Radost križa

Obraćenje me nije toliko promijenilo koliko je susret s Isusom promijenio i raščistio moje poglede na život i svijet, a naročito moje mišljenje o meni samoj.

Obraćenje mi je dao Gospodin kako bih na drugačiji način gledala i vidjela, slušala i čula.

Ista ja, ovakva kakva jesam i kakva sam bila, činim ono što je volja Boga dok sam prije činila ono što sam vidjela da ljudi od mene očekuju.

Utješno je da sveti Pavao ostade i dalje ona ista osoba koja je i bio prije sudbonosnog susreta s Isusom, ali, umjesto da progoni kršćane, dopustio je Isusu da se nastani u njegovom tijelu, u njegovom srcu, u njegovoj duši i osobnosti te da čini Božja djela.

Evanđelisti su bili isti ljudi kao i prije kada im se dogodio susret s Božjim Sinom. Isus je njih odabrao i pozvao takve kakvi jesu na vršenje Božje volje.

Sveti Augustin je bio tražitelj dok mu Gospodin nije pokazao što je to što traži.

Ljudi su često u službi svoje sebičnosti, ali još češće žive u službi drugih ljudi i u službi općega neznanja o božanskim stvarima. Sin Božji po volji Oca poziva sve one koje Mu Otac daje da ih pozove i sačuva u sebi i u vršenju božanskog poziva.

Čak i tradicionalni vjernici doživljavaju temeljito obraćenje tek kada ih Isus pozove da ne budu nevjerni nego vjerni.

S druge strane, iz gledišta pogana ili ateista, nije popularno svjedočiti o tome kako smo nekad bili nešto kao sasvim druge osobe, a sada smo novi ljudi. Ako tako tvrdimo, nitko nas ne čuje i ne razumije.

Ljude nije potrebno mijenjati. To znaju i ateisti i vjernici.

Ljude je potrebno obavijestiti točnim podatcima o Kristu koji je i Bog, i Čovjek, koji je umro i uskrsnuo, koji je objava Boga ljudima, koji je ljubav sama i koji nije stvorio grijeh. To je Radosna vijest za pogane i ateiste i nevjernike.

Svatko širi vijesti na svoj način.

Netko se raduje, netko kritizira. Netko nosi jaram, netko čini čudesna djela milosrđa.

Ako Isus poziva svoje da svjedoče Radosnu vijest, tada se ona svjedoči.

Radosna vijest je Isus koji ulazi u ljudska srca pomoću obraćenih i pozvanih ljudskih srdaca. Ona čini djela pomoću djela obraćenika, ma kakva bila. Ona trči nogama pozvanih obraćenika da bi dostigla u trku one koji još ne vide svoj cilj.

Isusu nisu potrebni branitelji, Isusov Duh je Branitelj onih koji šire Radosnu vijest, koji nose Isusa svima drugima.

Mnogi će reći da su prije obraćenja bili bolji i sretniji nego nakon obraćenja.

Nisu razumjeli sebe, svijet, život, znali su uživati i slično, a sada znaju da su teško popravljivi ili nepopravljivi grešnici. I to je početak navještaja Radosne vijesti kao što je svaka iskrena ljudska riječ početak svjedočenja jedine istine koja vrijedi za sve ljude jednako, Isusa Krista koji je Istina.

Vjernici ne mogu podučavati druge vjernike o mnogim stvarima ili o tome kako će govoriti i što će učiniti jer sve vjernike podučava Isus.

Mnogi sve isto misle što su mislili i prije obraćenja, ali prije to nisu govorili ili su govorili na drugi način.

Isus govori istinu svijetu koji ne može uvijek podnijeti istinu.

Zato poziva svoje da Ga svjedoče i naviještaju. Jer ih ima koji istinu nikada nisu čuli. Jer ih ima mnogo koji traže istinu, naravno, vrlo dugo i naporno pa će se odmah oduševiti kada ih pozove Bog da im otkrije sebe.

Lijepo je kad mnogi svetci u svemu vide Boga i Božju ljepotu.

Ostali grešnici, mnogi, vide oko sebe pokvarenost ljudi i pakao svijeta, a najviše ih užasava što u toj pokvarenosti i paklu žive i ne mogu pobjeći od svijeta već im njihove savjesti i njihova vjera nalaže da svjedoče o čistoći, dobrome, ljepoti i vječnom životu, a ne da se povlače i bježe.

Mnogi se ljudi ponašaju kao čistunci dok su u srcu sebičnjaci i pokvarenjaci, a još je više onih koji izgledaju pokvareni, a nisu.

Mnogi su pogani veliki idealisti, mnogi su jako iracionalni. I mnogi vjernici su takvi u ponašanju i na riječima. Nerealni vjernici jednako su korisni kao i oni koji su jako realni.

Ljudska srca su za mnoge ljude tajna i nepoznanica.

Samo Isus poznaje ljudska srca.

Isuse, dao si mi ovu narav koju imam i sve što mi daješ je za mene svetinja.

Dao si mi vjeru, običnu vjeru, ali i onu nadnaravnu vjeru.

Uvijek sam opraštala, ali to me sada više ne boli, barem ne dugo.

Uvijek sam tragala za istinom, ali sada sam svjesna da ne poznajem istinu onako kako sam mislila.

Uvijek sam patila od osjećaja krivnje, ali sada znam točno što mi je grijeh i zašto sam kriva dok prije nisam poznavala nikakve granice svojoj krivnji.

Čovjek se ne može povjeravati psihijatrima jer oni su liječnici koji postavljaju pitanja i testove da bi dali bolesnicima dobar lijek.

Čovjek se ne može povjeravati svećenicima jer oni su službenici Božji koji vrše mnoge poslove, kao što je služba sakramenata, za čitave narode.

Čovjek se ne može povjeravati odvjetnicima jer su oni tražitelji dokaza i protudokaza.

Čovjek se ne može povjeravati prijateljima jer na taj način opterećuju ljude ili ljudi zloupotrebljavaju ono što im čovjek povjeri.

Čovjek se može povjeriti Bogu, otići po lijek psihijatru, tražiti oproštenje i zahvaljivati u sakramentima, izbjegavati odvjetnike i pokušati pomoći prijateljima.

I, kada ne bih redovno konzumirala svoj lijek što ga dobivam po nalogu stručnog liječnika psihijatrije, ne bih mogla piskarati, ne bih se mogla ispovijedati, ne bih znala niti pronaći odvjetnika, a novi prijatelji bi bježali od mene (stari prijatelji su pobjegli već prije).

Isus bi me nosio na dlanu i čuvao bi moj život, čuvao bi me za sebe.

Tada bismo, Isuse, bili samo Ti i ja. Tebe mi ne bi mogli oduzeti, još bismo se više zbližili. Problemi se više ne bi mogli tako nagomilavati na mene ili ja ni za kakve probleme više ne bih bila odgovorna.

Ovako, još sam bolesna, ali sam odgovorna kao netko jako mlad, snažan i zdrav. Odgovorna sam financijski i materijalno, odgovorna sam u pravnom smislu, odgovorna sam u moralnom smislu. I to je križ. I taj križ si mi dao Ti, Isuse Kriste, njime sam počašćena, taj križ je za mene svetinja.

Zbog toga Te sve više volim, Isuse, Gospodine, iz dana u dan, iz sata u sat, iz minute u minutu. 31.01.2021. 23:40