Sveti narod

 

„Izvede ga van i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.«  (Post 15,5).”

Gospodin Bog stvori čovjeka, sklopi s narodom savez te, poslije priprave u savezu sa svojim narodom, osobno postade čovjekom u Isusu Kristu, a sve iz velike ljubavi prema svome stvorenju.

Izabran, izdvojen iz drugih naroda, Izrael u biblijskim spisima postaje naročita Božja svojina, narod svećenika, „ narod svet”. Iz neke nerazjašnjive ljubavi Bog živi i hoda usred svoga naroda:

„Gospodin Bog – suputnik Izraelov

Mojsije oslovi Gospodina: »Vidi, ti si meni rekao: ‘Povedi ovaj narod’, ali mi nisi objavio koga ćeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: ‘Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.’ 13 Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli također da je ova svjetina tvoj narod.« 14 »Ja ću osobno s tobom poći«, odgovori Gospodin, »i počinak ti priuštiti.« 15 »Ako ti ne pođeš«, nadoda Mojsije, »odavde nas i ne izvodi. 16 Ta kako će se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time ćemo se samo razlikovati ja i tvoj narod među svim narodima koji su na licu zemlje.« 17 »I ovo što si zatražio, učinit ću«, odgovori Gospodin Mojsiju. »Ta ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem.« ( Izl 33,12-17).”

Bog se očituje Izraelu u oblaku, Kovčegu saveza, Hramu ili naprosto u slavi koja ga prati čak i u izgnanstvo. Svet je posred naroda:

„neću više gnjevu dati maha,
neću opet zatirati Efrajima,
jer ja sam Bog, a ne čovjek:
Svetac posred tebe –
neću više gnjevan dolaziti!” Hoš 11,9

Ta djelatna Božja prisutnost donosi narodu, ne samo obrednu svetost, već istinsko dostojanstvo koje taj narod obvezuje na ćudorednu, moralnu svetost. Gospodin proglašava Zakon upravo zato da posveti narod.

Snaga naroda počiva, ne u vojskama ili u spretnoj diplomaciji, već u vjeri u Gospodina, Sveca Izraelova:

„Ako se na me ne oslonite,

održat’ se nećete!’«” Iz 7,9.

Gospodin svome narodu daje, ne samo ono čime se Izrael razlikuje od drugih naroda, već i ono koliko ima sigurnosti, ponosa i nade koja je zapravo nesavladiva zbog obećanja koje mu Gospodin Bog daje (Dufour, str. 1315).

Za Stari zavjet tema Božjeg naroda jednako je središnja kao što će u Novom zavjetu biti tema Crkve, novoga Božjeg naroda, ali i Tijela Kristova.

Izraelski narod je zbog misterija svog poziva što mu ga objavljuje Gospodin Bog bio različit od drugih naroda. Njegovo je nacionalno iskustvo steklo religiozno značenje koje se naglašava obrezanjem kao određenjem od Boga.

Taj Izabrani narod od prije četiri tisuće godina nasljeduje vjeru patrijarha, Abrahama, Izaka i Jakova i dobiva od Gospodina svoje ime:

„Borba s Bogom

One noći on (Jakov) ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza. 24 Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. 25 Jakov ostane sam.
I neki se čovjek hrvao s njim dok nije zora svanula. 26 Videći da ga ne može svladati (Jakova), ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se hrvali. 27 Potom reče: »Pusti me jer zora sviće!« Ali on (Jakov) odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.« 28 Nato ga onaj zapita: »Kako ti je ime?« Odgovori: »Jakov.« 29 Onaj reče: »Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.« 30 Onda zapita Jakov: »Reci mi svoje ime!« Odgovori onaj: »Zašto me pitaš za moje ime?« I tu ga blagoslovi.” (Post 32,29).

Ime „Izrael” bi prema pučkoj etimologiji značilo „On se bori s Bogom”. To je, dakle, sveto ime, a ne uobičajena narodnosna oznaka. (Dufour, str. 382).

Izlučivši svoj narod iz ostalih naroda, Gospodin ga je na neki način stvorio, sazdao kao dijete u majčinoj utrobi. Osvješćivanje Izraela kao naroda, dakle, prati živa svijest posvemašnje ovisnosti o Bogu.

Gospodin također načini s Izraelom savez i za narod se sve počinje odvijati i na povijesnom, i na planu vjere. Taj sveti ugovor u kojem je dvanaest plemena bilo ugovorna strana, zapečaćen je krvlju žrtve, njime je Gospodin Bog postao Bog Izraela, a Izrael Božjim izabranim narodom. Između Boga i jedne ljudske zajednice uspostavlja se jedinstvena veza; tko god se obrezanjem pridruži toj zajednici, bit će dionik i te veze (Dufour, str 629sl):

„Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. 7 Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.«
9 Još reče Bog Abrahamu: »A ti savez čuvaj moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 10 A ovo je savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. 11 Obrezujte se, i to neka bude znak saveza između mene i vas. 12 Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. 13 Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj savez na vašem tijelu ostati vječnim savezom. 14 Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj savez.« (Post 17,6-14)”.

Izrael je tako sveti narod, narod posvećen Gospodinu i za Njega izdvojen, vlastita svojina Božja, Njegova baština, Božje stado ili vinograd, Božji sin, Njegova zaručnica itd. Zadaća Izraela je svjedočenje Gospodina Boga svim drugim narodima, on je svjedok Božji, posrednik preko kojega će se s Bogom povezati čitavo čovječanstvo.

Izabrani Božji narod je zajednica krvi, skup zajednica institucija, zajednica jedinstvene sudbine koja je ukorijenjena u domovini koju mu je Bog odredio kao Obećanu zemlju, zajednica jezika i bogoštovna zajednica. (Dufour, str. 631sl.).

Događaji su pokazali da su grijesi naroda koji potječe, kao i svi, od Adama i Eve, doveli narod u ropstvo po volji Boga, ali Božji naum nije stoga postao bespredmetan.

Kao nekoć Izrael novi će se narod roditi iz Božje inicijative, ali ovoga puta Bog će pobijediti grijeh koji je osujetio Njegov prvi plan: Gospodin će očistiti svoj narod, promijeniti mu srce, uliti mu svoj Duh, odstranit će iz njega grešnike da sačuva pravedan i ponizan ostatak i sklopit će novi savez s njim i taj narod će biti svet, Gospodinovo stado, i zaručnica. Novi savez će posredovati Sluga Gospodnji i opet će do svršetka vremena narod biti univerzalna zajednica. Bit će to novi naraštaj koji će imati nove ustanove, novi događaj spasenja, novi izlazak kao otkupljenje i izbavljenje, nov hod kroz pustinju koji obnavlja nekadašnja čudesa, povratak u Obećanu zemlju, pobjeda nad neprijateljima i otpočinjanje mironosnog kraljevanja. Sveopći mir što će tako biti uspostavljen na početku povijesti spasenja dovest će ljudski rod u stanje za kakvo on nije znao od Kajinova grijeha (ubojstvo brata).

Nastat će nova sveta zemlja koja će se odlikovati čudesnom plodnošću, to će biti ponovno nađeni raj. Čovječanstvo će opet postići jedinstvo zajedničkim služenjem jedinomu Bogu; to će biti sveta skupština, qahal, ekklesia, crkva pustinje u kojoj će se narodi pridružiti ostatku Izraela.

Novi narod je narod čije grijehe je Isus Krist okajao i posvetio ga svojom krvlju, narod u koji se stupa po vjeri te je sada nadiđena razina vremenitog života na kojoj se kreću narodi. Transcendentnost Božjeg naroda potpuna je: kao kraljevsko svećenstvo on ne pripada ovome svijetu gdje njegovi pripadnici imaju pravo građanstva jer su djeca nebeskog Jeruzalema koji će na svršetku vremena sići s neba na zemlju.

Nakon Izraela, evo i paradoksa Crkve: u svom zemaljskom stanju ona ostaje vidljiv narod kojega Bog poziva da se razvija u vremenu.

Isus je poslan kao prorok sličan Mojsiju da izbavi svoj narod, da mu donese svjetlost, otkupljenje, spoznaju spasenja, radost i slavu. Isus je vođa koji tim narodom upravlja i na kraju za njega umire na križu. Isusova smrt, koja grijeh naroda starog Saveza dovodi do vrhunca, privodi kraju tu prvu ekonomiju. Isus također umire kako bi razasutu djecu Božju skupio u jedinstvu (Iv 11,52). Ovim spajanjem Izraela i svih drugih naroda ostvaruje se eshatološko ujedinjenje novoga čovječanstva, izabranog roda sada, kada Krist, novi Adam, postavlja sebe glavom svekolikom potomstvu prvoga Adama. Božji narod odsad čine ljudi od svakog plemena, jezika, puka i naroda. 10.01.2021. 04:27

„ BOŽJI NAUM SPASENJA

Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.
4 Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
5 u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe,
po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
6 na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome
7 u kome, njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ
po bogatstvu njegove milosti.
8 Nju preobilno u nas uli
zajedno sa svom mudrošću
i razumijevanjem
9 obznanivši nam otajstvo svoje volje
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova
10 da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu
sve – na nebesima i na zemlji.
11 U njemu, u kome i nama
– predodređenima
po naumu Onoga
koji sve izvodi po odluci svoje volje –
u dio pade
12 da budemo na hvalu Slave njegove –
mi koji smo se već prije nadali u Kristu.
13 U njemu ste i vi,
pošto ste čuli Riječ istine
– evanđelje spasenja svoga –
u njemu ste,
prigrlivši vjeru,
opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
14 koji je zalog naše baštine:
otkupljenja, posvojenja –
na hvalu Slave njegove.” Ef 1,4-14