Znam da doći će taj dan
kada pristat će mi lađa
jer je put joj tako slan,
a nad njom se molitva mi rađa
koja puno slađa je od meda
i od mora, i od putovanja.
Tad je slavlje sveopćega reda
kad iz soli duša mi izranja,
kad mi s neba pada rosa,
podobna za plovidbu daleku.
Dovoljna će biti šaka prosa
koja vodi ptice na tu rijeku
da im se produže slasti
kakvih bilo je na mome drvu
koje još ih revno časti.
One pratit će me kao pticu prvu.
Lađa ostaje na žalu,
kao što u pjesmi biva,
da se valja u tom kalu
i da ponekad ispliva;
da me dugo, dugo čeka,
svoga kormilara,
pa da ju ponese ona rijeka,
punu Božjih dara.
Opet, vidim, lađa mene prima
da razgledam Sveto Lice
što obasipa je darovima
koje donijele su meni ptice.
01.01.2021. 18:45
No comments:
Post a Comment
just do it