Kralj vjekova

„Obratite se k njemu svim srcem svojim †

    i svom dušom svojom, *
    da činite pred njim istinu,
i on će se okrenuti k vama, *
    i neće sakrivati lica svoga od vas.
Gledajte što učini s vama, *
    na sva ga usta slavite i hvalite,
blagoslivljajte Gospoda pravde *
    i uzvisujte kralja vjekova.

Ja ga u zemlji progonstva hvalim *
    i očitujem njegovu moć i veličinu
    grešnom narodu.
Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. †
    Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas *
    i milost vam iskazati!”

Tob 13,1-10

Gospodin Isus, Čovjek i Bog naš, živi u povijesnom vremenu i to od onoga časa kada se utjelovio u krilu Djevice Marije po Duhu Svetom.

Isus se rodio na zemlji u 'dane kralja Heroda' (Mt 2,1); Isusovo propovijedanje počinje „petnaeste godine vladavine cara Tiberija” (Lk 3,1); Isus 'daje svoje dobro svjedočanstvo pod Poncijem Pilatom' (1 Tim 6,13) i to se zbilo kao vrhunski događaj svete povijesti koji se zbio „jedanput zauvijek” (Rim 6,10 i Heb 9,12). Zato sve kršćanske vjeroispovijesti bilježe trenutak kad je Isus zakoraknuo u ljudsko vrijeme. Isus je dijelio naše doživljavanje vremena, samo što Mu je proročka svijest omogućavala izdizanje nad tijek zbivanja te tako Isus živi oka uprta u smrt u koju „treba” uvrijeti da bi nakon toga uskrsnuo (Mk 8,31; 9,31; 10,33sl//). To je Isusov „čas” (Iv 17,11) koji Mu posluh prema Ocu brani da ga uskori ili ubrza (Iv 2,4).

Isusovo je vrijeme punina vremena. Isus jasno obznanjuje:

„Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje” (Mk 1,15 usp Lk 4,21).

Isus čitavoga zemaljskoga života i javnog djelovanja naglašeno poziva svoje slušateljstvo da shvate znakove vremena u kome žive. Najzad i zaplače pred Jeruzalemom koji nije znao prepoznati vrijeme u koje ga je Bog pohodio.

U odvijanje Božjeg nauma zašao je događaj prema kojemu se sve određuje sa „prije” i „poslije”. Isusovo vrijeme je u središtu zemaljskoga trajanja. Krist privodi vrijeme njegovu ispunjenju, dominira nad cjelokupnošću tog vremena.

S Isusom je nastupio odlučni događaj vremena (Dufour , str. 1467/8)

Stoga i nije čudno da Isusovi neprijatelji, neprijatelji kršćanske Crkve što ju je Isus utemeljio nastoje novim i starim ideologijama poreći sve što je normalno, prirodno i logično pa nastoje čak zanemariti tradicionalne vrijednosti kako bi zanemarili sve što je u prošlosti postojalo. To se naročito vidi u obrazovnim sustavima gdje se više ne mora učiti niti povijest, niti jezik materinji, niti jezik i govor općenito već samo sličice i ikone, informatičke slagalice i slično. Mnogi bi voljeli da se vrijeme ne računa uopće ili da se računa od trenutka kad je koja od tih ideologija zavladala kao što je, primjerice pojam „novi val”.

No, vrijeme postoji za čovjeka kako bi čovjek mogao razumno spoznati istinu. Za spoznaju činjenica neophodno je imati neku prvu pretpostavku, prvu premisu, a takva dolazi iz iskustva i to iz iskustva koje se dogodilo više puta jednako u prošlosti te se dokazalo kao realno, uvjerljivo i istinito. Tek na prošlim događajima čovjek može zaista nešto razborito i razumno učiniti i izgraditi sebi dobar život. Kad ima prvu premisu, čovjek lako nađe i onu drugu da bi s dvije istinite i točne premise došao do konkluzije, kako bi mogao donijeti zaključak, a to je osnovna ljudska spoznaja. Bez takvoga postupka nema razmišljanja, niti spoznaje, nema razuma.

Najnovije ideologije postaju smiješne u svojim besmislicama jer su izgubile prošlost, jer su izgubile zdrav razum. Čak ni dijete više ne može se biti već se mora odmah učiti da je spolni užitak najvažniji i da taj „rodni užitak” posjeduju djeca koja su sva negdje u nekim kategorijama koje su sklepane od kategorija „muško” i „žensko”. Čak se ni sveta riječ „Amen” ne smije izgovoriti bez primisli na nove zapovijedi novih ideologija. Eto, kako su neki ljudi robovi vlastita nerazmišljanja, da ne velim neku težu riječ.

Boje se Boga, boje se Isusa Krista jer znaju da je kršćanska Crkva zapravo Krist i žele Ga nadvladati i prevladati, a pri tome srljaju u ludosti koje bi bile smiješne da nisu tragične za potomstvo.

S Gospodinom Isusom su započela posljednja vremena, to su vremena nove ere, to je vrijeme kršćanske Crkve u kojoj je sav narod koji vjeruje jedno tijelo, Kristovo, gdje su svi ljudi udovi toga tijela. Glava tijela je Krist.

Isus je već u svojim prispodobama bio dao nazreti hod kraljevstva Božjega prema budućoj punini jer odlučni događaj vremena jest započeo i donosi svoje plodove sve do sada. Poslije Uskrsnuća, poslanje koje Isus zadaje apostolima predmnijeva taj isti produžetak posljednjih vremena, produžetak eshatologije; a prizor Uzašašća jasno luči trenutak kad Isus staje Bogu s desne strane od onoga trenutka kad će se vratiti u slavi da potpuno dovrši ostvarenje proročkih obećanja. Između ta dva trenutka postoji međuvrijeme koje je kvalitetom različito od vremena neznanja u kome su se nalazili pogani. To je vrijeme Crkve.

Kada će svršetak doći, nije poznato nikome do li Ocu nebeskome:

 

„Vrijeme dolaska neizvjesno

(Mt 24, 32–35; Lk 21, 29–33)
»A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. 29 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30 Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 31 Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.«
32 »A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.« (Mk 13,32//).”

Vrijeme Crkve nije samo po sebi dostatno. Ono je već dio posljednjih vremena, ali unatoč tome je ustremljeno prema punini koja ima doći, usmjereno je prema jednom cilju – Danu Gospodnjemu. Tek će tada biti dovršeno djelo Krista koji je Alfa i Omega, Onaj „koji jest, koji bijaše i koji će doći” (Otk 1,8).

„Znakovi Dana Gospodnjega

A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: 2 ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 3 Neka vas nitko ne zavede ni na koji način.
Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 4 Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... 5 Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? 6 I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 7 Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. 8 Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom ustâ i uništiti pojavkom dolaska svoga – 9 njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima 10 i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. 11 I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži 12 te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost.” 2 Sol 2,1-12

„30 »I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.« Dj 17,30-31

Vrijeme Crkve će dostići svoje posvemašnje preobraženje kad se pojave nova nebesa i nova zemlja. Tamo više neće biti ni sunca, ni mjeseca da označe vrijeme kao u starom svijetu jer će ljudi ući u Božju vječnost; Otk 21,23 (Dufour, str. 1469/72). 12.01.2021. 08:32

BDIJTE!

(Mt 24, 36–44)
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.
34 Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35 Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – 36 da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.«
37 »Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«

Mk 13,33 sl//