Kamenje

 

Točno je da nisam gazda svoj,

da me Božja ruka puti, usmjerava

svakoj riječi i u svaki boj.

Ta, ja ne znam niti da me provjerava

jesam li se kako oslonila

na svoj osjećaj za stvarnost,

ali znam da sam se osovila

jer to značajna je podudarnost

s Božjom voljom koju slušam.

Ti mi, Kriste, djela vodiš

što ih čezne moja duša

i u njima me porodiš

kao onu koja sam u svijetu.

O tom ne znam i ne vidim sebe,

ali tu su one ptice u svom letu

što ne gnijezde se bez potrebe.

Nevjerica često moj je znak,

pusto čuđenje na kratko;

tada vidim da sam pepeo i prah,

ali da je biti Božjom meni slatko.

Besplatno dobivam život taj u izobilju

i ne stižem sve to dati, mada silno želim.

Imam obećanje da ću ploviti u milju,

da će Bog to učiniti da podijelim

sve što spada na božansku Riječ.

Bog me nosi, obuzima sav moj duh,

On mi daje meda, slatku mliječ,

inače bi život bio samo kamen suh.

02.01.2021. 09:41

"Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: »Učitelju, prekori svoje učenike.« On odgovori: »Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!«."

Lk 19,39-40