Domaći ekumenizam

Kraljevi i mudraci otišli su, vratili su se valjda odakle su došli, ali drugim putem. Pitam se jesu li našli svoje stare domove, onako obogaćeni Djetešcem kojemu su se poklonili na najbožanskiji i najbolji vjernički način što dokazuje da su bili izuzetno mudri i Duhom Svetim nadahnuti.

Činjenica je da se o trima mudracima može govoriti alegorijski, a ne samo doslovno; simbolički, a ne samo povijesno; svestrano, a ne samo zbog tamjana, zlata i smirne.

Predstavljaju nam najčešće ljude čitavoga naseljenoga svijeta iz doba Isusova. Dok se domaćim pastirima objavljuje Bog preko anđela, na privilegirani način, kraljevi, to jest mudraci su tražitelji, vjernici i ateisti.

No, ponekad se ateisti ponašaju više bogobojazno od vjernika, a mnoštvo, naša velika vojska vjernička, često se ponaša bezbožnički.

Na žalost, ima o tome sva svila svjedočanstava koja su anti – svjedočanstva za Isusa Krista. A ateisti sude Boga po Njegovim vjernicima dok istinski vjernici ne sude nikoga, samo grijehe. Ako se toga držimo, reći ćemo da je nas, istinskih vjernika, jako, jako malo.

Zašto?

Ljudi poistovjećuju svoju zemaljsku nacionalnost sa svojom vjerom i, kada je u pitanju opstanak zemaljske nacije, tada se laćaju krunice ili molitve, pitaju svoje pastire što im je činiti, a da s Bogom uopće ne komuniciraju u molitvama, poklonstvima, sebedarju i slično. Pogledamo li malo dublje, mnogi naciji privrženi ljudi uopće ne žele dobro svome vlastitome narodu jer, zbog nedostatka molitve, ne ljube svoje muževe ili žene, ne ljube svoje političare, ne ljube zaista svoj narod.

Oni malobrojniji, koji intenzivnije vjeruju, razumiju svetost braka i obitelji, svetost ljubavi za naciju, kako svoju, tako i za sve druge nacije, poslušni su građanskim vlastima, vide mnogo dobra, mole za političare.

Svjedočiti Isusa Krista ne može se bez čestih konzultacija s Isusom. To je ono što moraju naučiti vjernici, odgovoriti ateistima na mnoga praznovjerja naglašavanjem činjenice da se Svemogući u Kristu objavljuje, da ima inicijativu prema čovjeku, bilo kojem te da su lažni bogovi izmišljotina ljudska. Mnogi vjernici ne vole i izbjegavaju ateiste.

Mnogi se busaju ekumenizmom, a mrze vjernike drugih vjeroispovijesti, čak oni iz jednoga ogranka Katoličke akcije ne podnašaju one iz drugoga ogranka; jedni su Marijini, a drugi su Antunovi.

Najžalosnije je vidjeti da su i malobrojni pastiri potpali pod utjecaj nevjernih vjernika i obrnuto. Većina pobjeđuje, jači kvači. Nikada se ne čuje ona Isusova riječ:

„Nova pravednost veća od stare

»Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.« (Mt 5,20)”.

Potrebno je ateistima prići s ljubavlju, saslušati i proniknuti njihove razloge. U dubini duše svi Te trebamo, Isuse, Gospodine. Kad ateist posluša jednoga vjernika, on u razgovoru može iznijeti mišljenje koje inače ne bi nikada iznio. No, kada vjernici pripovijedaju da je biti vjernik katolik i biti Hrvat jedno te isto, oni zapravo hule na Tebe, Gospodine Bože. Hrvati nisu Izabrani narod već su to sve duše dobre volje. Samo tako mogu ući u kraljevstvo nebesko svi ljudi.

I među pastirima postoji negativna selekcija, i oni su ljudi, i oni se bore s ohološću i egocentričnošću, i oni moraju pobijediti nacionalizam ili lokalni patriotizam.

Ali, to je jedna sasvim druga tema. 07.01.2021. 10:51