Odozgo rođeni

„Tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega”

Iv 3,3

Iznova se roditi, prema Isusovim riječima navještaja, znači proći kroz jedan dugotrajan proces. Kada po prorocima Ezekielu i Jeremiji Gospodin Bog obećava da će iz čovjeka izvaditi srce kameno i dati mu srce od mesa te da će udahnuti novi duh i obnoviti ljudska srca, i upisati tamo svoj Zakon, urezati ga u srce čovjeka, to je za vjernike najava rođenja odozgo. Ono se ne događa kao nekakva plemenska inicijacija ili kakva ideološka, misaona promjena već kao vrlo kompleksno i kompletno obraćenje čovjeka.

Gospodin Isus bira svoje učenike, poziva ih da Ga slijede i daje im poslanje pri čemu im često mijenja ime te ih podučava, naviješta kraljevstvo nebesko, čini čudesa najraznovrsnija, čini nemoguće, predaje život na križu, umire i uskrsava te šalje Duha Svetoga na Crkvu koju je sam utemeljio, a potom šalje učenike i sljedbenike na dugo životno putovanje svjedočenja Istine, Ljubavi i sasvim drugačijega načina novoga Života u Gospodinu.

Naravni čovjek se mora roditi u nadnaravnome ozračju, s novim ćudorednim životom, mora primiti klicu i počelo života koje dolazi „odozgo”, od Boga. Apostoli poistovjećuju to počelo s riječju Božjom i s Duhom Božjim.

Riječ i Duh su neodvojivi.

Bog nas neprekidno rađa, dragovoljno nas rodi „riječju istine (Jak 1,18.21.)” koju moramo „primiti” da budemo spašeni. Prema 1 Pt 1,22-25, Bog nas opet rađa svojom Riječju (propovijedanjem Evanđelja), koju je u nas položio kao „sjeme” života i kojoj se trebamo pokoriti. „Poput novorođene djece mi čeznemo za mlijekom Riječi kojim moramo rasti sve dok ne budemo spašeni (1 Pt 2,2)”. Prema Ivanu, naše novo rođenje jest djelo „sjemenke” Božje koja je u nas položena, djelo Krista, Riječi Božje koju treba „primiti” vjerom.

„Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac:
djeca se Božja zovemo, i jesmo.
A svijet nas ne poznaje zato
što ne poznaje njega.
Ljubljeni,
sad smo djeca Božja
i još se ne očitova što ćemo biti.
Znamo:
kad se očituje, bit ćemo njemu slični
jer vidjet ćemo ga kao što jest.”

„Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha
jer njegovo sjeme ostaje u njemu;
ne može griješiti jer je rođen od Boga.” 1 Iv 3,1-2. 9

Budući da Duh daje djelotvornost Riječi, kao ni stvaranje, ni djelo našega preporođenja ne može se zamisliti bez suradnje Riječi i Duha.

„

Pavao smatra da nas Duh čini „djecom Božjom”. Rođenje Riječju koju primamo po vjeri ili Duhom koji nam je dan po krštenju – to su dva vida iste stvarnosti koji se međusobno dopunjaju (Dufour, str. 1115/6).

Stoga novo rođenje nije metafora već duboka stvarnost.

Čovjek je nanovo rođen Riječju i Duhom, on je postao novo biće čije je moralno ponašanje korjenito preobraženo.

„Opće dužnosti vjernikâ

Podsjećaj ih da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo, 2 nikoga da ne pogrđuju, da budu neratoborni, popustljivi, da očituju svaku blagost prema svim ljudima. 3 Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge.
4 

Temelj dužnosti vjernikâ

Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, 5 on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom, 6 koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, 7 da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga. (Tit 3,1-7).”

Rođeni odozgo je napustio zlo, ne ide više za svojim strastima nego se pokorava Riječi koja mu naređuje ljubav prema braći; on se više ne smije ogriješiti o zahtjeve bratske ljubavi. Odsad živi potican Duhom, presađen u sam Kristov život:

„Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu (Rim 6,5-6).”

Rođeni odozgo, postavši sinom, smije polagati pravo na baštinu Kraljevstva. Sjeme položeno u njega jest klica neraspadljivosti jer to je sjeme Riječi koja zauvijek ostaje, koja je sišla s neba i uzašla na nebo; ovo načelo vrijedi u prvom redu za Sina Čovječjega, ali domašaj mu je sveobuhvatan; moći će, dakle, uzići na nebo onaj koji u sebe primi ono počelo koje dolazi odozgo: Duha Božjega, zalog našeg uskrsnuća u slavi.

„Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 23 Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. 24 Doista,
svako je tijelo kao trava,
sva mu slava ko cvijet poljski:
sahne trava, vene cvijet,
25 ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka.

Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno. (1 Pt 1,22-25).”