Samo jedan korak

 

Tvoja, Isuse, je riječ presnažna,

do dna ova gruba srca dira

poput oštre slame na Djetinjem tijelu.

Duša moja bijaše tad sasvim prazna,

a sada Te nasred noći adorira,

molitva je bila prekrila ju cijelu.

Ti me, Gospode, pripremi za naš susret sveti,

premostio za mene veliko si more

da izađe sa mnom moje pomazanje

i da duša moja visoko uzleti,

da je nosiš daleko do svete gore,

da bih o Tebi ja dobila spoznanje.

Zapovijed je Tvoja meni život bila,

a sada sam u njoj od početka

kada krenula sam samo jedan korak.

Haljina se Tvoja oko mene svila,

bilo mi je kao usred svetka

što ga slavim dok je život bio tako gorak.

Gospodine Bože, Ti si Bog moj,

sve to više gorljivo Te tražim,

gledajući nadaleko Tvoju slavu.

Duša postala je moja dom preslabi Tvoj,

malen šator u kojem se snažim

dok samoći ne priznajem stravu.

Ti me iznenadi, Ti me osokoli.

Gdje bih sada bila da me nisi izabrao,

da me nisi odveo u ovu zemlju pustu

gdje mi daješ riječi koje ljudske su do boli?

Vodom duha iz te stijene si me prao

i s moga si srca otirao tu prašinu gustu.

03.01.2021. 04:53