Čovjek između duha i tijela

Izraz „tijelo” po biblijskim spisima krije u sebi određenu dvoznačnost za nas, ljude koji živimo ovdje, na zemlji, u vremenitoj stvarnosti. Prema Pavlovoj Poslanici Galaćanima, ljudsko „tijelo žudi protiv Duha (Gal 5,17a)”. Tjelesni način postojanja je, dakle, suprotan duhovnosti. Većina nas ovdje živi negdje između tijela i duha, to jest između tjelesnosti i duhovnosti. Duh je taj koji potiče tijelo, ali također i tijelo je onaj činilac koji može utjecati na duhovnost. Neki su učili od malena da bavljenje sportom ili tjelesnim vještinama donosi zdravlje duha. To je sigurno točno, ali istinsko i kompletno zdravlje začinje se u duhu čovjeka gdje i završava na kraju života.

U svakom slučaju se svima nama očituje vrlo jasno da je tijelo propadljivo, ma koliko da ga održavamo, naročito ako nam je duhovnost slaba strana. Eliksir mladosti i lijek protiv propadanja nalazi se u duhu i duhovnom razvoju jer čovjek se razvija cjelovito, u duhu i tijelu, i u duši kojoj je opet izvor Božji Duh:

„Onda Gospodin reče: »Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.« (Post 6,3).”

„Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh (Rim 7,14).”

„Predmet misli njihove, strah srca njihova –
tjeskobno je iščekivanje dana smrtnoga (Sir 40,2).”

Kad se čovjek uzdaje kao vjernik Kristov, ne u tijelesne žudnje i u svoje tjelesne slabosti i krhkosti, već u silu smrti Spasiteljeve, u taj izvor životvornog Duha, tada pobjeđuje i smrtnost kojoj su uzrok čovjekovi grijesi.

Razlike su među nama, ljudima, samo u tome do koje je tko mjere uspio u svome životnome pouzdanju povjeriti se na milost Božju.

„

„Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.

Pobjednički hvalospjev

A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu. (1 Kor 15, 53-58).”

„Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu (2 Kor 4,11).”

„Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo (2 Kor 5,6-10).”

„Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! 12 Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! 13 Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom, koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: 14 čuvaj Zapovijed (ljubavi), neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. 15 Njega će u svoje vrijeme pokazati On,
Blaženi i jedini Vladar,
Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ,
16 koji jedini ima besmrtnost,
prebiva u svjetlu nedostupnu,
koga nitko od ljudi ne vidje
niti ga vidjeti može.
Njemu čast i vlast vjekovječna!
Amen. (1 Tim 11-16).”

Biblija od početka odgaja vjernika za život po Duhu. No, tek kada dođe Isus, razjasni se koja je zapovijed i koji je savjet za čovjeka najvažniji.

„Najveća zapovijed

(Mt 22, 34–40; Lk 10, 25–28)
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« 29 Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«
31 »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« (Mk 12,28-31).”

 

Tako Bog ulijeva ljubav i nadu, i vjeru u čovjeka po ljudskome pouzdanju u Božju riječ.

„I. SPASENJE PO VJERI

„A. OPRAVDANJE

Navještaj poruke o spasenju

Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. 17 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.

 

1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA

Nad poganima

Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25 oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27 a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.  Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. (Rim 1,16-32).”
 

„Kršćanin oslobođen Zakona

Ili zar ne znate, braćo – poznavaocima zakona govorim – da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. 2 Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3 Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.
4 Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5 Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova

Dok se ne ispuni otkupljenje, Stari zavjet ne može proniknuti dubine Sotonine i stoga oklijeva da opake duhove pripiše nekome drugom osim Bogu, ali potvrđuje da dobri duhovi u svakom slučaju dolaze izravno od Boga. Čovjek naslućuje da postoji Duh svet i posvećujući, jedini izvor svake nutarnje preobrazbe.

Svojstvo duhovna čovjeka, čovjeka poučena Duhom Svetim jest da upoznaje darove Božje i da čezne za većima.

Budući da je Bog sam Duh, ono što se rađa od Boga rođeno je od Duha i duh je te se može klanjati u duhu i istini, odreći se smrtnosti grešnoga tijela i svojih mrtvih djela da bi donosilo plodove Duha koji oživljuje.

Čim posjedujemo Duha, Boga, ništa na svijetu ne može nas upropastiti jer se Bog darovao nama, a mi živimo u Njemu (Dufour, str. 214., 215., 1056.). 08.01.2021. 05:01