od tebe su koristi sve časne,

kraj tebe počiva mirno čak i zmaj

što se dade pripitomiti bez sile.

Velike su nesreće od tebe brzo manje,

a sve sitne brige poput male žile

što nam označava da smo kobi tanje

i da svi smo jako krhki stvorovi.

U duhovnome prostoru postoje

radi takvih kao ti svi sigurni dvorovi

što i napuštenu čeljad svu posvoje.

Prijatelji dragi, suputniče s naše vjere,

lijepo vas je imati u klasju, u blizini.

Kad naiđe na me ono neko čudno zvijere,

sjetit ću se tvoje pažnje u tišini.

Znam da i za mene ima nešto, neki stan

ili barem neko predvorje za sveti Grad

i za ono velebno vam zdanje kao Dan;

sjećanje na tebe odnosi mi svaki jad

jer ja ne znam uvijek točno tko sam,

ali sigurno me drži ta Majčina ruka

čija prekriva me bujna kosa

koja znači da je ona za me luka.

Stoga se i nadam jer mi tu je zgodno,

najljepše je mjesto to za mene,

za tu moju dušu Zrnje neophodno

i za ljubav moju voda svete Stijene.

18.08.2021. 21:56

Novo nebo

Lađa plovi nadaleko

kad se Bogu svom obrati

jer je tamo med i mlijeko,

mjesečina, zaljevi i paprati

jer je zove bestežinska luka,

čvrsta sidra, ždralova i dokova

radi kojih nije uzaludna Muka,

nad kojima Bok je iznad bokova

što ga probolo je smrtno koplje,

s kojeg lije vječna krv života.

Moreplovci jedu žitno snoplje,

pismoznanci piju kaplje pota.

Gdje je moje razapeto platno

od kojega ostadoše samo rupe

kao dokaz da me sunce zlatno

spržilo od silne moći na sred klupe,

gdje sam napila se vode bistre

što je kapala iz ptičja kljuna,

gdje sam živjela od Riječi čiste

što je kao plima navirala puna?

Lađa plovi nadaleko

kad se, Kriste, Tebi vrati

jer Ti besplatno je mlijeko,

vino Tvoje se ne plati.

Evo lake jedrilice,

nove, neiskusne poput cvijeta!

Evo mlade ptice!

Proći će kroz vrata svijeta

da ih nose svježi maestrali

pod oblake iznad oceana.

Nisu mora iskušali,

ali im Nebesa nisu strana.

26.07.2020. 23:07

Put jeseni

Jesenske će noći mirisati

i po snijegu, i po inju,

a ja sve ću udisati

i slaviti Svetinju,

Boga Kralja, Boga Dijete

kraj svjetlosti svijeća,

Majku Mariju i svete

usred uzgojena cvijeća.

Jesenski će požutjeti puti,

svi će bježati u dalj,

tamo gdje se ne nose kaputi,

gdje prebiva u toplini Kralj.

Jesen vodit će me gore,

ka nebesima i Hramu,

iznad zemlje i njezine kore

gdje još proživljavam dramu

od svih kušnji i od krsta

što me Križu slavnome podari

kako postala bih neka druga vrsta

kakva nikada se ne pokvari.

19.08.2021. 16:38

Križ suza

I bliješti monitor,

oči se kinje,

i vid se zamuti,

al' postoji koridor

gdje treperi tinje.

Tu moji su puti.

I premda vidim na pola,

i srce je gusto,

a duša pokisla,

slutim da nada mi gola

kamenje pusto

da bih se stisla

rame uz rame

sa svojim Kristom

gdje krsna je Rijeka

što sjaji sred tame

duhovnošću čistom

koja me čeka.

Ponesi! Ponesi jade,

u mene utoni,

zove me ona

u dane premlade

da mi zazvoni

taj duh od zvona.

Puno je spoznaja

u jednom trenu,

i kušnje me traže

da savladam zmaja

na svom terenu

gdje sveti me snaže.

Hvala Ti, Bože,

za svaki podatak

o kojem sad znam.

Dok mrtvi se glože,

imam zadatak

raspiriti plam

vjernosti svoje

da postane bistra

i da ne gajim

prljave boje

nego da Krista

nikom ne tajim.

Moj Bog je mrtav,

ti, razvratni svijete,

braćo i sestre od laži,

zbog vaših žrtav'

za dane proklete

čiji ste paži.

Jest, poginuo sav,

umro je Bog moj

na Brdu strave

jer ričući lav

je započeo boj

bez volje prave,

u znaku neznanja,

s predznakom bluda

i svega što nije.

Da, bezumnih sanja

bezbrojnih luda!

Tu razlog se krije.

I što mogu ja, jedna

i tako krotka,

i tako sama,

kao fikus bijedna?

I to mi je potka

kad naiđe tama,

kičmu će saviti

u srcu strasno

duša mi čista

jer ustaje slaviti,

da sve bude jasno,

uskrsnuće mi Krista.

19.08.2021. 22:08

TRAGOVI KRSTA

Spoznat ću Tvoje milosrdno srce,

ali ne u potpunosti, nikada,

dotaknut ću dlanove Tvoje,

Ti, čvrsta mi stijeno i loze trse

na kojemu cvate najljepša nada

za sve velike grijehe moje.

Od života Tvoga ću piti

beskrajnih mogućnosti sjaj,

slobodu od koje se rađa

sve ono bez čega se ne može biti,

a Ti ćeš mi biti zavičaj

po kojemu plovit će moja lađa.

U Tebi gledat ću sve duše svete,

zajedno s vama stvarat ću vina

svih mogućih sorti i vrsta.

Vidjet ću misli kako mi svemu lete

što nastade od Tebe, Čovjeka, Sina

svakom tko slijedi tragove krsta.

Drvo križa bit će mi tijelo,

duša će moja punit se slovom

koje tu množi se slavnom krvlju.

Kad me pogledaš, prići ću smjelo

da Ti pokleknem odorom novom

koja se plete dok prilazi Biblijskom Drvlju.

Predat ću lađu Tebi na ruke

da ju posvetiš na život vječni,

da rastrgaš pečate moga stiha

kako bi otkrili molitvu Tvoje Muke

koja je jedini istinski liječnik

u srcu iz kojega izvire voda tiha.

04.07.2020. 22:48

Pad zloduha

Posred svih dolina suza

skupit će se malo stado

u jednosti, u tvome naručju

koje oslobađa smrtnih uza,

koje svakog prima rado.

U tom kršćanskome stručju

naći ćeš i moje cvijeće,

nadam ti se, Majko blaga.

Nosit ćeš me kao sina

koji gori za te poput svijeće

na kamenu Groba prazna, draga

gdje je Isus uzašao put visina.

Tamo ja ću uvijek tebe naći

kako pratiš, kako držiš stražu

jer si strah i trepet zlodusima.

Tamo ću i samo nebo ja dotaći,

ispjevati svoju molitvu najdražu

slavi koju tvoja snaga ima,

moć i snaga vječna djevičanstva,

Majko naša, Majko mila.

Tebe prvu Bog je zamislio

kao prethodnicu proročanstva

kad si srce moje zarobila,

kad se za te Duh naš zamilio.

Svrgnula si boli, patnje,

žedne ti si napojila

mlijekom svoje nevinosti

kakvu nose Ruke zlatne

koga ti si zadojila

u tišini malenosti.

Molitvom ćeš svojom čednom

uništiti zloduha nam svaki trag,

nebom, zemljom ti ćeš kraljevati

u našemu raju mednom.

Svak će ljubiti te, biti tebi drag,

malenošću svojom ti ćeš carevati.

U dolini smrti četrdeset dana,

koja žari, koja ledi, koja zebe,

koja pali naša srca, naše duše,

i bez vina koje daje Kana,

živimo u nadi pokraj tebe

da se zlodusi do kraja sruše.

11.04.2020. 13:13

Kao ljubavnici

Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58

Srce rastanaka

U noći moga kratkog pada

pronašla sam sve ostatke

svoje nemoći i zla.

Mada tu je živjela mi nada,

mada bile su mi molbe slatke,

poklonih se teško sve do tla.

To si htio, Gospodaru moj,

da me opet nađeš samo svojom,

da me upozoriš na to odricanje

koje sam naučila uz nauk Tvoj;

da se krijepim riječju Tvojom,

da zaboravim na poricanje

ljubavi nam ljubomorne

kojom srećemo se svaki dan.

Predala sam teret što me trese,

ne bez boli jake i sumorne,

a na moje kapke nisi položio san

već si dao vjetru da mi dušu svu odnese.

Znaš da ljubim i u Tebi srce nosim,

da je Tvoje Veličanstvo moja meta

i da pjevam samo kada Ti pokreneš

nadahnuće što ga često prosim

jer Te žudim, Kriste, za sve ljude svijeta.

Strah me bilo da od mene se okreneš.

Uzmi grijehe, duh i dušu, sve,

sve to što Ti predajem za raj

da mi budeš jedino Ti lako breme.

Znam da vratit ćeš mi izobilje,

ali ponizno Te ipak molim, znaj,

da očuvaš koje nosila sam sjeme

još od dana koje si mi dao davno

da bi procvjetala ljubav rastanaka

čiji znak su ptice, skitnice, nosači

koji gledali su suze moje javno.

Sačuvaj mu život opstanaka,

a mene nek volja Tvoja svu zakvači.

U toj noći srce Ti se moje proli,

vruća ljubav Tvoj je meni dar

pa ga poput službenika štujem,

makar znaš da to sve tako jako boli,

a donosi mojoj vjeri sve to veći žar,

što mu srce nježno češće čujem.

19.07.2021. 11:35

Prašina od zlata

Prosuo si, Kriste, prašinu od zlata

da se osipava na sva srca proročanska,

ali neke duše načiniše si dragulje.

Svima ostalima Ti otvorio si vrata

iza kojih cvate bračna sreća djevičanska,

čije lađe zadobiše more, mirno kao ulje.

Tko ne ljubi pravo viteza svog, svoju djevu,

toga protjerat će trgovi od sveta Grada,

makar mnogo ima onih koje Bog pozove,

ali malo izabranih raduje se anđeoskom pjevu;

malo ih je što posvećuje ih Tvoja nagrada.

Još je rjeđa duša što se izravno Ti odazove.

Sretan onaj koji ljubi, koji daje za badava

svoje ruke, srce i sve svoje blagodati,

darove što Ti izlijevaš duši što se preda

duhovima, anđelima iz ta Neba plava

kao da si sakupio sve svadbene lati

što ih s ruža različitih priroda poreda.

Samo čvrsto zaljubljene duše dobro znaju

kako teško čovjeku je voljeti do kraja,

ljubiti se poput nevinih stvorenja.

Samo one ljubavi Ti, Kriste, vječno traju

kojima si predao Ti mirise iz raja,

kojima si dopustio Ti oslobođenja,

kojima si dao svoje ljubavi Ti zaklon

od sve zemlje, praha, svega što je blatno;

kojima si dao proročanstva krasna.

Ako pak ne ljube Tebe i Tvoj zakon,

kako duše mogu znati što je zlatno,

što Ti je blaženstvo i sva sreća časna?

19.07.2021. 18:21

Zlatna škrinjica

Do viđenja, opet ću te naći

da u srcu svetinje ti slavim;

kada ovi dani postanu još kraći,

budit ću se da se tebi javim.

Samo tvoje srce poznaje mi uzrok

od kojega potekao moj je plač,

i dah, i stih, i suza mojih tok

od kada je dušu Majke dodirnuo mač.

Samo ti si pretekao ove težnje

jedna kobna časa u danima davnim,

pronikao sakrivene svima čežnje

za budućnost u dvorima slavnim.

Poetesa ili sveti čovjek odorama

uvijek mora iskrenost iskovati;

takav život srcu velika je drama,

ali ono zato uči Boga jedinoga štovati.

01.08.2020. 07:43