Duševno našašće

Odjednom, bez riječi

i bez dostojanstva moga,

naglavačke gledam

i ničega nemam da me spriječi.

Tajnu srca svoga

samo Majci predam.

A ljubav me Boga drži,

spasonosna svijeća,

ne da znaka tmini.

Blagoslov do srži

jedini me sjeća

da je Bog moj u blizini.

Inače me ne bi bilo

u tom svijetu što me krade

jer mi pronalazi rane.

I znam, sve se zbilo

tamo gdje mi nebo pade

kao da mu suza kane

jer u tom životu

ljubavi je tako malo.

Nema odaziva

primiti Divotu,

mada ti je jako stalo.

Duša nije živa.

Dar je vjere

mukotrpan rad

i hodočašće

pa se duša i podere,

bilo gdje i bilo kad,

za našašće.

A kada se nađe,

duša se raduje

i srce se nada.

Oko moje lađe

vjetrovi prohuje

i zloduh propada.

Dozovi me, Duše Sveti,

i pronađi dušu snenu

što se Tobom nosi

poput orla koji leti.

Uzmi mene, svoju ženu,

srce koje milost prosi.

30.01.2021. 13:19