Hodočašće slave

Stope moje streme pa klecaju,

velika je navala pod stare dane,

a još zidovi i podovi mi jecaju;

tu sam, čekam da mi dan osvane.

Zarobljeništvo i progonstvo,

srce samo ne može se snaći

da načini maleno poklonstvo

tamo gdje je naviknulo zaći.

Tvoga Tijela žeđam, prosim,

Sjaju mog života, Svjetlo duše moje,

i taj vjeran puk u sebi nosim

koji moli, koji pjeva zahvalnice Tvoje.

Izobilja daješ, makar u tišini

ova tamna područja što vodi

pjevati mi slavu Tvoju u visini

jer ja znam da naći ću se na slobodi

gdje već sada činim sve što činiti se mora.

Makar bijedna, ja sam radosna i zdrava;

makar grešna, službenica sam Ti dvora.

Nevidljiva Milost prisutna je Tvoja slava,

Kriste moj do kojeg stižem Ti na rukama,

s kojim živim gdje me Tvoje stope drže.

Ti me pojiš nektarom na ovim mukama,

blizu si mi, riječi Tvoje nikad me ne sprže.

Hvala Ti, moj Isuse, Zaštito od svega zla,

Hridino mi spasa u tom ostarjelom stanju.

Čekam samo predati se Tebi sva

jer Ti stanuješ u mome jedinome zdanju.

07.01.2021. 16:04

„A što je život?

Umorno hodočašće čija slava u jednom danu

ispunjava pozornicu djetinjstvom, muškošću i oronulom dobom”,

Francis Quarles